SUĐENJE U ZAGREBU

SOA 'Tomislav Karamarko nikada nije bio suradnik Udbe'

Zagreb, 111116.
Nastavak sudjenja Tomislav Karamarko protiv Josipa Manolica na Kaznenom sudu u Zagrebu.
Na fotografiji: Tomislav Karamarko.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / HANZA MEDIA

''Provjerama kroz raspoložive dokumentacijske fondove SOA-e nije utvrđeno da je Tomislav Karamarko do 1990. godine bio suradnik tadašnje Službe državne sigurnosti Sekretarijata za unutrašnje poslove SRH. Također, nije utvrđeno ni da je u bilo kojem svojstvu sudjelovao u radu Službe ili da je bio uključen u bilo kakvo postupanje s nekim od djelatnika službe” - stoji u dopisu SOA-e koji je pristigao u sudnicu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, a povodom privatne tužbe u kojoj Tomislav Karamarko tuži za klevetu Josipa Manolića jer ga je prozvao suradnikom Udbe.


Vidno zadovoljan sadržajem dopisa SOA-e, Tomislav Karamarko je na početku svog svjedočenja sutkinji Kseniji Ivi Despot rekao da je po zanimanju profesor povijesti te da će biti vrlo kratak jer sve što je Manolić rekao su “bezvezarije i notorne laži, objede i klevete u funkciji političkog obračuna i diskreditiranja”.


- Od kad sam preuzeo HDZ, počelo je javno sramoćenje i blaćenje. Objede su se intenzivirale kad sam kao predsjednik HDZ-a te prvi potpredsjednik Vlade počeo spominjati termin 'lustracija'. Tvrdnje gospodina Manolića su me strahovito uvrijedile i povrijedile. Kako sam ih doživio? Onako kao što bi netko za Manolića izjavio da je bio Gestapo. U vrijeme za koje Manolić navodi da sam radio za Udbu bio sam student. Istovremeno sam bio pripadnik katoličke mladeži, pohađao vjeronaučnu zajednicu te bio student Teološkog instituta za laike. Kao takav sam u vrijeme tadašnje države upao u oči tajnim službama i političkim strukturama, odnosno Službi državne sigurnosti koja je pratila zbivanja na Sveučilištu da bi nakon 1971. to bilo pooštreno radi praćenja pojave nastanka hrvatskog nacionalizma – opisao je u sudnici svoje početke agonije Tomislav Karamarko kojeg je nakon povratka sa hodočašća iz Rima, zajedno s još 30-ak kolega studenata, tajna služba pozvala na informativni razgovor.

Zagreb, 181116.
Opcinski sud, Ilica.
Spor u kojem Tomslav Karamarko tuzi Josipa Manolica zbog teksta koji je izasao u tjedniku Nacional.
Na fotografiji: Josip Manolic i Zeljko Zganjer.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / HANZA MEDIA
 

Napeta situacija je, čini se, potrajala godinama jer je Karamarko 1984. godine, kako je naglasio, ostao bez putovnice zajedno s još 15-ak drugih studenata uz obrazloženje da mu je “putovnica oduzeta jer je za vrijeme boravka u inozemstvu štetio ugledu SFRJ.”
Odgovarajući na pitanja sutkinje, Karamarko je odbacio Manolićeve tvrdnje da je bio suradnikom Udbe.


-Po kazni sam otišao u vojsku 1986. i to u Rašku, na tromeđi Kosova, Srbije i Sanđaka iz koje sam se vratio krajem te godine. Nakon nekog vremena zahvaljujući Crkvi sam se zaposlio u Državnom arhivu. Radio sam s jednim svećenikom na Odjelu stare arhivske građe koja je obuhvaćala crkveni depozit Kaptola. Dopis SOA-e govori sve. Optužbe su glupost i laž. Na opskurnim portalima pročitao sam nekoliko svojih biografija kojima sam se u početku smijao, no kasnije me rastužilo jer jedino što je u tim tekstovima istinito je moje ime i prezime. Zamislite objedu o meni, kao studentu iz jedne katolične solidne obitelji da sam surađivao s Romima i Malnarom u 'Noćnoj mori' i da sam se bavio švercom električnih aparata pa me policija uhvatila te su mi rekli da će me tužiti mami i tati ako ne pristanem surađivati za Udbu – posvjedočio je još Karamarko za kojeg je cijeli slučaj postao "montipajtonovski". Josipa Manolića Karamarko poznaje od prvih dana HDZ-a, točnije od famozne barake 1989. godine jer su obojica u to vrijeme “bila ponešena zanosom stvaranja HDZ-a i Hrvatske”. S Manolićem nikada nije bio u sukobu. Bili su si dobri sve do spornog intervjua koji je Manolić dao Nacionalu, a zbog kojeg su obojica završila u sudnici.


Sutkinja je, potom, upitala Karamarka zašto je onda Manolić iznio tvrdnje o njegovoj navodnoj suradnji s Udbom, na što je bivši šef HDZ-a bez dlake na jeziku odgovorio “kako je Hrvatska došla u fazu raščišćavanja s prošlošću.”


- Politika vam je to. Bio sam predsjednik HDZ-a i imao sam ideju lustracije koju sam propagirao i namjeravao provesti. Implantacija svih rezolucija EU o obračunima s totalitarinim sustavima prošlosti još uvijek ne prolazi. Jedna političkoj skupini nije bilo u interesu da budem predsjednik HDZ-a, a to se zadnjih par godina intenziviralo montirajući članke i procese. Gospodin Manolić konfabulira. Za mene je lustracija cjelokupna promjena političke i društvene klime. Ne znam na koji način je Manolić to shvatio, no očito se osjetio ugroženim obzirom na njegovo ranije političko djelovanje - mišljenja je Karamarko. Na upit, pak, svoje odvjetnice Gordane Miljević smatra li da je Manolić mogao znati kako su izrečene tvrdnje o njegovim navodnim udbaškim aktivnostima neistinite, Karamarko je dodao: Morao je znati! Ali teško mi je to tvrditi obzirom na njegovu visoku dob. Je li obmanjen, krivo informiran ili je to nesvjesno rekao, ne znam – zaključio je Tomislav Karamarko.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo