Šanse Hrvatske da ospori nadležnost Međunarodnog centra za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) u Washingtonu i riješi se bilateralnih ugovora koji određuju nadležnost ICSID-a, a nisu kompatibilni s ugovorima EU, vrlo su male, ako ne nikakve.
Pred ICSID-om je protiv Hrvatske podignuto osam tužbi i svi će se ti postupci očigledno i dovršiti u Washingtonu, dok bi one buduće od nadležnosti ICSID-a eventualno mogla spasiti odluka suda Europske unije koja se očekuje za nekoliko mjeseci. Europska komisija (EK), naime, smatra da sve bilateralne ugovore o zaštiti ulaganja koje su sklopile članice EU treba staviti izvan snage, a neke članice EU ne žele ih raskinuti pa je Komisija protiv pet njih pokrenula postupak povrede prava EU.
Ovu temu, koja je na dnevnom redu još od 2011. godine, kada se s Austrijom počelo razgovarati o raskidu ugovora o zaštiti ulaganja, aktualizirao je zastupnik Goran Aleksić. Vladi je postavio pitanje što je poduzela povodom arbitražnog postupka koji je Unicredit kao vlasnik Zagrebačke banke pokrenuo protiv Hrvatske pred ICSID-om u Washingtonu ne bi li namirio trošak koji im se dogodio uslijed konverzije kredita u švicarcima u kredite u eurima. U istom kontekstu pitao je Vladu što je poduzela oko osporavanja nadležnosti ICSID-a za arbitraže.
- Vlada je već prije pristupanja Hrvatske EU, tijekom 2011. godine započela razgovore s Austrijom o raskidanju tog ugovora, međutim austrijska strana se izričito protivila stavu da Intra EU BIT-ovi (bilateralni ugovori o zaštiti ulaganja) nisu u skladu s pravom EU i nije pristala na sporazumni raskid. Isti stav zauzele su i druge države članice kojima smo tada priopćili namjeru raskidanja Intra EU BIT-ova, a radi se o Njemačkoj, Francuskoj i UK - navela je Vlada u odgovoru zastupniku Aleksiću uz napomenu da se čeka odluka Europskog suda u postupku što ga je pokrenula Komisija. - Stavovi pojedinih država članica o tom još uvijek otvorenom pitanju vrlo su različiti te se na razini EU već nekoliko godina o tome raspravlja. Međutim, očekujemo da će konačnu ocjenu njihove usklađenosti s pravom EU dati Sud EU, a ona će postati obvezujuća za sve države članice EU, pa tako i za Hrvatsku - kažu u Vladi.
Strategija
Svoju strategiju nakon odluke Europskog suda Hrvatska će odrediti prema reakcijama ostalih država članica. Kad vidi kako će drugi tretirati odluku, ocijenit će koje su joj opcije za stavljanje izvan snage Intra EU BIT-ova prihvatljivije - je li bolje pričekati zajedničko rješenje na razini EU, predložiti svim državama članicama EU sporazumno stavljanje izvan snage Intra EU BIT-ova uz ukidanje takozvane sunset odredbe ili pak jednostrano raskinuti ugovore.
Sunset
Nakon službenog odgovora Vlade zastupniku Aleksiću potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić dala nam je dodatna pojašnjenja o ovome problemu, posebno “teretu” sunset odredbi.
- Ovi su ugovori trebali biti raskinuti tijekom pristupanja Hrvatske EU, ali nisu jer su to Austrija, Njemačka i Nizozemska odbile. EK je tada prešao preko toga jer si, kao ni mi, nije mogao pomoći. S Italijom se nije otvorio taj problem jer je ugovor istekao, ako se ne varam, 2013. godine, a sunset klauzula istječe iduće godine - kazala je potpredsjednica Vlade Dalić napominjući kako EK i dalje želi da se ti ugovori raskinu, no kako je riječ o bilateralnim ugovorima, nema drugog puta za raskid osim bilateralnog dogovora.
Ako odluka Europskog suda bude put za raskidanje spomenutih ugovora, pitanje je što će biti sa sunset klauzulama koje su s Njemačkom, Austrijom i Nizozemskom jako dugačke, od 10 do 20 godina. Kako pojašnjava potpredsjednica Dalić, sunset klauzula je razdoblje tijekom kojeg se na investicije započete tijekom trajanja ugovora primjenjuju odredbe iz ugovora i nakon što ugovor prestane. - Meritum stvari je taj da nije naš problem postojanje tih ugovora, već ponašanje koje je sukladno regulama u normalnoj tržišnoj ekonomiji - zaključila je Dalić.
Prema podacima Državnog odvjetništva koje zastupa Hrvatsku u sporovima pred međunarodnim tijelima, tijekom 2016. godine u Washingtonu je bilo osam sporova, a u izvješću za prošlu godinu procjenjivali su da ih se tijekom ove godine može pokrenuti još desetak. Među arbitražama je tužba Georga Gavrilovića i Gavrilovića d.o.o. teška 193 milijuna eura pokrenuta radi odluke stečajnog suda iz 1991. godine koji je Gavriloviću prodao pet trgovačkih društava kao pravne osobe, a nije utvrdio njihovu imovinu. Tu su i dvije tužbe nizozemskih investitora s odštetnim zahtjevima od 53 i 85 milijuna eura. U prvom slučaju radi se o neprovođenju liberalizacije poštanskog tržišta, a u drugom o kršenju odredbi Europske energetske povelje.
U najvažnije sporove spadaju tužbe banaka radi odluke o konverziji kredita u švicarcima u eure gdje se očekuje odštetni zahtjev od oko 8 milijardi kuna. Tužbe su podnijele Unicredit banka, Raiffeisen Bank Austrija, Addiko bank Austria, nekadašnja Hypo banka, Erste group bank Austrija, Sberbank Europe, Societe Generale.
Odgovor Vlade o poduzetim radnjama u arbitražnom sporu koji je Unicredit bank Austria u Washingtonu pokrenula protiv Hrvatske 16. rujna 2016.
- 13. lipnja 2017.
konstituiran je arbitražni sud, i to izborom arbitara: Lucinde A. Low iz SAD-a kao predsjednice, Klausa Reicherta (Irska/Njemačka) - arbitra na prijedlog tužitelja i Miloša Olika (Češka) - arbitra na prijedlog Hrvatske
- 14. srpnja 2017.
arbitražni sud je održao prvu sjednicu putem videokonferencije
- 31. kolovoza 2017.
na zahtjev Unicredit banke arbitražni sud je donio Proceduralni nalog koji se odnosi na povjerljivost
- 15. rujna 2017.
Unicredit je kao tužitelj podnio podnesak o meritumu tužbe, a u tijeku je priprema hrvatskog odgovora na tužbu