Otprije nekoliko tjedana kopije originalnih dokumenata iz dosjea Franje Tuđmana dostupne su javnosti u knjizi “Dr. Franjo Tuđman, dosje br. 229562” koju su izdali Golden marketing - Tehnička knjige i Hvidra.
Knjiga od čak tisuću stranica donosi uvid u način na koji je jugoslavenska Služba državne sigurnosti u disidentskom periodu od 1967. do 1990. bez prestanka pratila Tuđmana, njegove kontakte, putovanja, zapise i ljude koji su s njim bili u doticaju. Kao što smo napomenuli, u pitanju su stotine dokumenata i iskaza, različite važnosti, od kojih je veći dio već poznat.
Zato smo odlučili objaviti zapisnik informativnog razgovora na koji je Tuđman bio pozvan 18. listopada 1988., u vrijeme kada je pojavom Slobodana Miloševića jugoslavenska kriza počela eskalirati, tijekom kojeg su ga istražitelji ispitivali o njegovim putovanjima u Ameriku i Kanadu i aktivnostima tijekom tih putovanja. Koliko god je u to vrijeme socijalizam još bio nedodirljiv, način na koji se razgovor vodio pokazuje da su se počele nazirati nadolazeće promjene - Tuđmanu više nitko nije prijetio zatvorom i slobodno je opisivao inozemne susrete.
Važne uloge
Ovaj je razgovor zanimljiv jer je, koliko je poznato, u pitanju posljednje ispitivanje Franje Tuđmana u centrali SDS-a, ali i zbog njegovih opservacija o nekim osobama, koje će imati važnu ulogu u samostalnoj Hrvatskoj.
U dokumentu SDS-a od 3. studenog 1988. navedeno je da je 18. listopada 1988. obavljen informativni razgovor s Tuđmanom, koji je zabilježen kao “klasni neprijatelj u zemlji - politička i druga aktivnost”.
Kako se navodi u SDS-ovu izvještaju, razgovor se vodio s ciljem raščišćavanja Tuđmanovih aktivnosti tijekom 1987. i 1988. te njegovim kontaktima u SAD-u, Kanadi i Europi.
Na početku razgovora Tuđman je iznio da je primao pozive iz SAD-a, Kanade i Europe još prije nego što je dobio putnu ispravu, no bio je uvjeren da se radi o provokacijama kako bi ga se “nagovorilo da ode van i napravi eksces da bi ga se moglo zatvoriti ili možda čak i ubiti”. Ipak je odlučio otići u inozemstvo iako je znao da će ga krajnja ljevica i krajnja desnica pokušati zlorabiti, svaka na svoj način.
U razgovoru s istražiteljima prvo se osvrnuo na putovanje i predavanja po gradovima Europe: prije njegova predavanja u Stuttgartu iz konzulata SFRJ javio se Geza Stantić i savjetovao nadležnima u Hrvatskoj kulturnoj zajednici da predavanje otkažu jer Tuđman nije politički ispravan. Predavanje ipak nije otkazano, ali se pred samim Tuđmanom dogodio incident. Kada je, penjući se stepenicama prema dvorani za predavanja bio samo metar do njihova kraja, pred Tuđmanom su se potukla dva emigranta. Tada je bio uvjeren da se radi o provokaciji i da je jedan od dvojice provokatora suradnik SDS-a. Tuđman je ipak održao predavanje s 500 uzvanika.
U nastavku razgovora Tuđman je iznio da nije jedini koga je HKZ pozivao da održi predavanje, nego da su pozivi upućivani i drugima. “Bilo kakvu čvršću vezu ili kontakt s pripadnicima fašističke emigracije Tuđman je odbio. Iznio je primjer kad mu je saopćeno da je Cerovac Ivan zainteresiran za njegova predavanja. Tom prilikom Cerovac je Tuđmana opisao kao čovjeka koji vodi operu i bavi se kulturom, a ne politikom. Međutim, Tuđman je u međuvremenu naišao u nekom glasilu ustaške emigracije na članak po kome je zaključio da je Cerovac Ivan u vezi s pripadnicima fašističke emigracije i zbog toga je odbio održati predavanje u njegovom aranžmanu”, piše u izvještaju SDS-a.
