U Hrvatskoj je kreditno zaduženo čak 52 posto kućanstava, no čak 62 posto onih u čijem se domaćinstvu otplaćuje kredit ne zna što je efektivna kamatna stopa, a 61,7 posto njih ne zna što je to ukupni trošak zajma. Više od polovice kreditno zaduženih nije niti čulo za Hrvatski registar obaveza po kreditima.
Početkom prošle godine svaki 16. građanin bio je pod blokadom ili ovrhom, ali samo 64 posto njih zna da postoje stvari na kojima se ovrha ne može provesti. Polovina ih ne zna da postoji nezapljenjivi dio primanja, polovica onih protiv kojih se vodi ovrha ne zna da imaju pravo podnijeti prigovor. Svaki treći građanin protiv kojega se provodi ovrha zbog neplaćenih računa ne zna kako izgleda rješenje o ovrsi. Nadalje, 27,6 posto građana uopće ne zna da postoji osobni stečaj.
Ovrhe se najčešće vode radi naplate kredita i javnih usluga, među kojima su najveća stavka telekomunikacijske usluge. Međutim, svaki treći građanin nije informiran da postoje opći uvjeti za opskrbu vodom, plinom i električnom energijom, a svaki treći ih pročita. Među onima koji su ih pročitali, četvrtina ne razumije što piše.
Trogodišnji projekt
Nadalje, svaki treći građanin ne zna da ima pravo na prigovor ili reklamaciju na obračun isporučenih usluga vode, plina i struje, a tek svaki četvrti zna da ima pravo prigovora na račun za telekomunikacijske usluge.
Kada su u pitanju kreditne kartice, građani znaju još manje o svojim pravima. Njih 55,2 posto ne zna da ima pravo na reklamaciju izdavatelju kreditne kartice za trošak neodgovarajućeg proizvoda ili usluge.
Neinformiranost je sve veći problem i u zdravstvu. Tek svaki peti građanin, kada se nađe u ulozi pacijenta, i to nakon pružanja zdravstvenih usluga bude obaviješten o tome da sam mora podmiriti troškove tih usluga, odnosno da usluga koja mu je pružena ne spada više u obvezno zdravstveno osiguranje. Ti troškovi nerijetko iznose nekoliko tisuća kuna, a ako ih ima više, stvaraju goleme financijske probleme građanima.
To je tek dio rezultata istraživanja provedenog u sklopu Studije o primjeni i učinkovitosti građanskopravne zaštite potrošača kod financijskih, javnih i telekomunikacijskih usluga. Riječ je o trogodišnjem znanstveno-istraživačkom projektu čiji je voditelj i glavni istraživač dr. Tatjana Josipović s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Rad na projektu dr. Tatjane Josipović počeo je 1. veljače 2015., a završit će 31. siječnja ove godine. U njemu sudjeluju znanstvenici s Pravnog i Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
- Glavni povod projekta je zabrinjavajuća razina prezaduženosti građana koja gotovo svakodnevno raste, a za čije rješavanje u hrvatskom građanskopravnom sustavu nedostaju posebni instrumenti kojima bi se mogla ostvariti bolja zaštita građana u financijskim teškoćama - objasnila je dr. Josipović u predgovoru brošure u kojoj su predstavljeni projekt i rezultati empirijskog istraživanja što ih je provela agencija Ipsos u listopadu 2016. na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1000 osoba starijih od 18 godina.
Odvojeno se provela anketa o iskustvima potrošača kod financijskih usluga, a odvojeno o javnim i telekomunikacijskim uslugama.
Koji su uvjeti minusa?
Istraživanje je pokazalo da u visokoj kreditnoj zaduženosti dominiraju nenamjenski gotovinski krediti kojima je zaduženo 32,6 posto kućanstava, a slijede krediti za rješavanje stambenog pitanja (31,6 posto). Tri četvrtine kreditno zaduženih građana zna da banke imaju obavezu predugovornog informiranja o obavezama kredita, ali im ta spoznaja znači malo ili ništa. Naime, informacije o obavezama kredita koje im je banka dostavila na svom obrascu bile su jasne i razumljive samo za 56 posto onih koji su se zadužili. Problem je što su informacije koje im banka dostavlja preopsežne i previše stručne. Postoje problemi s razumijevanjem i osnovnih pojmova u ugovorima o kreditu, a najmanje ih razumiju one osobe koje su socijalno i imovinski najviše pogođene povredom svojih prava.
