Zaštita djece, osobito tijekom i nakon razvoda , glavni je cilj novog Obiteljskog zakona, čije su teze ovih dana prezentirane javnosti, a koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja sljedeće godine.
Detaljno su razrađeni mehanizmi dogovora o brizi za djecu nakon razvoda kako bi djetetova dobrobit - što je u svakom slučaju i stalni kvalitetan kontakt s oba roditelja - u stvarnosti bila zadovoljena, jer statistike pokazuju da se svaki treći roditeljski par ne uspije mirno dogovoriti o tome s kim će djeca živjeti nakon razvoda te kako će i kada održavati susrete s drugim roditeljem.
Vlasništvo i dioba
Jedna od najzanimljivijih novih mjera tijekom razvoda je i zaštita obiteljskog doma.
Ta odredba kaže da se - ako roditelji imaju zajedničko vlasništvo nad stanom u kojem obitelj živi - taj stan neće dijeliti “pola-pola” kao bračna stečevina odmah po razvodu, nego će roditelj koji nastavlja živjeti s djecom imati pravo stanovati u njemu sve dok djeca ne postanu punoljetna a da ne mora isplatiti bivšeg partnera.
Takva će se odredba odnositi samo na parove kojima je to jedina nekretnina, koja pak svojom veličinom bitno ne prelazi uvjete stana za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba - odnosno nije bitno veći od 45 četvornih metara za roditelja s jednim djetetom te po deset četvornih metara za svako sljedeće dijete. Ako se radi o velikom i skupocjenom stanu, čijom se prodajom i raspodjelom dobivenog novca lako mogu kupiti dva nova stana, ta se odredba neće provoditi. U kojem je slučaju zahtjev za zaštitu obiteljskog doma opravdan, a u kojem nije, odlučivat će sud.
Sličan princip primjenjivat će se i na legalne podstanare: ako se par rastaje, ugovor o najmu stana u kojem su živjeli automatski prelazi na roditelja koji ostaje s djecom i on ima pravo ostati u tom, djetetu poznatom, stanu.
Zlostavljanje djeteta
Današnje dijeljenje zajedničke imovine, u koju često spada i zajednički stan, dovodi do nekih od najgorih primjera emocionalnog zlostavljanja djece: roditelji i nakon razvoda ostaju živjeti u istom stanu jer ni jedan ne želi napustiti “svoje”, a majka, koja najčešće nastavlja živjeti s djecom, obično si ne može priuštiti plaćanje drugog stambenog prostora.
U takvim uvjetima odnos roditelja izrazito je konfliktan i nerijetko nasilan, a sve se obično prelama preko djeteta.
- Intencija cijelog ovog zakona, pa i ove mjere, jest provesti u praksi ono što stalno ističemo i na što nas obvezuju brojne konvencije i preporuke: i u razvodu se prvenstveno treba štititi pravo djeteta, a ne prava bračnih drugova. To nije ni zaštita majke ni zaštita oca, nego djeteta kojem dajemo mogućnost da ostane u svom prostoru dok roditelji ne riješe sve konflikte.
Odredba iz Jugoslavije
Pritom roditelj koji ne nastavlja živjeti s djetetom ne gubi svoj dio imovine, odnosno suvlasništvo nad stanom, ali nema pravo tražiti diobu tog dijela bračne stečevine dok djeca ne napune 18 godina. Nakon toga će se ta imovina normalno dijeliti - objašnjava dr. Branka Rešetar s Katedre za obiteljsko pravo osječkog Pravnog fakulteta, voditeljica radne skupine za izradu novog Obiteljskog zakona.
Iako takva odredba zvuči gotovo revolucionarno, dr. Rešetar ističe da je ona u Hrvatskoj postojala do 1990. U bivšoj je državi vlasništvo nad stanom bilo rijetkost, veliki je dio građana imao stanarsko pravo. Prema nekadašnjem Zakonu o stambenim odnosima, koji je vrijedio do 1990., ako se par razvodio, stanarsko je pravo automatski prelazilo na roditelja koji je nastavljao živjeti s djecom. Drugim riječima, taj roditelj i djeca ostajala su u stanu u kojem su do tada živjeli.
- S prestankom postojanja stanarskog prava i dolaskom privatnog vlasništva naprosto je nestala i ova vrlo važna odredba. Ona, dakle, nije u Hrvatskoj novost, mi je sada na neki način samo vraćamo - ističe dr. Rešetar.
Slična zakonska rješenja imaju Austrija, Slovenija, Mađarska
Na nova zakonska rješenja nas obvezuje i preporuka Vijeća Europe V81/15 iz daleke 1981. godine. Sukladno toj preporuci, slične odredbe u svojim zakonodavstvima imaju brojne europske države čiji nam je zakonski okvir blizak - poput Austrije, Njemačke, Mađarske, Poljske, Slovenije i Srbije.
- U europskim sustavima ta je odredba dorađenija u smislu zaštite prava djeteta: roditelj s kojim dijete nastavlja živjeti ima pravo do djetetove punoljetnosti ostati u njihovu obiteljskom domu, bez obzira na vlasništvo. Dakle, ima to pravo i ako je njihov obiteljski dom ranije bio stan bračnog partnera koji je on unio u brak i u kojem taj drugi roditelj nema nikakvo suvlasništvo. Mi smo za sada odlučili tu novinu uvoditi postupno, pa je preduvjet primjene zajedničko vlasništvo nad stanom oba roditelja - kaže dr. Rešetar.
Stvari kojima se primarno u kućanstvu koristi dijete - bez obzira na to što su ih kupili roditelji zajedničkim novcem - po novom Obiteljskom zakonu više neće biti dio bračne stečevine i neće se u slučaju razvoda dijeliti među bračnim partnerima, nego će se smatrati dječjom imovinom.
- Dječja soba, radni stol, bicikl i druge stvari koje su djetetove dijete će nositi sa sobom bez obzira na to s kojim će roditeljem živjeti - kaže dr. Rešetar.