Imaju li najuži članovi obitelji, supružnici i djeca, pravo na potpunu privatnost, pogotovo kad su za mandata svog moćnog supruga ili supruge dobili posao u javnom sektoru? Ili je “jače” pravo javnosti da zna koga plaća? Ta su se pitanje nametnula nakon još jedne u nizu presuda protiv medija.
Općinski sud u Koprivnici dosudio je zasad nepravomoćno Podravskom listu da isplati 40.000 kuna odštete Sanji Lacković, supruzi bivšega gradonačelnika Đurđevca i saborskog zastupnika Željka Lackovića. Novine su izgubile spor zbog pet riječi naslova - “Kad je drugi nisu htjeli” - taj je naslov sažetak izjave njezina supruga da je slala molbe na sve strane, ali je nikada nitko nije pozvao na razgovor. Povod za tekst bilo je zapošljavanje Sanje Lacković u Gradskoj knjižnici u Đurđevcu.
Omalovažavanje
Prema vlastitom priznanju, ali i onom njezina supruga, javljala se bezuspješno na mnogo natječaja na području županije. Dotad je radila, tvrde u Podravskom listu, u suprugovoj tvrtki. Željko Lacković u međuvremenu je gradonačelnički mandat u Đurđevcu zamijenio saborskim, koji je osvojio na listi Milana Bandića. Lani je postao i predsjednik Gradskog vijeća Đurđevca i član Državnog sudbenog vijeća koje je izabralo i predsjednicu Općinskog suda u Koprivnici Mariju Grgešić - koja je u parnici za naknadu štete povjerenje i 40.000 kuna dala Sanji Lacković.
Sanja Lacković uvjerila je sud kako je namjera Podravskog lista bila da je “duševno povrijedi i omalovaži iako je svjestan da je riječ o privatnoj osobi koja nije istupala u javnosti niti je davala kakvog povoda da se o njezinim privatnim stvarima izvještava u medijima”. Uzalud je odvjetnik Podravskog lista pokušavao dokazati da je informacija iznesena u dobroj namjeri, posrijedi je javni interes.
Javni interes postoji, branio se glavni urednik Robert Mihaljević, i stoga što “supruga javne osobe konačno dobiva zaposlenje u javnoj ustanovi koju je osnovao i financira je Grad”. U drugoj parnici u povodu kolumne Roberta Mihaljevića koju je također pokrenula Sanja Lacković urednik pokušava dokazati da je Lacković sama iskočila iz zone privatnosti - aktivno podupirući supruga u kampanji.
Odvjetnici koji se bave medijskim pravom, s kojima smo razgovarali, uvjereni su da je javni interes krucijalni argument koji je trebalo uvažiti. Ne ulazeći u konkretnu presudu, odvjetnica Vanja Jurić načelno će reći kako u takvim slučajevima pravo javnosti preteže nad pravom na privatnost.
- Činjenica da suprug koji raspolaže novcem poreznih obveznika i svojim odlukama utječe na svakodnevicu građana, a paralelno se supruga zapošljava u ustanovi gradske vlasti, jest javni interes i preteže nad pravom na privatnošću, čak i kad je povrijeđen nečiji osjećaj dostojanstva - tumači Jurić.
Žalba
Drugi kojem smo pokazali presudu, uz njegovu molbu da ostane anoniman, smatra da u presudi ima “dosta materijala za žalbu”: “Osim što je suprug dužnosnik, Sanja Lacković je poslom u gradskoj knjižnici prema Zakonu o ustanovama koji definira tko su sve javne osobe - i sama postala javna osoba. Na kraju, u kontekstu sam naslov nije uvredljiv jer je evidentno da je gospođa zaposlena u javnoj ustanovi, nigdje se ne dovodi u pitanje njezina kvalifikacija. Iza te tri točkice Kad ju nitko nije htio... logično slijedi zaposliti, a ne seksizam”, tumači taj odvjetnik i objašnjava kako je pravo na privatnost političara sužena: “Političari trebaju prihvatiti da s politikom gube privatnost, da će onog trenutka kad dođu na funkciju biti pod lupom javnosti. Da je supruzi tako smetao gubitak privatnosti, trebala je supruga zamoliti da se ne bavi politikom”.
Zoran Kurčinak, odvjetnik Podravskog lista, napominje da pravo na zaštitu privatnosti u konkretnom slučaju ne proizlazi ni iz zakonskih propisa. Podsjeća kako Zakon o sprječavanju sukoba interesa uređuje sprječavanje sukoba između privatnog i javnog interesa u obnašanju javnih dužnosti i obuhvaća dužnosnike, što Lacković jest, ali i s njima povezane osobe, što je tužiteljica Lacković. Dužnosnici prema članku pet toga zakona ne smiju koristiti javnu dužnost za osobni probitak ili probitak osobe koja je s njima povezana, a građani imaju pravo biti upoznati s njihovim ponašanjem.
- Smatramo da novine služe kao produžena ruka građana: da propituju ponašanje dužnosnika, a time posljedično i s njima povezanih osoba, pa bi zbog interesa javnosti to trebalo vrijediti i u ovom slučaju - drži Kurčinak.
Sanja Lacković nije odgovarala na naše pozive.