Slaven Vujić, otac koji je pokrenuo nebo i zemlju, postao inspiracija i nada za mnoge roditelje djece oboljele od autizma. Uspješan menadžer koji je dao otkaz i prodao sve što posjeduje kako bi se posvetio sinu.
Tako je prije nekoliko godina u većini medija predstavljen otac koji je u međuvremenu postao heroj nacije. Dok on niže nagrade, izdaje knjige i podiže grandiozan projekt "Grad anđela", na adresu emisije Provjereno Nove TV stigle su optužbe na njegov račun.
Slaven Vujić je 2015. pokrenuo Udrugu Senzori koja bi okupljala roditelje djece s poteškoćama, pružala terapije koje kronično nedostaje. Bio je to prvi njegov projekt.
''Dakle, sve ono što je on govorio nije laž, o problemima djece, o problemima sustava, o problemima s kojima se mi susrećemo svakodnevno, to je bila istina, samo je nažalost njegova priča otišla u totalno krivom smjeru'', priča Danijela Belašković.
Danijelin Oskar ima 7 godina i dijagnozu - poremećaj iz autističnog spektra. Zato je postala član udruge Senzori. Uplatila članarinu od 150 kuna, a tada su krenuli dogovori za terapije.
''Nama je prvo rekao za ta tri puta tjedno, blok sat je bilo 1250 kuna. Nakon što je Oskar krenuo, digao je cijenu na 2100 kuna. Objašnjenje je bilo da je Oskarovo stanje izuzetno teško i da će s njim morati raditi tim terapeuta", priča Danijela. Kaže i da se taj tim terapeuta nikad nije pojavio. Sličnu priču ima i druga mama. Zvali su ga zbog senzornih terapija - nečega što u njihovom kraju nije bilo dostupno.
Objasnila mu je da su udaljeni 160 kilometara, a on joj je, kaže, odgovorio da nema problema i da ima povoljne stanove, po 1000 kuna za cijeli mjesec koliko su i planirali ostati. Napomenula je i da je njezin sin osjetljiv na zvukove, a dobila je odgovor da on ima volontere koji će dolaziti po njega kako bi izbjegli buku i stres putovanja.
Međutim, od smještaja i volontera nije bilo ništa, kaže. Dovedeni pred gotov čin, snalazili su se kako su umjeli. I ona i suprug su nezaposleni, ali za dobrobit sina - i zadužit će se, samo da netko radi s njim. "Dogovor je bio mjesec dana blok sat svaki dan za tisuću kuna", govori.
Kad su stigli baš je, kaže, terapeut kojeg je Slaven odredio za njihovog sina otišao na usavršavanje. Objasnila je da je Slaven odmah tražio novce, a porasla je i cijena. Terapije su započele tek drugi tjedan boravka u Zagrebu, ali terapije je provodila osoba koju su vidjeli prvi dan, a ne ona koja je na usavršavanju. Zašto nisu bili u tretmanu čim su došli, nije joj bilo jasno.
Također, terapeti su, priča ova mama, polako odlazili jedan za drugim. Četvrti tjedan više nije imao tko provoditi terapiju. U senzorima su radila četiri terapeuta, dvoje s ugovorom, dvoje na crno. Skrivaju se jer ih je Slaven dovodio u neetične i neprofesionalne situacije.
''Ako dijete netko dovede na procjenu, onda to mora biti procjena po stručnim uzusima s mjernim skalama koji su znanstveni instrumenti'', priča terapeut. I to je bio konstantan izvor svađe, tvrde, jer Slaven je, kažu, opstruirao svaku procjenu. Jedan od terapeuta kaže da je najzanimljivije da je te procjene roditeljima prezentirao kao stručne procjene, a terapeutima je govorio da su to procjene ''čisto da oni popričaju, vide dijete''.
Cijena rada terapeuta bila je ispodprosječna, a oni koji su radili honorarno, radili su za 50 kuna po satu. Terapeuti kažu da je Slaven vodio financijski segment. Nakon propalih obećanja i dogovora s njim, obitelj iz Slavonije bar je htjela povrdu kako bi pomogli tražiti od HZZO-a putne troškove, međutim ni od toga ništa, tvrde. Iako roditelji govore da su njemu davali novce za terapiju, Slaven Vujić kaže da se plaćalo terapeutima.
U listopadu 2015. godine Slaven Vujić u Hrvatsku je doveo Danijelu Helc - logopedicu i neuropsihijatricu iz Beograda kako bi napravila preglede djece. Helc je tvrdila da je po pregledu tražila 20 eura, dok je on za dva dana naručio 28 obitelji kojima je naplatio po 450 kuna.
''Gospođa Helc je naplaćivala svoj pregled kako je naplaćivala, znači ona je rekla svoju cijenu, ona je dobila novac, međutim taj pregled nije od strane udruge plaćan, nego od strane roditelja'', kaže Slaven. Bio je to kraj 2015. O senzorima u Zagrebu više se ne čuje. Ali otvara senzore u Splitu u 2016. Statusi su identični - skupljaju se donacije za opremanje senzorne sobe.
''Ona se uređuje od 2014. godine. Međutim, što je senzorna soba, senzorna soba je skup neke opreme koja se kupi koja je u vrijednosti od sto do 160 tisuća kuna, priča Slaven. Mama Danijela kaže da to nije bila senzorna soba. ''Većinu igračaka, tih didaktičkih igračaka, donirali smo mi roditelji'', kaže Danijela.
Slaven Vujić kategorički odbacuje sve optužbe
Slaven kaže da su to cijelo vrijeme skupljali nadajući se da će dobiti prostor za rad, ali ga nisu dobili. Tvrdi da je sva ta oprema dostupna, odnosno spremljena u njihovom obiteljskom centru. Dodaje i da se zapravo radi o njegovoj kući u Igrišću. Kaže kako novca nije bilo, prostore nisu imali, država i gradovi nisu im dali ni kune. Zato je sve stalo, tvrdi. A što je s donacijama koje su se prikupljale?
''Mogu dati neki točan podatak, vjerujem za 2016., koji je oko 680 tisuća kuna, pardon, 620 tisuća kuna donacija u 2016. godini prikupljeno'', kaže i dodaje kako vjeruje da je broj u 2015. bio oko 300 i nešto tisuća kuna...