ZAGREB
- Ina je državi dužna oko 2,5 milijardi kuna, tvrde sugovornici Jutarnjeg lista, dobro upućeni u zbivanja u toj kompaniji, ali su kao pripadnici vladajućeg establishmenta nespremni da to kažu pod svojim imenom.
Naime, na dan 30. lipnja Ina je za PDV, trošarine i ostale poreze dugovala 1,88 milijardi kuna, što je vidljivo iz polugodišnjeg financijskog izvješća, a niti u srpnju i kolovozu nije plaćala obveze državi. Prema dostupnim službenim podacima, Ina je u prvih 6 mjeseci svoj dug državi gotovo udvostručila, jer je on na kraju 2008. iznosio oko milijardu kuna.
Kolike su te obveze, utvrdit će Financijska policija koju je, smatraju neki, ministar financija
Ivan Šuker poslao upravo ovih dana u Inu kako bi nastavio svoj obračun s kolegom mu iz Vlade
Damirom Polančecom, predsjednikom Inina Nadzornog odbora. No, do lipnja ove godine i sam Šuker je bio član NO-a Ine, pa je i on, baš kao i kolega mu Polančec, podjednako odgovoran za Inino poslovanje. Uostalom, najveći dio duga i nastao je u vrijeme kad su još obojica sjedili u NO-u. Zašto su dva hrvatska ministra dopustila da velika naftna kompanija nagomila svoj dug državi, nikome nije jasno.
Jedan utjecajni političar vladajuće stranke smatra da su hrvatski članovi u Nadzornom odboru Ine sukrivci za dug državi jer su kao ministri postavljeni u NO da bi brinuli o interesima Republike Hrvatske, a oni su više brinuli o interesima tvrtke. Također smatra da je nedopustivo da Ina ubire 1,20 kuna po litri benzina za financiranje autocesta i cesta, jer to znači da je država prikupljanje svojih prihoda prepustila privatnoj kompaniji koja zadržava taj novac i troši ga na nešto drugo.
Pravi razlog za sadašnju kontrolu Inina poslovanja puno je dublji od mogućeg obračuna Šukera i Polančeca. Država je u završnim pregovorima s MOL-om o preuzimanju Inina plinskog biznisa, to jest o kupnji plina iz skladišta Okoli. To je skladište kupljeno 30. siječnja ove godine za, kako je tada objavljeno sa sjednice Vlade, 514 milijuna kuna. Ina u svom polugodišnjem izvješću pak navodi da je u prvom polugodištu zabilježen 'jednokratan prihod od izdvajanja Podzemnog skladišta plina d.o.o. u iznosu od 497 milijuna kuna'. Gdje je 17 milijuna kuna razlike do objavljene prodajne cijene, nije poznato.
Nije jasno niti zašto je uopće država kupovala skladište, što je u stvari golema rupa u zemlji, koja je ionako njezina, jer je prema zakonu sve ispod zemlje u državnom vlasništvu, a Ina, to jest Okoli, je samo koncesionar. Tako ispada da je za nevjerojatnih 514 milijuna kuna kupljena samo tridesetak godina stara oprema, a ne nekretnina, jer ona nije niti bila u vlasništvu Ine.
To je skladište plina svojedobno procijenjeno na svega 43 milijuna kuna, a kad je objavljeno da ga država kupuje za 12 puta veći iznos, većina je pomislila da je to cijena zajedno s plinom koji je u skladištu.
Međutim, plin nije bio u cijeni, što je izašlo na vidjelo ovih dana, kada taj plin postaje Inina valuta za plaćanje dugova državi. U skladištu ga je više od 500 milijuna kubika, no od toga je oko 150 milijuna kubika takozvani jastuk, plin koji se ne može iskoristiti, a pedesetak milijuna kubika pripada Sloveniji, koja ga je uskladištila u Okolima. Dakle, država može raspolagati sa tristotinjak kubika plina iz skladišta, što je manje od 10 posto godišnje hrvatske potrošnje. Da i ove zime ne bi bilo krize kao prošle, i da se ne bi nagomilale još dvije milijarde kuna gubitaka zbog isključivanja plina kao u siječnju, isporuka iz Ukrajine ne smije stati. Hoće li to Damir Polančec, sada glavni čovjek za plin, uspjeti dogovoriti, vidjet ćemo ove zime kad temperature padnu ispod nule.
