Hrvatska je vlada prije nekoliko dana iz saborske procedure povukla Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Popularno nazvan “Jovanovićev zakon”, taj je prijedlog prethodno posvađao SDP-ovce: predstavljajući izmjene, ministar Željko Jovanović i njegov pomoćnik za znanost Saša Zelenika suočili su se s optužbom da “uništavaju hrvatsku znanost” SDP-ova zastupnika Gvozdena Flege i Branka Grčića, potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvitka.
Prijedlozi izmjena uznemirili su i hrvatsku akademsku zajednicu, tradicionalno nesklonu bilokakavim promjenama postojećeg stanja. No, dio znanstvenika u otvorenom je pismu podržao izmjene zakona za koje drže da su “vatrogasne” te da Hrvatska mora ući u ozbiljnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja. Donosimo razloge zbog kojih bi trebalo podržati promjene.
Postrožavaju se uvjeti za produljenje radnog odnosa iza 65-te godine
- Prema postojećem zakonu, redovni profesori u trajnom zvanju stariji od 65-godina mogu nastaviti raditi do 70 godina kao iznimka ili ako za to postoji potreba na njihovu fakultetu. Ali ta je iznimka postala pravilo i 80 posto ih ostaje raditi do 70-te godine, a za njihove se plaće izdvaja koliko i za sve istraživačke projete. Analiza je pokazala da je svega oko 20 posto tih profesora izuzetno u odnosu na znanstvenu produkciju svoje institucije te da su naši znanstvenici u prosjeku najmanje produktivni nakon 65-te godine. Postrožavanjem uvjeta postiglo bi se da svaki peti profesor u redovnom zvanju iznad 65-te godine ostane u radnom odnosu, a time bi se osigurala sredstva za otvaranje zamjenskih radnih mjesta za mlade ljude u čije je školovanje država uložila milijarde kuna. U nizu europskih zemalja profesori u mirovinu odlaze sa 65 godina, a samo izuzetnima među njima radni odnos se produljava. U SAD nema dobne granice za profesore.
Postrožavaju se uvjeti napredovanja u zvanja
- U zemljama uspješnih znanstveno-obrazovnih sustava do maksimuma se povećava konkurencija u izboru za bilo koje zvanje. Dakle, do bilo kojeg stalnog mjesta u sustavu dolazi se nakon godina dokazivanja i provjeravanja prema najstrožim kriterijima. Kod nas je obrnuto, kad se jednom uđe u sustav, može se samo napredovati. Sustav je takav da se svakih pet godina moralo napredovati, a prijevremeni izbor je moguć je i nakon tri godine. Kriteriji Nacionalnog vijeća za znanost bili su tako postavljeni da je većina ljudi napredovala već nakon tri godine. Dakle, osoba koja je doktorirala sa 30 godina i u pravilu odmah postala docent, sa 33 postala je izvanredni profesor, s 36 redoviti profesor, a sa 39, odnosno 41 godinu redoviti profesor u trajnom zvanju koji ima sigurnu poziciju bez obzira koliko i kako radio.
Novi prijedlog ukida prijevremena imenovanja: napredovati se može tek nakon pet godina. No, ukida se obaveza da svatko mora napredovati nakon pet godina nego se može ostati u istom zvanju. Ipak, valja ozbiljno razmišljati kako ubuduće uistinu izvanrednim znanstvenicima omogućiti da brže napreduju što omogućuju i najbolja svjestka sveučilišta.
Novi način financiranja javnih instituta i sveučilišta uvođenjem ugovora
- Sustav evaluacije znanstvenih projekata kod nas dugo je bio takav da je prolaznost bila 85 posto. Usporedbe radi, prolaznost projekata na Zapadu je 20 do 30 posto. Kako je količina novca koja se izdvaja za projekte kod nas mala, reda veličine 15 milijuna eura godišnje, u konačnici je novac raspršen na preveliki broj sitnih projekata. Sada se financiranje projekata prebacuje na Nacionalnu zakladu za znanost čiji će upravni odbor činiti znanstvenici koje će izabrati Sabor. Izmjenama u zakonu predviđa se da se ugovorima uređuje financiranje znanstvene djelatnosti 25 javnih instituta i sveučilišta koji bi dobivali određeni iznos, a ravnatelji i dekani imali bi odgovornost rasporediti taj novac na istraživače te izvještavati o postignutim rezultatima. Također, novim načinom financiranja želi se unaprijediti sustav novaka od kojih svega 50 posto sada doktorira. Samo znanstveno aktivni mentori moći će dobivati novake koji će biti posvećeni usavršavanju.
