“Jedan roditelj ušao je u zbornicu i naganjao me oko stola s nožem, dok je drugi učitelj zvao policiju”, “učenik mi je stavio nož na vrat uz prijetnje ubojstvom”, “učenik mi je držao ruke na leđima dok su ostali kopali po mom osobnom računalu”...
Ovo su samo neki od komentara napisani rukom na papir, poslikani i objavljeni jučer po društvenim mrežama uz obavezni #ijasamfranjo, i koji vrlo jasno pokazuju solidarnost i podršku Franji Dragičeviću, profesoru tehničke škole u Čakovcu koji je prije četiri dana fizički obračunao s dvojicom 16-godišnjaka koja su ga konstantno provocirala.
Traumatična i mučna iskustva profesora koji detaljno opisuju napade koje su doživjeli od učenika preplavila su društvene mreže, a ovakva podrška profesoru Franji Dragičeviću ne čudi naše sugovornike, koji ističu kako takva solidarnost pokazuje da je do solidarnosti među učiteljima došlo zbog njihove trenutačne pozicije u društvu.
- Profesori se solidariziraju i pišu svoja traumatična iskustva jer smatraju da nisu dovoljno plaćeni, ali i mnogo važnije - da ih društvo dovoljno ne cijeni. Kako njih, tako i njihovu ulogu i trud u odgoju djece. Pojedini učenici znaju kakav je status učitelja u društvu, znaju da nisu dovoljno cijenjeni, pa prema njima gube poštovanje jer misle da nastavnici moraju sve trpjeti - smatra Gordana Kuterovac Jagodić, razvojna psihologinja, i dodaje kako pojedini učenici očito takvim ponašanjem žele privući pozornost i vidjeti dokle idu granice u takvom ponašanju prema profesorima.
Nastavnici su na društvenim mrežama opisivali da su im učenici zbog negativnih ocjena bušili gume, a ima i onih koji opisuju kako su im roditelji slali prijeteće mailove “zbog bilješke u dnevnik o neizvršenom zadatku”. Opisuju se i slučajevi u kojima dijete maltretira profesora, a na takvo ponašanje roditelji slegnu ramenima i kažu: “Vjerojatno ste ih isprovocirali”.
Ivana Milas Klarić
Za slučaj iz Čakovca mnogi komentatori na društvenim mrežama okrivili su “preliberalan odgoj”.
- Ne radi se tu o liberalnom ili strogom odgoju. Smatram da se u takvim slučajevima radi o jednoj odgojnoj zapuštenosti. Roditelji nižeg socijalnog statusa često su na poslu, djeca su prepuštena sebi ili medijima i tamo dobivaju različite ideje kako privući pažnju, pa makar i negativnu - ističe Kuterovac Jagodić.
Bivša pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić navodi pak kako može razumjeti nastavnike, njihovu frustraciju i osjećaj nemoći u sustavu koji često ne reagira pravilno, ali da je solidarnost s nastavnikom koji se krenuo fizički obračunavati s učenicima ipak nedopustiva.
- Ne možemo zagovarati nasilje. Učitelji, kao i roditelji imaju mogućnost različitih drugih mjera. Ovdje se ne može govoriti da je za ovakvu situaciju kriv liberalan odgoj, jer kada se djeca ovako ponašaju, to nije nikakav odgoj. Oni koji misle da liberalno odgajaju djecu jer im puštaju da rade što god hoće, jako griješe jer time zapravo ne odgajaju svoju djecu - navodi bivša pravobraniteljica Milas Klarić. Psihoterapeutkinja Lina Đulvat iz Psihološkog centra Razvoj navodi da je problem što se danas u mnogim stvarima u obrazovanju roditeljima daje preveliki prostor, dok se dječje tvrdnje uzimaju zdravo za gotovo.
- Ponekad ne zna tko je dijete, a tko roditelj i učitelj - kaže Đulvat.