Praksa je banaka da prilikom davanja kredita svojim korisnicima nude i druge usluge, od kreditne kartice i korištenja minusa na tekućem računu do korištenja još jedne kreditne kartice. Premda ne razumiju ni uvjete pod kojima su dobili kredit, polovica onih koji su se zadužili prihvatili su tom prilikom još jednu financijsku uslugu banke.
No, i u slučaju drugih financijskih usluga informiranost je loša. Tako o uvjetima korištenja minusa na tekućem računu čak 27,9 posto ispitanih nije uopće bilo informirano, a 41 posto njih ne zna jesu li bili informirani ili se ne sjećaju.
Slično je s jamcima koji su na četvrtome mjestu osiguranja kredita. Na prvom su zapljene plaće, potom založno pravo, pa police osiguranja. Istraživanje je pokazalo da je svaki 17. ispitanik jamac za nečiji kredit (5,9 posto), ali 27,6 posto njih nije informirano o pravima i obvezama jamaca.
Zabrinjava podatak da je svaki 11. ispitanik otplatio tuđi dug. Njih 9,1 posto otplaćivalo je tuđi kredit, a nakon toga je 64,5 posto njih od osobnog dužnika pokušalo ostvariti povrat. Čak se 91,4 posto jamaca pokušalo regresirati mirnim putem, odnosno dogovorom s dužnikom, a samo se 7,1 posto pokušalo namiriti sudskim putem.
Preporuke iz studije dr. Josipović su i da se kod podizanja kredita prevenira prekomjerno osiguranje tražbine (često banke istodobno stavljaju imovinu pod hipoteku, osiguravaju se na plaći i traže jamca).
Dr. Josipović upozorava i na činjenicu da zakonom nije propisan obavezni sadržaj informacija za jamce, a upravo o tome ovisi jesu li jamci informirani samo o tome da moraju platiti dug ako to ne učini osobni dužnik ili znaju i kako vjerovnik od njih ostvaruje naplatu, koja su im prava kada ispune tražbinu prema vjerovniku, a koja su mu prema dužniku, kakve prigovore mogu upućivati i drugo.
Niska je informiranost i o pravima u ovršnom postupku, pa tako nisu izričito uređena nikakva pravila koja bi obvezivala tijela koja provode ovršni postupak da dužnike upućuju na pravila o izuzeću i načinu ostvarivanja toga prava. - Neinformirani građani ne mogu se zaštititi u ovršnom postupku. Oni ne mogu isticati prigovore niti inicirati radnje kojima bi se njihove stvari i dio prihoda izuzeli iz ovrhe. Zato je prostor za nepošteno postupanje vjerovnika u ovršnom postupku velik - ističe se u sklopu predstavljenih podataka istraživanja iz projekta dr. Josipović.
Preporučuje se ozbiljno razmotriti uvođenje transparentnih i jasnih mehanizama obavještavanja dužnika o njegovim pravima, a osobito se to odnosi na zaštićene račune. “Podaci pokazuju da je većina građana otvorila zaštićeni račun, ali trećina to i dalje nije učinila, što je relativno značajan udio osoba čija primanja nisu zaštićena”, navodi se u toj studiji.
Ne znaju tražiti pomoć
Istraživanje je pokazalo kako je svakom šestom ispitaniku bila prekinuta isporuka neke javne usluge zbog neplaćanja računa. Najčešće je riječ o isključivanju fiksnih telefona, mobitela i pristupa internetu. No, u 9,6 posto slučajeva isključena je struja, a u 1,9 posto voda. Problem je što u 26,2 posto slučajeva prekidu isporuke nije prethodila nikakva opomena.
Prodaja tražbina iz ugovora o javnim uslugama trećim osobama kod nas je vrlo rijetka i 95,5 posto ispitanih nema takvo iskustvo. Rijetkost je, međutim, i da građani zatraže pomoć radi zaštite svojih prava. Tako se čak tri četvrtine ispitanika nije obratilo za pomoć radi zaštite prava iz ugovora o javnim uslugama.