Branka Stipić
Naime, na dan 30. lipnja Ina je za PDV, trošarine i ostale poreze dugovala 1,88 milijardi kuna, što je vidljivo iz polugodišnjeg financijskog izvješća, a niti u srpnju i kolovozu nije plaćala obveze državi. Prema dostupnim službenim podacima, Ina je u prvih 6 mjeseci svoj dug državi gotovo udvostručila, jer je on na kraju 2008. iznosio oko milijardu kuna.
| Ministar financija Ivan Šuker poslao upravo ovih dana u Inu Financijsku policiju kako bi nastavio svoj obračun s kolegom mu iz Vlade Damirom Polančecom, predsjednikom Inina Nadzornog odbora. |
Jedan utjecajni političar vladajuće stranke smatra da su hrvatski članovi u Nadzornom odboru Ine sukrivci za dug državi jer su kao ministri postavljeni u NO da bi brinuli o interesima Republike Hrvatske, a oni su više brinuli o interesima tvrtke. Također smatra da je nedopustivo da Ina ubire 1,20 kuna po litri benzina za financiranje autocesta i cesta, jer to znači da je država prikupljanje svojih prihoda prepustila privatnoj kompaniji koja zadržava taj novac i troši ga na nešto drugo.
Pravi razlog za sadašnju kontrolu Inina poslovanja puno je dublji od mogućeg obračuna Šukera i Polančeca. Država je u završnim pregovorima s MOL-om o preuzimanju Inina plinskog biznisa, to jest o kupnji plina iz skladišta Okoli. To je skladište kupljeno 30. siječnja ove godine za, kako je tada objavljeno sa sjednice Vlade, 514 milijuna kuna. Ina u svom polugodišnjem izvješću pak navodi da je u prvom polugodištu zabilježen 'jednokratan prihod od izdvajanja Podzemnog skladišta plina d.o.o. u iznosu od 497 milijuna kuna'. Gdje je 17 milijuna kuna razlike do objavljene prodajne cijene, nije poznato.
Nije jasno niti zašto je uopće država kupovala skladište, što je u stvari golema rupa u zemlji, koja je ionako njezina, jer je prema zakonu sve ispod zemlje u državnom vlasništvu, a Ina, to jest Okoli, je samo koncesionar. Tako ispada da je za nevjerojatnih 514 milijuna kuna kupljena samo tridesetak godina stara oprema, a ne nekretnina, jer ona nije niti bila u vlasništvu Ine.
To je skladište plina svojedobno procijenjeno na svega 43 milijuna kuna, a kad je objavljeno da ga država kupuje za 12 puta veći iznos, većina je pomislila da je to cijena zajedno s plinom koji je u skladištu.
Međutim, plin nije bio u cijeni, što je izašlo na vidjelo ovih dana, kada taj plin postaje Inina valuta za plaćanje dugova državi. U skladištu ga je više od 500 milijuna kubika, no od toga je oko 150 milijuna kubika takozvani jastuk, plin koji se ne može iskoristiti, a pedesetak milijuna kubika pripada Sloveniji, koja ga je uskladištila u Okolima. Dakle, država može raspolagati sa tristotinjak kubika plina iz skladišta, što je manje od 10 posto godišnje hrvatske potrošnje. Da i ove zime ne bi bilo krize kao prošle, i da se ne bi nagomilale još dvije milijarde kuna gubitaka zbog isključivanja plina kao u siječnju, isporuka iz Ukrajine ne smije stati. Hoće li to Damir Polančec, sada glavni čovjek za plin, uspjeti dogovoriti, vidjet ćemo ove zime kad temperature padnu ispod nule.
|
Linić: Trebalo je graditi novo skladište a ne kupovati Okoli
Slavko Linić, predsjednik Nadzornog odbora Ine u Račanovoj koalicijskoj vladi, prisjeća se da je u to vrijeme jednom, a nekad i dvaput mjesečno, sazivao upravu i tražio izvještaj o poslovanju, prije svega su ga zanimale Inine financije. - U svakom sam trenutku znao je li Ina dužna državi i koliko, kaže Linić. Smatra da je apsurd što je država uopće kupovala skladište Okoli, kad ono ionako nije dovoljno veliko za hrvatske potrebe. - Trebalo je graditi novo skladište, što bi zaposlilo građevinare, proizvođače opreme, montere i tako dalje. Ne razumijem ni zašto je Sanader pokrenuo tu priču o preuzimanju plinskog biznisa od Ine, kad je taj biznis već u državnim rukama kroz Plinacro. On je time već odvojen od Ine. Nije jasno hoće li Ina sada plin koji izvuče iz svojih plinskih polja skladištiti u Okoliju, hoće li plaćati troškove skladištenja, hoće li ga isti tren prodavati državi i po kojoj cijeni..., niže Linić pitanja. |
Branka Stipić