ANTE ŽUPIĆ

STRUČNJAK ZA OVRŠNO PRAVO 'Novi zakon je loš. Hrvatski sudovi već su zatrpani ovrhama, a ovaj zakon će ih ugušiti'

Zagreb, 230719.
Odvjetnik Ante Zupic.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

Ante Župić

 

Na jednoj od posljednjih sjednica prije ljetne stanke, Vlada je usvojila prijedlog novog Ovršnog zakona prema kojem će ovrhe za neplaćene račune i dalje raditi javni bilježnici, ali će se u taj posao uključiti i sud.

Odvjetnik Ante Župić, koji u svojoj praksi uglavnom zastupa velike gospodarske subjekte, govori zašto svi kritiziraju ovakav zakonski prijedlog, otkriva gdje vidi probleme te upozorava da bi jedna od posljedica novog zakona moglo biti utjerivanje dugova “na crno”.

Nitko nije zadovoljan prijedlogom Ovršnog zakona, no Vlada inzistira na njegovu usvajanju. Možete li dokučiti zašto?

- Pravna struka, praktičari, kao ni teoretičari, ne vide prave razloge ovakvog prijedloga novog Ovršnog zakona. Smatraju da neće biti učinkovitiji ni ekonomičniji. Ovršni zakon treba služiti tome da na što jednostavniji, transparentniji i ekonomičniji način vjerovnici naplate svoja potraživanja, a da pritom za dužnike, odnosno ovršenike taj postupak ne bude previše tegoban. To je smisao Ovršnog zakona. Pravosudni sustav ne bi smio podlijegati populističkim rješenjima koja su samo naizgled povoljna, a u suštini ne doprinose pravnoj sigurnosti i prosperitetu društva.

Mnogi građani koji savjesno ispunjavaju svoje obaveze pitaju se zašto se dijelu dužnika opraštaju dugovi, a oni moraju sve plaćati. Ovršni zakon služi tome da se vjerovnici na jednostavan način naplate. To je njegov smisao u uređenom društvu u kojem se obveze ispunjavaju. Građani i gospodarski subjekti moraju imati pravni i društveni okvir koji im omogućuje sigurnost i život u blagostanju. S druge strane, vjerovnici, u odnosu na one koji ne ispunjavaju svoje obveze, moraju u jednostavnom i transparentnom pravnom okviru moći naplatiti svoja potraživanja.

Koje su vaše zamjerke prijedlogu novog Ovršnog zakona?

- Naplata tražbina koje se temelje na vjerodostojnim ispravama po ovom zakonskom prijedlogu suviše se komplicira. Dosad se to u većoj mjeri provodilo pred javnim bilježnicima koji imaju javne ovlasti i odgovornosti, uređene zakonom.

Sudovi u velikom broju tih predmeta nisu do sada bili opterećivani.

Međutim, novim prijedlogom Ovršnog zakona u te se predmete uvodi trostruka kontrola, po kojoj bi nakon suda javni bilježnik radio predloške ovršnih prijedloga, pa bi sud ponovo ispitivao te prijedloge donoseći rješenja o ovrsi. Osim toga, uvodi se i nova vrsta odluke - zaključak koji javni bilježnik upućuje ovršeniku prije nego što je izdano rješenje o ovrsi.

Smatram da je navedeno rješenje nepraktično, što bi moglo izazvati dugotrajnost postupka i dulji tijek zakonskih zateznih kamata.

Bilo je razmišljanja da se tijek zakonskih zateznih kamata u jednom trenutku tijekom ovrhe zaustavi. Prijedlog zakona ne sadrži takvo rješenje. U predmetima naplate manjih potraživanja po vjerodostojnim ispravama, primjerice naplata telekomunikacijskih i komunalnih usluga, postupak će se, dakle, dodatno produljiti, a kamate će rasti.

Osim toga, u praksi primjećujemo kako rastu naknade Fini, koje su u određenim predmetima znatne i predstavljaju dodatni trošak ovrhe. Takva rješenja mogu imati negativnu posljedicu za gospodarstvo jer će se vjerovnici libiti pokrenuti postupak naplate posebice naplate malih potraživanja za koja treba predujmiti relativno visoke naknade Fini, što posljedično može dovesti do prodaje takvih potraživanja ili pak poskupljenja komunalija.

