NAJSTRESNIJI DANI

SPLIĆANKA KOJA LIJEČI OBOLJELE NA INTENZIVNOJ U MILANU 'Radila sam u Africi, ali sad vidim da od goreg postoji gore. Ovo je deveti krug pakla!'

    AUTOR:
    • Ivica Marković

  • OBJAVLJENO:
  • 29.03.2020. u 22:52

TOPSHOT - A medical worker in protective gear tends to a patient on March 24, 2020 at the new COVID 3 level intensive care unit for coronavirus COVID-19 cases at the Casal Palocco hospital near Rome, during the country's lockdown aimed at stopping the spread of the COVID-19 (new coronavirus) pandemic. (Photo by Alberto PIZZOLI / AFP)
Alberto PIZZOLI / AFP

 

Pitate me kakvo je stanje s intenzivnim njegama u Italiji i jesu li svi kapaciteti popunjeni? Ako se dogodi da netko zbog zaraze koronavirusom umre u intenzivnoj njezi, to mjesto, odnosno krevet, odmah se popunjava novim pacijentom.

Eto, tolike su potrebe za intenzivnim krevetima i intenzivnom njegom. Sve bolnice u Milanu spojene su na sustav “Centar Covid 19” i čim se pojavi slobodno mjesto u nekoj od intenzivnih njega, “Centar Covid 19” šalje novog pacijenta. Naša intenzivna njega je relativno mala, ima sedam kreveta i mi smo u potpunosti popunjeni, kazuje Slobodnoj Dalmaciji medicinska sestra Mirjana Petojević, koja već 13 godina radi u milanskoj Dječjoj bolnici “Vittore Buzzi”.

Dakle, radi se o osobi koja je u “ratu” protiv koronavirusa na “prvoj liniji obrane” i koja se skrbi u Intenzivnoj njezi svoje bolnice, čiji je jedan dio nedavno priređen u intenzivnu njegu oboljelih od koronavirusa, o onim najteže oboljelim pacijentima od koronavirusa.

Heroji iz bolnica

Ona je, za talijanski narod, zajedno sa svojim kolegama medicinarima iz ostalih dijelova Italije heroj koji se suprotstavio “pošasti 21. stoljeća”.

- U Italiji, sada, kada traje “rat” protiv koronavirusa, kažu za nas zdravstvene radnike, da smo heroji. Ma, nismo mi nikakvi heroji, to je jednostavno naš posao koji moramo odraditi najbolje što znamo i umijemo, kako bismo pomogli svima onima kojima je to potrebno.

Sada, kada nas trebaju i kada se nalazimo u situaciji, u kakvoj se do sada nitko na svijetu nije našao, sada smo heroji. Međutim, kada nisu ovakve izvanredne situacije, onda nitko i ne pita za nas, kako nam je raditi i koliko stresa, muke i suza donosi naš posao. Ali nije tako samo u Italiji - kaže nam Mirjana Petojević.Intenzivna n

jega za oboljele od koronavirusa, u ovoj je milanskoj bolnici započela s radom prije desetak dana.

- Bolnica se nalazi u samom centru Milana. I sada, kada je ova situacija s koronavirusom izmakla kontroli, mi smo dio naše Intenzivne njege priredili za oboljele od koronavirusa. To smo napravili prije desetak dana jer se stvorila potreba za dodatnim kapacitetima intenzivnih njega u Milanu - kazuje Mirjana.

Naša sugovornica, iako relativno mlada i sa “samo” 20-ak godina radnog staža, kao medicinska sestra ima golemo iskustvo. Već je prošla u svom poslu, što mnoge medicinske sestre neće proći u cijelom životu. Između ostalog tri je godine zaredom, po tri tjedna boravila u Eritreji (Afrika), gdje su odlazili talijanski kardiokirurzi kako bi operirali afričku djecu, kojima je bila potrebna operacija srca.

Najstresniji dani

- Mislila sam da su to najstresniji dani u mom žvotu. Znate, kada vidite ispred bolnice u Eritreji oca i majku, koji su svoje dijete nosili nekoliko stotina kilometara, kako bi mu bila obavljena spasonosna operacija srca, onda postajete svjesni života i onoga što on sa sobom nosi. Ti bi roditelji, danima spavali na tlu ispred bolnice očekujući dobre vijesti, kako bi svoje dijete odnijeli kući, ponovno nekoliko stotina kilometara od bolnice.

PRIVATNA ARHIVA

Mirjana Petojević u vrijeme kad se brinula o djeci u Eritreji

 
PRIVATNA ARHIVA

Mirjana Petojević s malim bolesnikom prije izbijanja epidemije

Međutim, sada, sada kada vidim protiv čega se mi u ovdje Italiji borimo, postajem svjesna da od gorega uvijek postoji gore. Ova situacija u Italiji se ne da ni s čim do sada viđenim usporediti. Kada smo išli u Eritreju, bili smo svjesni svega što nas čeka, a ovdje smo sada bili u potpunosti nepripremljeni za ovaj scenarij. Ovo je “deveti krug pakla” - kazuje Mirjana Petojević.

Zanimalo nas je, jesu li njihovi pacijenti na Intenzivnoj njezi, redom stariji ljudi, kronični ili onkološki bolesnici.

