Posljednjih godina mnogo je starih zagrebačkih obrta stavilo ključ u bravu. Mnogi su se godinama borili za kupce, no na kraju su zatvorili obrt i pronašli druge poslove. Ipak, ima onih koji su uspjeli nastaviti s poslom i opstati na tržištu više od pola stoljeća. Među njima su klobučari Cahun, urari Samardžić, postolari Zvonimir i kišobranari Cerovečki. Svi oni kažu da im ni danas nije lako: mnogima su njihovi proizvodi preskupi, no iza njih stoji kvaliteta i samo je to razlog njihova opstanka na tržištu. Najstariji gradski obrt je onaj za proizvodnju i popravak kišobrana Cerovečki, koji se smjesto u Ilici. Osnovan je 1912. godine u Varaždinu, a 1936. godine otvorena je poslovnica u Zagrebu. Radionicu i trgovinu trenutno vodi Krešimir Cerovečki, koji priča kako je s poslom počeo djedov ujak, a potom je djed posao preselio u Zagreb. Njegovu je vještinu dobro izučio sin, a potom i njegov sin.
- Uvijek sam tvrdio: ako imaš viziju, moraš uspjeti. Puno se toga promijenilo u posljednjih 25 godina otkad ja vodim ovaj posao, i naučio sam da moraš slušati samo sebe, a ne druge. Radimo kvalitetno, radimo stalno i zato smo i dalje na tržištu - kaže Krešimir Cerovečki. Kaže kako se radi neprestano - neko kraće vrijeme bili su zatvoreni negdje sredinom 60-tih godina, no to je jedini prekid u poslovanju. Za svoje kupce su uvijek tu.
- Dvije su stvari najvažnije: to da poštujemo naše kupce i da za njih proizvodimo dobre stvari - pojašnjava Cerovečki i dodaje kako se povremeno suočavaju s problemom kojeg imaju i drugi obrtnici: nedostatkom stručne radne snage. Iako to nije često, kaže, već samo u situacijama kada imaju velike narudžbe, teško je pronaći nekoga tko će pomoći, a da je dovoljno stručan. Djeca više ne upisuju u škole koje ih mogu naučiti kako izraditi kišobrane, a da se netko dovede u radionicu i nauči potrebne su godine.
- Radimo kako najbolje znamo i uvijek sve isporučimo na vrijeme. Obično ljudi misle da ljeti nemamo posla, ali iznenadili biste se koliko ljudi treba novi kišobran baš u ovo doba, kad je vruće i nitko baš ne razmišlja o jesenjim kišama. - kaže Cerovečki.
Prije dva tjedna slavilo se u obrtu za izradu šešira i kapa Cahun. U trgovini smještenoj u ulici Pod zidom proslavili su 80 godina rada.
- Zapravo, moj je djed s partnerima otvorio trgovinu 1935. godine, ali se godinu dana nakon toga osamostalio, pa zato nama ova godina i jest 80. od otvaranja. Prije su stvari bile drukčije - bilo je puno klobučara i puno posla. Opstali smo zato što radimo svaki dan, nemamo bolovanja i odmora i zato što je ovaj posao naš obiteljski pa nekako guramo. Osim toga, često imamo akcije ili kupcima nešto darujemo - kaže Josipa Cahun koja je posao preuzela od oca. Priznaje da je i dalje svaki dan borba, no da je jako veseli kad netko mlad uđe u trgovinu. Stalni kupci ipak su najveća radost. Postolar Zvonimir svoju je radnju otvorio 1976. godine, a danas je vodi njegova kći. Ona, uz tatinu povremenu pomoć, ženske cipele proizvodi i prodaje u trgovini u Dalmatinskoj ulici, gdje su se preselili prije sedam godina.
- Ostala sam vjerna kvaliteti proizvoda koje je moj otac izrađivao i mislim da je to razlog zašto i dalje radim. Kolege koji su pokušali raditi s manje kvalitetnim materijalima su propali, a mi smo odlučili da nećemo ići tim putem. Osim toga, zadržali smo naš klasičan, prepoznatljiv dizajn - kaže Nataša Trinajstić, koja danas vodi proizvodnju i prodaju.
Iako o tome ne govori na sva usta, Nataša kaže da su bili jako ponosni kad su se 2012. godine našli u katalogu Louis Vuitton City Guide. Urarstvo Samardžić radi već 79 godina, a trenutno ga vodi Zrinka Presečki Samardžić. Ona se, nakon što je dobila otkaz u jednoj korporaciji, uključila u suprugov obiteljski posao. Trgovina je smještena u Tratinskoj ulici, a posao su podijelili: popravke obavlja njezin suprug Ivo, dok je ona zadužena za sve ostalo.
- U našoj zemlji nema interesa za urarsko školovanje. U inozemstvu da, ali kod nas je druga priča, nažalost. Mi smo opstali jer se dodatno obrazujemo vani, prilagodili smo se tržištu i podigli smo kvalitetu svog rata- kaže Zrinka i dodaje kako su oboje zadovoljni činjenicom da je njihov obrt opstao te da radi i dalje. No, kaže, razlog tome leži i u činjenici da je u gradu ostalo jako malo urarskih radnji.