Posljednjih se godina o Ovršnom zakonu govori kao o propisu koji služi tome da bi se uz njegovu pomoć što lakše i što više ogulilo sirotinju koja nema ni za režije. Hoće li se promjene koje se najavljuju u tom zakonu odnositi uglavnom na socijalno najugroženije građane?

- Ne bih rekao. Ovršni zakon se ne odnosi na posebnu grupu građana. Osnovni smisao sustava je da se naplati potraživanje vjerovnika koje je zakonito i valjano. Ovršni zakon izuzetno je značajan za gospodarstvo. Gospodarski subjekti žele imati siguran sustav naplate svojih zakonitih potraživanja jer to uvelike utječe na njihov razvoj i sigurnost obavljanja djelatnosti.

To su pitanja koja nadilaze pitanja populizma. Sustav socijalne zaštite uređen je prije svega drugim propisima. Ovršni zakon već sada adekvatno štiti osobu i dignitet ovršenika, pa se ne može ovršivati nekretnina u kojoj ovršenik živi, niti se potraživanja manje vrijednosti mogu naplaćivati na predmetu ovrhe koja je ovršenikova nekretnina.

Vaš odvjetnički ured zastupa velike tvrtke. Što će za velike gospodarske subjekte značiti novi Ovršni zakon?

- Privredni subjekti i poduzetnici zasigurno žele jednostavan i efikasan sustav naplate.

Vlada tvrdi suprotno - da će sve biti jednostavnije i jeftinije. Uvjeravaju nas da postupci neće trajati dulje, a kao bitni argument ističu digitalizaciju ovrha. Kakva su vaša iskustva s digitalizacijom pravosuđa?

- Digitalizacija je budućnost i potrebna je pravosuđu. Potrebna su ozbiljna ulaganja u pravni sustav kako bi on mogao ostvarivati svoju zakonsku svrhu i biti pravi autoritet kao neovisna grana vlasti. Pravosuđe već desecima godina vapi za ulaganjima. S digitalizacijom se kreće, i to prije svega u komunikaciji sudionika postupka, što je pohvalno. Tu se uvodi niz novosti koje će pravosuđe učiniti učinkovitijim. Trenutno stadij digitalizacije još nije unaprijeđen do te mjere da može apsorbirati predložena zakonska rješenja jer je proces digitalizacije tek počeo.

Iz toga proizlazi dodatna primjedba zakonskom prijedlogu, a riječ je o razdoblju od objavljivanja zakona do njegova stupanja na snagu, vacatio l egis. Ono treba biti znatno dulje za zakone od tolikog značenja kakvo ima Ovršni zakon. Za Ovršni zakon ne bi smio biti kraći od 12 mjeseci. U tom bi se periodu sustav trebao pripremiti za primjenu Zakona, a to je i dovoljno vremena za eventualnu ustavnopravnu kontrolu.

Što znači kad kažete da je digitalizacija pravosuđa na početku?

- Ideja i smisao digitalizacije je u pojednostavljenju komunikacije, da se elektronskim putem podnose tužbe i različite isprave sudu, a da sud sudionicima u postupku i nama odvjetnicima dostavlja pozive i druge dokumente također elektronskim putem. Ta vrsta komunikacije bit će za dio sudova obvezatna od ove jeseni.

Digitalizacija je na početku jer su sudovi već sada zatrpani tisućama predmeta jednostavnih stečajeva koje im šalje Fina. Trenutna je situacija sa stečajevima takva da sudovi jednostavno ne mogu obraditi i provesti toliki broj postupaka, a kada se ovrha na temelju vjerodostojne isprave vrati na sud, situacija će biti još gora.

Prema prijedlogu novog Ovršnog zakona, u postupku više uopće nema papira?

- Točno je da bi se prema novom prijedlogu Zakona odluke dostavljale i komunikacija odvijala elektroničkim putem.

Vlada tvrdi da će postupak biti transparentniji, no pitanje je hoće li građani koji se ne služe internetom biti zakinuti za informacije?

- Određene statistike pokazuju da neće biti transparentniji sve dok se građani i privredni subjekti ne usklade s novim sustavom. Dovoljno je provjeriti koliko građana koristi sustav e-Građani, pa je lako zaključiti da većina građana i određen broj tvrtki još nisu spremni ni opremljeni prihvatiti novo digitalno doba. Stoga s promjenom sustava treba ići pažljivo, tako da se u određenom periodu dopuste i alternativna rješenja kako bi se osigurala zaštita pravnih interesa svih sudionika u postupku.