- Nisu. Ima pacijenata svih godina. Bolest očigledno ne bira. Evo sada kod nas, priključeni na respirator i u induciranoj komi leže dvojica muškaraca, od 43 i 49 godina, kao i dječak od 13 godina. Na svu sreću, svi su oni u dosta dobrom stanju i mislim da ćemo ih uskoro “skinuti” s respiratora. Inače, u prosjeku pacijent kojemu je potreban respirator, na njemu biva “priključen” od sedam do 14 dana - kazuje Mirjana.

Zanimalo nas je, kakvi su im uvjeti rada i imaju li svu potrebnu opremu.

- Imamo dovoljno zaštitne opreme. Kada uđemo u Intenzivnu njegu više ne možemo, cijelu svoju smjenu izlaziti vani. Zaista rijetko iziđemo i ukoliko iziđemo, onda pri povratku ponovno moramo obući novo zaštitno odijelo i proći kompletan postupak, kako bismo ponovno mogli ući u Intenzivnu njegu. Dnevna smjena nam traje osam sati, a dok se “razdužimo” potraje i devet, deset sati, a noćna smjena traje 12 sati - kazuje Mirjana.

PRIVATNA ARHIVA

Mirjana Petojević potpuno opremljena za ulazak na Odjel intenzivne njege

 

Puste ulice

Njih djelatnike Intenzivne njege ne kontroliraju na koronavirus, odnosno ne rade im brisove svaki dan.

- Jedino nam, prilikom svakog dolaska na posao mjere tjelesnu temperaturu. Ako nemamo temperaturu, možemo ući raditi, a ako imamo fibru, ne smijemo ući u Intenzivnu njegu i šalju nas kući. Ako nakon dva do tri dana još uvijek imamo fibru, onda nam rade bris na koronavirus. Najveći je strah da bolest ne donesemo kući. Valjda nećemo - kazuje Mirjana.

Zanimalo nas je, kakva je danas situacija na ulicama Milana i jesu li one i dalje puste, kao i proteklih dana.

- Tu i tamo ima nekoga, ali vrlo rijetko. Suprug ili ja odemo svaka dva do tri dana u samoposlugu i kupimo ono što nam je potrebno. Kruh napravim kod kuće, pa ga zaledim. Snalazimo se kako znamo i umijemo. Da smo u početku, kada je u Italiji sve skupa započelo, ozbiljno shvatili situaciju, danas nam ne bi bilo ovako.

Prava karantena je u Italiji proglašena pred nešto više od deset dana, a da je to napravljeno prije četiri tjedna, sigurna sam da bi situacija bila puno bolja. Kada se koronavirus pojavio u Kini, svi smo odmahivali rukom i mislili da ta zaraza neće doći do Europe. A, vidite sada, sada se borimo za živote, za živote svih nas - kazuje Mirjana.

U Italiji još uvijek nitko ne zna koliko bi ovo stravično stanje moglo potrajati.

PRIVATNA ARHIVA

Kad iziđe s Intenzivne, svu zaštitnu opremu Mirjana skida izravno u plastičnu vreću

Najgori tjedan

- Nitko ne zna kada bi se situacija mogla početi smirivati. Istini za volju, nešto je u opadanju broj novozaraženih, ali broj smrtnih slučajeva je i dalje izuzetno velik. Govori se da je ovaj tjedan, koji je na kraju najgori i da će se sada brojke početi spuštati.

Nadajmo se, svi smo na izmaku snaga. Ne bojimo se toliko za svoje fizičko zdravlje, već za ono psihičko, da sačuvamo zdrav razum jer nije lako raditi u ovim uvjetima i gledati strašnu patnju koju ljudi prolaze. Još je nama u našoj bolnici i dobro jer imamo malu intenzivnu njegu, ali mojoj kolegici koja radi u Bergamu, u velikoj Intenzivnoj njezi je katastrofa, koja se ne da riječima opisati - kazuje Mirjana.

U bolnici “Vitorre Buzzi”, dvoje od troje pacijenata koji trebaju intenzivnu njegu su muškarci.

- Je, muškarci dolaze u puno većem broju. Kažu da je to zato jer su muškarci podložniji obolijevanju od koronavirusa od žena. Zašto je to tako, nitko sa sigurnošću ne može reći, ali kažu da postoji nekoliko razloga, zbog čega muškarci češće obolijevaju - zaključuje Mirjana.

Sto eura više

Pojavila se informacija da će talijanska Vlada dati svim zdravstvenim djelatnicima na plaću od ožujka 100 eura više, zbog svega što prolazimo. Inače, u Italiji medicinska sestra sa srednjom stručnom spremom, koja radi na odjelu u smjenama ima od 1600 do 1700 eura plaće. To je neka srednja plaća u Italiji, ali nije ni približno dovoljna, s obzirom na to što, koliko i kako radimo, mišljenja je Mirjana.

 

Dolazim u Split

Kada sve ovo prođe, a nadam se kako će proći što prije, prvi zrakoplov za Split je “moj”. Dolazim doma, želim se odmoriti i opustiti, kazuje Mirjana.

 

Izdvajamo