OBITELJSKA POVIJEST

Tko je Milanovićev djed ustaša kojeg je tek sada otkrio

Zagreb, 210508.
Presnimke fotografija iz privatnog albuma Zorana Milanovica.
Stjepan i Marija Matasic, djed i baka Zorana Milanovica te majka Georgina kao dijete i ujak Ante.
Foto: Ranko Suvar / Cropix
Ranko Šuvar / CROPIX

Stjepan i Marija Matasić, djed i baka Zorana Milanovića, te majka Georgina kao dijete i ujak Ante. Djed Stjepan je poginuo u Drugom svjetskom ratu, a Marija se početkom pedesetih udala za Petra Plišića kojeg je Zoran Milanović uvijek doživljavao kao djeda

“Moj je djed bio ustaša, a to mom ocu iz partizanske obitelji nije smetalo. No, moj djed nije uzimao veleposlanike za taoce”, izjavio je Zoran Milanović, predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske na HTV-ovu sučeljavanju s Andrejom Plenkovićem, liderom HDZ-a.

Iako je prije punih devet godina postao čelnik lijevog SDP-a, Milanović je sve do petka navečer skrivao navodni podatak o djedu koji je bio u ustašama. Nije ga spomenuo niti u jednom od intervjua u kojima je govorio o svojim precima, niti u raspravama u kojima je sudjelovao o Bleiburgu, Teznom i Jasenovcu, niti u našim razgovorima koje smo vodili kada sam 2011. pisao njegovu neautoriziranu biografiju, koja je publicirana dan nakon što je na parlamentarnim izborima pobijedio Jadranku Kosor i HDZ, i postao predsjednik Kukuriku vlade.

Svih tih devet godina Zoran Milanović šutio je o djedu ustaši, iako je vrlo iscrpno opisao povijest vlastite obitelji još od sredine 19. stoljeća. Koja je, poput mnogih obiteljskih priča, zanimljiva, ali, posebno po očevoj liniji, apsolutno partizanska i ljevičarska.

S očeve strane Milanovići su stoljećima živjeli u siromašnoj Dalmatinskoj zagori, a majka Đurđica Matasić stiže iz građanske senjske obitelji.

Djed partizan

Ante Milanović, djed predsjednika SDP-a, do početka Drugoga svjetskog rata bavio se težačkim poslovima u Glavicama pokraj Sinja koje su još u Kraljevini Jugoslaviji nosile neslužbeni naziv Mala Moskva, što je govorilo o političkim afinitetima tamošnjih stanovnika. Ante se partizanima priključio 1942. i ratovao je po Dalmaciji, a Drugi svjetski rat je, zajedno s bratom Ivanom, završio u oslobođenom Trstu.

Po majčinoj liniji, Stjepan Matasić, biološki djed Zorana Milanovića, rodio se 1892. Oženio se 1936., kada je imao 44 godine, Marijom Glavaš iz Krasnog. Bili su relativno imućna građanska obitelj i vlasnici kuće u tom primorskom gradiću. Već iduće godine rodila se Đurđica (Gina) Matasić, a 1938. i 1941. njezina braća Ante i Stjepan.

Miran građanski život i sređen socijalni status Matasića prekinut je kada je 1943. kapitulirala Italija, a u Senj su ušli partizani koji su se zadržali nekoliko dana. Uskoro je uslijedila njemačka kontraofenziva i u zrakoplovnom napadu i teškom bombardiranju grada poginuo je djed Zorana Milanovića.

I ovdje u priču ulazi prešućivani Milanovićev djed koji je, navodno, bio ustaša. Navodno zato što o njemu nema nikakvih podataka, a Zoran Milanović mi ga je izričito opisao kao dragog obrtnika i gastarbajtera.

Vrijedni zanatlija

Zvao se Petar Plišić. Nakon rata, udovica Marija s troje male djece preselila se na Sušak, no budući da nije imala stalnu službu, bavila se raznim poslovima kako bi prehranila obitelj. Na Sušaku je upoznala Petra Plišića, radnika iz Ličkog Lešća, za koga se udala i početkom 50-ih doselili su se u zagrebačku Dubravu.

Zoran Milanović kaže kako je Plišića uvijek doživljavao kao djeda, a opisao ga je u jednoj jedinoj rečenici kao “vrijednog zanatliju koji je jedno vrijeme kao gastarbajter radio u Njemačkoj”.

Televizijsko otkrivanje ustaše u obitelji upućuje na to da se Zoran Milanović želi prikazati prihvatljivim i za desno biračko tijelo, koje je sentimentalno u odnosu na NDH.

Izdvajamo