NEDJELJOM U DVA

SRBIN KOJI JE BRANIO VUKOVAR OTVORIO DUŠU KOD STANKOVIĆA 'Brat mi je prešao na drugu stranu, nisam ga vidio ni čuo 26 godina...'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 19.11.2017. u 14:51

HRT

U ovotjednoj emisiji Nedjeljom u dva na HRT-u gost je bio Predrag Mišić-Peđa, Srbin koji je branio Vukovar. Prisjetio se ratnih dana, komentirao aktualne događaje i status branitelja u društvu.

Brat mu je na početku rata prešao na drugu stranu - kod srpskog agresora. Kaže da ga nije vidio i čuo 26 godina.

- Vjerojatno će tako ostati zauvijek, dodaje.

Kratko se čuo s njim 1996. i nikad više niti, kaže, nema potrebe. Nije htio da ga ekipa emisije Nedjeljom u dva potraži i spoji s njime.

- Rođen sam u Vinkovcima, a došao sam u Vukovar kao beba. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45.000 stanovnika, 29.000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakim gospodarstvom. U ono vrijeme vjerojatno jedan od najbogatijih gradova, prisjetio se Mišić.

U Borovom selu je, kako kaže, 1989. godine vidio na stotine četnika i tada je shvatio da neće biti dobro. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu.

- Odgojeni smo u kršćanskom duhu, nikada nisam razmišljao o ljudima u koju je crkvu tko išao. S time nisam imao ni tada ni sada problema, rekao je.

Kao obitelj su se, kaže, podijelili na samom početku rata.

- Moja mati je s mojim polubratom bila do 18.11. s Hrvatima u podrumu, a ja sam bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor, rekao je.

- Dan pada Vukovara pamtim kao dan kad sam umro. Naime, nakon toga čovjek više ne može biti isti, objasnio je.

- Odveli su nas na Ovčaru. Sačuvala nas je Božja ruka jer smo čuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac je nas 192 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na Ovčari. Tamo smo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu, izjavio je Mišić.

Bio je 271 dan u Mitrovici. O tim danima ne voli govoriti.

- Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Prebili su koga god su stigli. Kad su me 14.8.1992. vozili na razmjenu za Nemetin, skoro nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubojstvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Na sreću, ipak je do razmjene došlo. Dugi period je trebalo da se vratim u normalu - trajalo je 5-6 mjeseci kad sam se isčupao, objasnio je.

Godine 1997. se između Božića i Nove godine vratio u Vukovar i promašio je kuću jer su sve bile srušene. Vraća se 15. siječnja 1998. kad mu počinje obnova kuća, a obitelj stiže za Božić te godine.

U emisiji je progovorio o zamjeniku gradonačelnika Vukovara iz redova srpske manjine Srđanu Milakoviću te o predsjedniku Srpskog narodnog vijeća i SDSS-a Miloradu Pupovcu.

- Ljudi poput Srđana Milakovića nas opterećuju. Loš je učenik kod Milorada Pupovca. Na izborima je dobio 7% glasova, dobio je glasove 420-430 ljudi. Ja sad da izađem na ulicu dobio bih tri puta više, no nije to problem, on ne brine o srpskoj zajednici, ne brine o gradu. Imamo gradonačelnika Ivana Penavu i dogradonalčelnika Marijana Pavličeka i oni brinu za dobrobit grada. Milaković samo brine za užu svojtu, i tih 430 glasova ako bi izuzeli one koji dolaze iz Srbije vjerojatno ne bi prošao. Problem je Ustavni zakon gdje srpska nacionalna manjina je jednakija od ostalih. U Ustavnom zakonu imate da su pred zakonom svi isti, ali ispod tog pasusa stoji da oni imaju još nešto dodatno. Ako svi ljudi u Hrvatskoj proživljavaju tragediju ili besparicu ili žive idiličnim životom - svi će onda tako živjeti. Izdvajat se iz nečega, a upravo to oni rade, na razini Vukovara to radi Milaković, a na razini Hrvatske to radi Pupovac. Problem je dok 145.000 ljudi u ovoj državi se izjašnjava kao Srbi, Pupovac dobiva 8.000 glasova - ma koga on to predstavlja? U tome je problem, to je osnova problema. Koriste novac od hrvatske države, a oni ne predstavljaju srpsku nacionalnu manjinu nego predstavljaju SDSS koji je dobio 8.000 glasova. Ostalih 137.000 živi za ovu Hrvatsku, smatra Mišić.

- Dok gradonačelnik Penava i njegovi zamjenici Pavliček i Ivana Mujkić razmišljaju u jednom smjeru da bude svima dobro, imamo kočnicu Milakovića. Vukovar je mjesto posebnog pijeteta. Ne želim da netko tko je dobio 430 glasova, tko zna odakle, da non-stop izvlači neke probleme. Moramo se baviti mladima, moramo se baviti pozitivom. Kad u tom smjeru budu išli svi mi ćemo ostati bez problema, rekao je.

Progovorio je i o pitanju ćirilice u Vukovaru.

- Zašto nam se ćirilica stalno vraća? U Vukovarsko-srijemskoj županiji je izdano samo 517 osobnih dokumenata na ćirilici. Gdje su ostali? Zbog čega nam treba ćirilica ako je samo 517 osoba tražilo dokumente. Oni žive u Srbiji. Tražimo promjenu zakona. Sada će se napokon kroz Ministarstvo branitelja vidjeti što ćemo s time, izjavio je Mišić.

ELIPSO

Izdvajamo