Vukovarski branitelj koji je nakon pada grada odveden u logor u Srbiji i tamo mjesecima brutalno zlostavljan ovih je dana dobio ponudu Vlade Republike Srbije za nagodbu oko isplate odštete. Tu je informaciju Slobodnoj Dalmaciji potvrdio predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak.
– Jedan član naše udruge pokrenuo je privatnu tužbu protiv Srbije zbog zatočenja i boravka u logorima i njegov odvjetnik je rekao da mu je ponuđena nagodba. Zasad ne znamo što će biti na kraju, je li to samo rekla-kazala ili ozbiljna namjera srpskih vlasti – kazao je u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Rehak, svjestan da ta prva nagodba – ako do nje u konačnici dođe – otvara vrata i svim ostalim logorašima da dobiju novčanu odštetu za zlostavljanja koja su prošli u Stajićevu, Sremskoj Mitrovici, Begejcima, Nišu i Beogradu.
Prema neslužbenim informacijama, odvjetnik iz Novog Sada koji zastupa tog vukovarskog branitelja bio je prošle subote u Vukovaru i sa svojim klijentom razgovarao o samoj nagodbi. U krugovima bliskim vukovarskim braniteljima spekulira se da je riječ o iznosu od 150 tisuća kuna, no tu je brojku zasad, dok traju pregovori o nagodbi, nemoguće potvrditi.
Rehak nije upoznat s detaljima čitavog slučaja jer nije prisustvovao sastancima s odvjetnikom. On, međutim, podsjeća da je udruga logoraša i prije podnosila tužbe, no od njih nikad ništa nije bilo.
– Srbija se uvijek pravila nevješta i tvrdila da nije imala nikakve veze s logorima, a sve su organizirali. Odredili su koliko iz svakog logora treba skončati logoraša, a koliko će biti pušteno. Sve se to znalo, sve su to oni detaljno odredili.
Mi smo pokrenuli tužbu i u Srbiji, ali i u Hrvatskoj protiv Srbije, no našu vlast nije zanimalo da to procesuira. Bili su potpuno nezainteresirani za rješavanje ovoga pitanja, kao da smo građani neke druge države i kao da ne postoje zakoni i Ustav koje treba poštovati – upozorava Rehak, koji je i sam u logoru proveo devet mjeseci, a u trenutku zarobljavanja nalazio se na dužnosti šefa vukovarskog Sekretarijata za narodnu obranu.
Moguće priznanje srpske Vlade da su organizirali logore i u njima mučili zarobljenike Rehak gleda kao veliku pobjedu njegove udruge i svih logoraša.
– To je moralna satisfakcija koju mi tražimo. Nekim ljudima bi zlata vrijedilo i nešto novca, jer vremena su teška. Izgubili smo zdravlje, posao, imovinu – ističe Rehak, podsjećajući da Srbija ima fondaciju za namirenje ratnih šteta iz koje plaća odštete kada na sudovima izgubi procese.
Miro Kovač: Bez rješavanja pitanja logoraša neće u EU
U prijelaznim mjerilima u Poglavlju 23. izrijekom stoji da se Srbija obavezuje da žrtvama rata omogući pristup pravosuđu bez ikakve diskriminacije. No, Rehak ne može sakriti razočaranje ponašanjem hrvatskih vlasti prema tim pregovorima.
– Kada je Miro Kovač bio ministar vanjskih poslova, on je imenovao Povjerenstvo Vlade RH za praćenje provedbe prijelaznih mjerila u pregovaračkim poglavljima 23. i 24. o pristupanju Republike Srbije Europskoj uniji.
Povjerenstvo je imalo tridesetak članova, održali smo dva sastanka i nikada se više nismo sastali. Poslije je na Kovačevo mjesto došao Stier, od njega ni "a" ni "b" nije bilo, a ni Marija Pejčinović Burić ne saziva sjednice Povjerenstva, kao da nikoga nije briga. Mi Vukovarci to nismo zaslužili – zaključuje Rehak.
– Ako želi ispuniti kriterije za ulazak u EU, Republika Srbija mora promijeniti smjer. Ako je istina da su nekom od logoraša ponudili nagodbu, to je korak u pravom smjeru – ističe u izjavi za Slobodnu Miro Kovač, koji upozorava da je ključna podrška institucija u Hrvatskoj ljudima koji tuže Srbiju za zlostavljanja u logorima na njezinu teritoriju. Crna Gora rješava pitanje logoraša, vjerujem da će ga riješiti i Srbija – zaključuje Kovač.
Kroz srpske logore prošlo 30 tisuća ljudi
Prema službenim podacima, kroz srpske logore na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranim dijelovima RH tijekom 1991. i 1992. prošlo je 30 tisuća ljudi. Među njima 3000 žena i 500 djece. Oko 2,5 tisuća njih nikada nije stiglo u logore nego su nakon zarobljavanja ubijeni. Pojedinačno najveći broj logoraša su ljudi iz Vukovara i šireg vukovarskog područja koji su u Srbiju odvedeni nakon pada grada, njih oko 5 tisuća.