Presudu Vojislavu Šešelju odvjetnik Luka Mišetić smatra toliko katastrofalno lošom da će je Haag morati poništiti, ako Šešelj prije ne umre.
U prvoj reakciji rekli ste da sudac Jean-Claude Antonetti ne uživa ugled među pravnicima u Haagu. Je li moguće da iza ovakve presude stoje neki politički motivi?
- To ne mogu isključiti, ali nemam dokaze pa ne mogu ni tvrditi. Nikad nisam pio kavu sa sucem Antonettijem tako da ne znam kako razmišlja.
Je li pokazivao prosrpske stavove?
- Njegovo ponašanje u procesu Šešelj bilo je više nego čudno. Mnogi su mislili da je to radio zato da navede Šešelja na nastavak suđenja, no izgleda da je Šešelj uspio pridobiti njega.
Presuda ide na prijevod
Kakve su šanse da presuda bude promijenjena u žalbenom postupku?
- Ako dođe do žalbenog postupka, šanse da ovakva presuda bude izmijenjena su 100 posto. No ako je točno da Šešelj ima rak, možda nećemo imati žalbeni postupak. U slučaju smrti optuženog, presuda automatski postaje pravomoćna. Presuda je napisana na francuskom, da bi počeli teći rokovi za žalbu, mora se prevesti, i to ne samo na engleski nego i na srpski, na ćirilici. Tek kad Šešelj primi žalbu, počinje teći rok od 30 dana za najavu žalbe i 75 dana za ulaganje žalbe. Mi smo u slučaju Gotovina imali jedan od najbržih žalbenih postupaka, a to je trajalo 17 mjeseci. Međutim, najgore je to što je presuda činjenično i pravno toliko pogrešna da je nezamislivo da ostane ovakva i mislim da je jedino rješenje da Žalbeno vijeće naloži ponovno suđenje.
Ponovno suđenje nakon 13 godina postupka!?
- Da, jer ne vidim da bi Žalbeno vijeće prihvatilo da samo utvrđuje činjenice a da Šešelju ne dade priliku da iznese obranu.
Koliko je za ovakvu situaciju krivo haaško Tužiteljstvo?
- Poznato je da nisam navijač Tužiteljstva, ali ovdje ne vidim njihove propuste. Tužiteljstvu je uspjelo dokazati postojanje udruženog zločinačkog pothvata i sudjelovanje Vojislava Šešelja u tom pothvatu u dva predmeta: na suđenju Milanu Martiću u dvije presude, prvostupanjskoj i žalbenoj, te u nedavnoj prvostupanjskoj presudi Radovanu Karadžiću. Zašto istim dokazima nisu uvjerili ovo sudsko vijeće, ne znamo. Da je ostao nekadašnji treći član sudskog vijeća, danski sudac Frederik Harhoff, odnos bi bio 2 prema 1 i Antonetti bi pisao izdvojeno mišljenje kao sada sutkinja Flavia Lattanzi. Tada bismo samo govorili o jednom čudnom sucu i njegovu čudnom izdvojenom stavu.
Politički cilj
Kakve posljedice ovakva presuda može imati na preostale haaške presude?
- Suđenje Goranu Hadžiću za zločine u Vukovaru i istočnoj Slavoniji u zastoju je zbog njegove bolesti i ne zna se kada će se nastaviti. Moguće je da žalbeni suci u slučaju Karadžić istaknu Šešeljevu ulogu u udruženom zločinačkom pothvatu i tako indirektno ponište ovakvu presudu.
Kako će se presuda odraziti na percepciju ICTY-ja u Hrvatskoj i susjedstvu?
- Ovo je samoubojstvo kad je riječ o imidžu Haaškog suda, ionako teško opterećenog nizom prethodnih odluka. Bojim se da je to možda bio jedan od motiva za ovakvu presudu, iako to ne mogu tvrditi. Međutim, političke ocjene kakve se iznose u presudi navode na dojam da je takva presuda imala i neki politički cilj. Svakom sucu, pa i Antonettiju, moralo je biti jasno kakve će posljedice ovakva presuda imati na vjerodostojnost suda. Presuda dolazi nakon nekoliko pravomoćnih presuda o postojanu udruženog zločinačkog pothvata na čelu sa Slobodanom Miloševićem, ide direktno protiv dosadašnje prakse ICTY-ja. No ipak mislim da će, kad prođe vrijeme i slegnu se sada žestoke emocije, ova presuda biti zapamćena više kao čudan, izoliran slučaj neobične presude jednog suca.
Kakva je bila Antonettijeva uloga u slučaju Gotovina, je li točno da mu je sudio u Parizu?
- Antonetti je nekoliko puta sam izjavio da je bio u tom predmetu, pa se sam isključivao iz svih odlučivanja na Haaškom sudu koja su se ticala generala Gotovine. Na suđenju u slučaju Prlić sudac je sam nekoliko puta u sudnici naveo da je bio sudac u slučaju Gotovina, što me iritiralo jer nije imao razloga to govoriti.
Novo suđenje
Sutkinja Lattanzi gotovo se ni u čemu nije složila s ostala dva suca, u 8 od 9 točaka. Kako ako je slučaj trajao toliko godina?
- Nije to tako neuobičajeno, barem ne u anglosaksonskom pravu. U slučaju Stanišić i Simatović suci Orie i Kwan su u prvostupanjskoj presudi 2013. nadglasali sutkinju Picard i oslobodili dvojicu optuženih. Ona je imala oštro, izdvojeno mišljenje. Ta je presuda poništena i žalbeno vijeće je dalo za pravo sutkinji Picard. Suđenje je moralo biti ponovljeno.