Tuđman je očito bio ljut i na Branka Salaja, koji je 1991. postao ministar informiranja u Vladi demokratskog jedinstva:
“U pogledu materijalne koristi koju ostvaruje prodajom knjiga u inozemstvu Tuđman Franjo je iznio da te stvari ne idu lako i da se pojavljuju mnoge komplikacije. Iznio je loša iskustva koja je imao sa švedskim izdavačem, Koj Nikontom (ime se ne vidi u cijelosti, op. a.) i Brankom Salajem. Spomenuti izdavač je navodno knjigu držao na skladištu dijelom u Švedskoj, a dijelom u Njemačkoj.
Tuđman je telefonirao izdavaču u Švedsku i interesirao se za svoj honorar i stanje oko prodaje knjige. Izdavač ga je informirao da se knjiga veoma slabo prodaje i ponudio je da Tuđman nadoknadi sve troškove, a on će staviti Tuđmanu knjige na raspolaganje. Takvim odnosom je Tuđman bio vrlo nezadovoljan. Nije mu jasno zbog čega je Branko Salaj i švedski izdavač tako manipulirao s njegovom knjigom, ali je stavio do znanja da je u pozadini takvog ponašanja uloga SDS-a”, napisano je u izvještaju.
Iskustva iz Amerike
U povodu trenutne političke situacije u SFRJ, krize, nemira i drugog, Tuđman je iznio da je povijest dala odgovor na kojim se osnovama SFRJ može održati. Smatra da je JNA na Titovoj i avnojskoj liniji i doktrini te da se u političkom smislu nije izmijenila i da se ne može lako izmijeniti bez obzira na to što se prilagođava. O aktivnosti hrvatskih i srpskih nacionalista, odnosno njihovu povezivanju na relaciji Zagreb - Beograd, Tuđman je iznio da ne zna ništa, ali da ne vjeruje da je do takvog povezivanja došlo.
“Vezano za aktivnosti hrvatskih nacionalista i šire, Tuđman je samo iznio svoje mišljenje o spomeniku banu Jelačiću. Iznio je da spomenik nije trebalo micati te da je sam Tito rekao da ga se vrati, ali ne na isto mjesto, već negdje drugdje u Zagrebu”.
U dokumentu piše i kako je u daljnjem tijeku razgovora Tuđman iznio svoja zapažanja i iskustva s putovanja po SAD-u i Kanadi 1987. i 1988. Tuđman je spomenuo zanimljiv detalj za boravka u Pittsburghu, gdje je također držao predavanje. Organizatori su prije večere pitali ima li što protiv da ga upoznaju s jugoslavenskim konzulom, na što je Tuđman odgovorio da nema ništa protiv, ali se konzul navodno odbio upoznati s Tuđmanom.
Prema dokumentu SDS-a, “svoje sudjelovanje i prisustvo na brifingu u komisiji State Departmenta, Tuđman nije htio podrobnije objasniti. Iznio je da se ne sjeća kako je došao na brifing niti kako je uspostavio kontakt s congressmenom Joe Caulterom uz kojeg su još bili prisutni Mihajlo Mihajlov i Rašević, direktor jugoslavenske sekcije Glasa Amerike. Za Raševića je Tuđman rekao da velikosrbin i četnik. Tuđman je tvrdio da nije ni spominjao odcjepljenje Hrvatske iz SFRJ, već je iznio da se demokracija u Jugoslaviji može postići samo uz ravnopravnost svih nacija.”
U nastavku razgovora s agentima SDS-a Tuđman je naveo imena dvadesetak ljudi s kojima se susretao tijekom sjevernoameričke turneje, među kojima su i danas poznati Ivo Banac, kao i Mate Meštrović.
“Na sveučilištu Yale Tuđman je stupio u kontakt s profesorom koji je porijeklom Dubrovčanin i preziva se Banac. Dodao je da Banac ne pripada ni jednoj struji već je jugoslavenski orijentiran. Kao poseban slučaj, Tuđman je iznio kontakt s Meštrović Matom. Prilikom kontakta s Meštrovićem Tuđman mu je predbacio što je 1981. (kada je Tuđman bio pred suđenjem) kopirao tekst ‘Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi’ i objavio ga u knjižnici emigrantskog časopisa Hrvatska regija, što je bila jedna otežavajuća okolnost za Tuđmana. Meštrović je odgovorio da bi Tuđman svakako bio osuđen sa ili bez objavljenog teksta”, stoji u dokumentu od 18. listopada 1988.
“Moram pisati”
Na kraju razgovora dotaknuo se još jednog važnog budućeg političara, a tada disidenta.
“Kao osnovni razlog putovanja i istupa u inozemstvu Tuđman je iznio nemogućnost da to čini u zemlji. Objasnio je da dok je živ mora pisati i govoriti pa ako to može činiti u zemlji, nema potrebe da odlazi van. Borbu za ljudska prava u svijetu i Jugoslaviji Tuđman podržava, ali je dodao da tu postoje određene rezerve s njegove strane, što je vidljivo po tome da ni svoj slučaj nije htio kapitalizirati. Također je iznio da je odbio ponudu da bude predsjednik jedne takve organizacije u zemlji.
Poznat mu je rad Šeks Vladimira, za kojeg smatra da je objektivno imao naobrazbu i priliku da nešto mijenja po pitanju političkih zatvorenika u Jugoslaviji. Međutim, dodao je da mu Šeks ne djeluje sasvim logično i pita se nije li Šeks možda Židov kad je postao tako prihvaćen u svijetu (Tuđman je aludirao na sredstva pomoći koja Šeks prima iz inozemstva).”
Tuđman: Da je Stjepan Radić bio živ, otišao bi u partizane
Jedan od posljednjih dokumenata odnosi se na njegovo predavanje, koje je održao u Beču 4. prosinca 1988., pod paskom agenata 1. uprave savezne Službe državne bezbednosti (SDB). U izvještaju, koji je naslovljen kao “Akcija Toranj”, opisano je Tuđmanovo predavanje o Stjepanu Radiću, u prostorijama Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Seitzerstrasse 5, a prisustvovalo je 200 osoba.
U izvješću SDB-a navodi se kako se “Tuđman uglavnom zadržao na poznatim istorijskim činjenicama i nije špekulisao o sadašnjim prilikama u Jugoslaviji”, da bi se dalje nastavilo s njegovim tezama o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ovaj dio je jako važan jer pokazuje da je Tuđman imao nedvosmisleno negativno mišljenje o NDH, čak i pri susretima s političkom emigracijom. Evo što piše u izvještaju jugoslavenskih agenata:
“U odgovoru na pitanja diskutanata, F. Tuđman je rekao da je ustaški pokret na čelu s Pavelićem nastojao propagandno da prikaže ubistvo Aleksandra Karađorđevića kao osvetu ustaša za Stjepana Radića, ali je poznato da S. Radić nije bio za ovaj pokret, da je bio za federativnu Jugoslaviju u kojoj bi hrvatska državna autonomija bila osigurana. F. Tuđman je dalje rekao da je S. Radić doživeo početak II. svetskog rata, verovatno bi pristupio revoluciji kao Vladimir Nazor i drugi, te da navodno da su ustaše držale godinu dana u logoru Jasenovac i predsednika HSS-a Mačeka”.
SDB-ov dokument završava zaključkom da je Hrvatska katolička misija organizirala predavanje, što je “verovatno bio razlog da F. Tuđman u svojim javnim istupima nastojao da se zadržava na istorijskim podacima sa svojim interpretacijama, ali uz ograđivanje od ekstremne emigracije”.