Veće ovlasti Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
- Plagiranje, ali i drugi oblici akademske nečestitosti dosad su kod nas bili tabu tema o kojoj se govorilo samo tek bi se u medijima otvorila neka priča kao kod magisterija Ante Đapića ili slučaja Kurjak iz 2006. godine.
Kritički nastrojeni znanstvenici smatraju da su razmjeri plagiranja kod nas zabrinjavajući, posebice u društvenim i humanističkim znanostima. Prema novim ovlastima, Odbor za etiku mogao bi Matičnom odboru za neko područje predložiti da se znanstveniku oduzme doktorat ili zvanje.
Uspostavlja se Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.
- Izmjenama se predviđa uspostavljanje Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj koje bi imalo veču ulogu u strateškim promišljanjima, a manje administrativnih poslova. Ono bi na sebe preuzelo neke od dosadašnjih obaveza Nacionalnog vijeća za znanost, Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, Vijeća za nacionalni inovacijski sustav i Tehnologijskog vijeća.
Zelenika ima tri dana da razmisli o ostavci, M. Lugarić ide u sabor?
Saša Zelenika, pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta koji je najavio i napisao svoju ostavku nakon što je Vlada povukla prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, ipak još nije definitivno odlučio odlazi li iz Ministarstva ili ne.
Iako je Zelenika Jutarnjem u subotu rekao da ne vidi svrhovitost svog ostanka u MZOS-u, još uvijek važe isplati li mu se ostati nakon žestokog sukoba unutar SDP-a koji je rezultirao povlačenjem zakona iz saborske procedure. Ministar Željko Jovanović, kako doznajemo, pokušava nagovoriti svog pomoćnika da ostane u Ministarstvu. Dao mu je tri dana da razmisli, prospava nekoliko noći da se strasti smire i da onda konačno odluči. No, ovo nisu jedine kadrovske promjene koje bi se mogle dogoditi u Ministarstvu. Ako Zelenika i ostane, sada je sigurno, odlazi Jovanovićeva zamjenica Marija Lugarić, koja se vraća u Sabor kao zastupnica. To nam je jučer neslužbeno potvrdio izvor iz SDP-a.
Iako odlazak prve suradnice ministra Jovanovića, kažu u SDP-u, nema veze s nedavnim sukobima oko Zakona, već s nedavnom smrću predsjednika Sabora, teško je ne primjetiti da je izbor pao upravo na nju. - Povratak Marije Lugarić u Sabor predstavlja problem za MZOS, jer ona je bila poprilično aktivna i agilna. Međutim, činjenica je da u tom resoru od kada smo došli na vlast ništa nije napravljeno, osim besplatnog studiranja. Nismo imenovali kurikularno vijeće, nismo valorizirali učinke bolonjskog procesa, nije došlo do novog ciklusa znanstveno-istraživačkih projekata. Čini mi se da Marijini kapaciteti nisu dovoljno korišteni, a poznato je da je ministar donosio odluke sam, mimo dogovora i konzultacija sa suradnicima, pa tako i s Marijom - kaže nam jedan SDP-ovac. S druge strane, iz Vlade pojašnjavaju da se netko morao vratiti u Sabor iz redova zastupnika izabranih u II. izbornoj jedinici nakon smrti Borisa Šprema. U igri su bili Marija Lugarić i Darko Ledinski, koji je zamjenik ministrice Milanke Opačić u Ministarstvu socijalne politike i mladih.
- To nema veze sa nedavnim
događajima u MZOS-u. Marija Lugarić se vraća u Sabor kako bi se redovi osnažili s iskusnom
zastupnicom koja pokriva širok aspekt društvenog djelovanja, a posebice obrazovanja i mladih. Marija je provela tri mandata u Saboru, a Ledinski nijedan - kaže nam izvor iz Vlade. ( G. Penić)