Premijer Andrej Plenković uporno je u pregovorima sa školskim sindikatima odbijao otvoriti pitanje koeficijenata složenosti poslova koji su uz “dodatke” najvažnija komponenta za izračun plaća svih radnika u javnim i državnim službama.
Dok učitelji traže da im se koeficijenti povećaju za 6,11 posto, Vlada im nudi povećanje plaće od 4 do maksimalno 5 posto - ali isključivo kroz dodatke. Glavni argumenti koje premijer navodi braneći svoje stajalište da se koeficijenti ne smiju taknuti su da bi to izazvalo lančanu reakciju drugih javnih i državnih službi, koje bi se povele primjerom učitelja i od njegove Vlade tražile isto, te da je izmjena koeficijenata složen posao kojem treba pristupiti sustavno te uz angažiranje konzultanata i stručnu analizu dugoročno urediti kompletan sustav koeficijenata u svim javnim i državnim službama - a njih je, s pripadajućim koeficijentima, doslovno tisuće.
Kaos u sustavu
Iako je točno da u sustavu klasifikacije radnih mjesta i koeficijenata za izračun plaća vlada kaos, da je prepun nepravednih i nelogičnih stavki te da bi za ispravljanje “krive Drine” trebali mjeseci, ovaj drugi Plenkovićev argument pao je u vodu nakon što su mediji usred učiteljskog štrajka rekapitulirali politiku i praksu njegove Vlade i otkrili da je već nekoliko puta uredbom mijenjala koeficijente. I to ne sustavno - što Plenković, barem deklarativno, zagovara - nego parcijalno. Baš kao što sada traže učitelji.
Na primjer, Plenkovićeva Vlada korigirala je koeficijente u Ministarstvu vanjskih poslova, u Ministarstvu financija, službenicima u saborskim i Vladinim službama... Ljetos je povećala koeficijente velikom broju državnih službenika zaposlenih od Državnog inspektorata, preko pravosuđa, do MUP-a.
Prvi je Plenkovićev argument - da bi povećanje učiteljskih koeficijenata izazvalo lančanu reakciju - točan. U redu već stoje carinici, policajci, zatvorski čuvari, medicinske sestre... Ali to što ovaj argument stoji, ne znači da je premijer suštinski u pravu kad uporno odbija povećati učiteljske koeficijente.
Pa i po cijenu toga da bi njegova Vlada uskoro uredbom morala učiniti isto i za još neke službe.
Naime, sustav klasifikacije radnih mjesta i koeficijenata tako je tragično nelogičan i nepravedan da je to jasno i iz površnog pregleda službenih popisa.
Krenimo s nastavnicima koji imaju položen stručni ispit i rade u školi. Njihov koeficijent iznosi 1,325, a povećanjem od 6,11% žele se izjednačiti s asistentima na fakultetima čiji je koeficijent 1,406.
Usporedba
Kad učiteljski zahtjev stavimo u širi kontekst i usporedimo, primjerice, sa stručnim savjetnikom specijalistom u Hrvatskoj matici iseljenika (1,698), koordinatorom za medije i protokol u policiji (1,921), voditeljem knjižnice u Ministarstvu obrane (1,649) ili voditeljem ureda dobrodošlice u Državnom uredu za Hrvate izvan RH (2,425), teško je shvatiti zašto učitelji imaju od 24 do čak 83 (?!) posto manji koeficijent od spomenutih državnih i javnih službenika (izvor: uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnim i javnim službama, objavljene u Narodnim novinama, na stranicama Porezne uprave...).
Naime, plaća zaposlenih u državnim i javnim službama umnožak je osnovice i koeficijenta, čemu se poslije pribroje dodaci. Budući da je osnovica za sve službenike jednaka i iznosi 5695,87 kuna bruto, jasno je da na konačni iznos plaće dramatično utječe iznos koeficijenta. Bez obzira na to što se umnošku još pridodaju dodaci koji su brojni i različiti za razna radna mjesta u javnom sektoru.
Naime, ni jedan postojeći dodatak učiteljima ne može kompenzirati startnu poziciju u odnosu na, primjerice, upravitelja restorana u MORH-u s koeficijentom 1,649. Umnožak osnovice i koeficijenta - dakle, osnovna bruto plaća - učitelja iznosi 7547 kn, a spomenutog “šefa” restorana čak 9392,48 kn. Žalosna je osnovna bruto plaća i policijskog službenika za krvne delikte, koja iznosi samo 6464,82 kune.