Prezentirajući prijedlog novog Ovršnog zakona, Vlada je predočila brojke po kojima je od ožujka prošle do svibnja ove godine broj građana u blokadi 20 posto manji, a njihov se dug smanjio za 41,6 milijardi kuna. Što vam govore te brojke? Jesu li ljudi platili dug, je li on otišao u zastaru ili nešto treće?

- Prema Analizi ishoda nacrta prijedloga zakona, proizlazi da je dug građana zbog neizvršenih osnova na zadnji dan prosinca 2017. iznosio 42,8 milijardi kuna, a na zadnji dan prosinca 2018. ‘samo’ 17,6 milijardi kuna. Navedeno je, kako navodi predlagatelj zakona, izravna posljedica mjera Vlade RH, odnosno Zakona o otpustu dugova fizičkim osobama i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji su u primjeni od kolovoza 2018.

To je djelomično točno. Međutim, treba voditi računa da se znatan dio tog umanjenja odnosi na brojne osnove za plaćanje koje je Fina prestala provoditi sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zbog proteka roka od tri godine. Dakle, radi se o potraživanjima koja i dalje postoje i vjerovnici ih mogu ponovno (uz plaćanje naknade Fini i samim time povećanim troškovima) vratiti na Financijsku agenciju ili tražiti alternativne neinstitucionalne načine naplate svojih nespornih potraživanja.

Koliko je osnovana priča da su krenule izvaninstitucionalne ovrhe i što bi to značilo?

- U Hrvatskoj se u posljednjih nekoliko godina razvilo tržište prodaje potraživanja. Postoji niz agencija koje to rade na legalan način, a za druge vrste naplate, u praksi ne vidim naznake. No, u slučaju daljnje komplikacije naplate i netransparentnog i neučinkovitog sustava moguće je razvijanje sustava koji neće biti pod nadzorom zakona i koji neće biti poželjni. Ne mogu reći da je danas nešto alarmantno u tom pogledu, ali je moguće da postane.

O ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću u pravosudnim se krugovima uglavnom mogu čuti pohvalne riječi. On važi i za osobu koja je tolerantna i spremna slušati sugestije struke. Kako objašnjavate da u slučaju Ovršnog zakona u odnosu na suštinske primjedbe nije poslušao nikoga?

- Složio bih se s činjenicom da ministar obavlja savjesno i dobro posao u namjeri poboljšanja sustava ovrhe. Pravni praktičari, mi odvjetnici, kao i suci, trebaju ukazivati na moguća bolja rješenja jer je cilj zajednički - pravni sustav koji pruža pravnu sigurnost i brzu zaštitu prava i interesa stranaka. Odvjetnička komora ima vrlo dobra iskustva u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i uvjereni smo da još ima vremena za dolazak do najboljih zakonskih rješenja.

Nisu skupi bilježnici i odvjetnici, nego Fina

Jedna od glavnih kritika još važećeg Ovršnog zakona bio je velik trošak ovrha. Za dug od 300 kuna plaćali su se troškovi koji su prelazili 1000 kuna. Pritom se apostrofiralo odvjetnike kao one koji najbolje zarađuju na tuđoj nesreći. Je li prijedlog novog Zakona to promijenio?

- S ovakvom formulacijom pitanja - da odvjetnici, javni bilježnici, sudovi ili bilo tko drugi tko sudjeluje u postupcima ovrhe sukladno Ovršnom zakonu zarađuje na tuđoj nesreći - ne bih se složio. Ponavljam, Ovršni zakon je zakon kojim se uređuje naplata osnovanih tražbina vjerovnika s obzirom na to da dužnici nisu ispunili svoje obveze te ovdje nema mjesta nikakvoj populističkoj demagogiji.

U uređenoj državi ovršni sustav uređen je zakonom, pa tako i kod nas. Za ovrhe do 500 kuna, odvjetniku je do sada pripadala nagrada za sastav prijedloga ovrhe od 150 kuna, a javnobilježnička nagrada je iznosila 60 kuna. Ono što zabrinjava je uloga Fine. Njezine su naknade nerazmjerno visoke i rastu. Fina bi trebala biti provoditelj ovrhe na što ekonomičniji način, a sustavno se pretvara u tijelo koje tumači Zakon i donosi različite vrste odluka, što je uloga suda.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo