Istraživanje koje je naručila britanska Konzervativna stranka kako bi ispitala odnos javnosti prema Brexitu, provedeno među 28 tisuća građana EU, razotkrilo je kako Hrvatska vidi druge članice, ali i one nas
Slabo ih poznajemo, ne znamo mnogo o njima, ne družimo se s njima previše, ako i uopće. Oni u Hrvatsku dolaze u zanemarivom, gotovo simboličnom broju – nisu ni među prvih deset stranaca koji hodočaste na Jadran.
Temperamenti i kultura življenja su nam kao sunce i led. A mi u Hrvatskoj ih volimo najviše! Oni su... Šveđani! Na drugi, suprotni pol, među one koji su nam najmanje privlačni, svrstani su Rumunji. Tako, barem, možemo zaključiti po rezultatima britanskog istraživanja “Što europski susjedi misle o Britancima i Europskoj uniji”, provedenog u veljači među 28.000 građana u cijeloj Europi; u Hrvatskoj na 1007 ispitanika.
Premda su istraživanje inicirali torijevci koji ispituju teren javnog mišljenja o Brexitu i kakve bi posljedice izazvalo u slučaju da na referendumu u lipnju Velika Britanija odluči ipak izaći iz EU, ono je za hrvatske građane zanimljivo utoliko što razotkriva kako vidimo druge i drugi nas. Iako ne propituje uzroke, istraživanje predstavlja vrijedan društveni uvid o privlačnosti i i odbojnosti među zemljama te pokazuje kakav rejting Hrvatska uživa u europskoj zajednici.
Treba imati na umu, upozorit će dubrovački profesor Pero Maldini, kako je ideja o izlasku Velike Britanije iz EU 'kreirana primarno za unutrašnjopolitičku uporabu i u funkciji je jačanja političke pozicije konzervativaca u odnosu na oporbu te samog Davida Camerona u vlastitoj stranci. Ona je podijelila britansku javnost, ali i europsku, a iz ovog istraživanja vidimo da bi bitno promijenila odnose u EU'.
Nema antisemitizma
Na karti tko koga u Europskoj uniji više, a tko manje voli, najbolje je prošla Švedska (74), a najgore Rumunjska (41). Na dnu liste su i Bugari (47) i Litvanci (50), a na rubu trpeljivosti (51) klacka se odnos prema Slovencima, Slovacima, Poljacima i Estoncima. Izvan kruga EU najlošije su prošli Iranci (26), Turci (37) i Izraelci (39).
Građani Hrvatske su kozmopolitski raspoloženi, uvjeren je Dražen Lalić, profesor sociologije i politologije sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, i kaže da nema mjesta strahu od suvremenog antisemitizma. Uzrok loše percepcije Izraela ne može se objasniti moguće prikrivenim, puzajućim antisemitizmom, tvrdi Lalić, nego činjenicom da nas pogled na Izrael plaši kao zona nestabilnosti i konflikta.
'Na ocjenjivanje je zasigurno, barem u Hrvatskoj, utjecao i sentiment prema Palestincima – jer Hrvatska sama dugo nije imala svoju državu. Osim razdoblja NDH, antisemitizam u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemalja gdje je bio ukorijenjen, poput Poljske, Ukrajine, Rusije, nije postojao', smatra Lalić.
Niske ocjene zemljama na dnu ljestvice ne impliciraju nužno neprijateljski stav prema njima, složio bi se i profesor Maldini. Tumači kako one proizlaze iz 'trenutačne percepcije tih zemalja kao mjesta nasilja, opasnosti i kršenja ljudskih prava te posljedično prijetnje sigurnosti europskim društvima (izbjeglice, ratni sukobi, terorizam)'.
Na skali od nule do 100, Šveđani su osvojili ocjenu 74, na drugom mjestu su Britanci (72), s bodom manje treće mjesto dijele Danci, Austrijanci i Finci. Po 70 su dobili Nizozemci i Irci, a 69 Španjolci, bod više od Francuza, Talijana i Nijemaca. U toj ukupnoj slici Hrvatska je dobila prolaznu ocjenu koja ipak preteže povoljnijem stavu negoli nepovoljnijem: 56. Hrvati su, dakle, osvojili tri boda više od od susjeda Mađara i punih pet više od Slovenaca, ali i dva od Grka – koji su građanima EU suspektni zbog krize i straha da će otplaćivati njihove dugove.
Je li nam Švedska obećana zemlja, mjerna jedinica za sreću, samo zato što nam je i da leko i nepoznanica? Ili zbog socijalnih prava i školskog sustava, ali teško da će prosječan građanin znati objasniti njegove prednosti? Činjenica da je Švedska građanima Hrvatske zemlja broj jedan nije neobična Draženu Laliću: 'To je dokaz da građani Hrvatske teže dobrom i sigurnom životu, dosta im je svađa i rata...'
Izvor opasnosti
Ispitanici, napominje profesor Maldini, one druge i drukčije procjenjuju svjesno ili još češće podsvjesno u odnosu prema sebi, svojim individualnim i kolektivnim osobinama i navikama, mo- ralnim, kulturnim, socijalnim vrijednostima. 'Koliko će nam stavovi ispitanika iz pojedine zemlje reći o Britancima, gotovo jednako će nam reći i o ispitanicima. Uz subjektivne predodžbe na stavove bitno utječu i aktualni politički i ekonomski status te odnosi i povezanost određene zemlje s Velikom Britanijom, kao i kolektivno pamćenje – povijesno-političko iskustvo. Tome treba dodati i utjecaj trenutačne političke situacije u međunarodnim odnosima, poglavito u Europskoj uniji koja je promjenjiva”, objašnjava Maldini što sve utječe na rezultate i preferencije te zašto su neke zemlje jako loše prošle.
'Međutim, kod britanskih ispitanika očito je da su među kriterijima procjene implicirani i standardi demokracije pa su među najniže ocijenjenima upravo one zemlje s ozbiljnim demokratskim deficitima, odnosno one koje se vide kao izvor nestabilnosti ili opasnosti, prije svega po vlastito, a potom i po europsko društvo i vrijednosti', dodaje.
Dojam Dražena Lalića je kako rezultati ovog istraživanja svjedoče da građani Hrvatske 'žele biti Zapad, teže dobrom životu i bogatstvu i žele imati posla s narodima koje poznaju, nisu skloni egzotici, cijene nekonfliktnost i dobre ekonomske rezultate'. Lalić smatra kako je na rezultate, uz manje distorzije, utjecalo osobno iskustvo i privatne preferencije više nego politička i religijska uvjerenja.
'Da je politika mjera, onda bi Englezi dobili lošije ocjene”, reći će Lalić i ustvrditi kako su građani Hrvatske ocjenjivali zemlje i narode po tri kriterija: istok-zapad, bolja ekonomska razvijenost - loša ekonomska razvijenost, te osobna iskustva i kontakti. Malo ljudi putovalo je u Rumunjsku i Grč- ku, malo znamo o tim zemljama jer smo orijentirani na Austriju, Njemačku i Italiju, a to su nam poslije Srba najbliži narodi s kojima smo tradicionalno povezani i prijateljski i ljubavno i ekonomski. Uostalom, iseljenička zajednica u Njemačkoj broji oko 250.000 ljudi.
Političke ljubavi
A kolektivno pamćenje građana Hrvatske, kad je izbor drugih u pitanju, jednako je kao i svih drugih naroda u EU. Osim što Šveđane smatraju superiornima (79,65), ostaju vjerni tradicionalno dobrim odnosima s Nijemcima (78) i Austrijancima (77) koji nam uzvraćaju simpatije sa 62,67, Irce volimo 76 (oni nas 57), Dance 74, Fince 73...
No, kad se uspoređuju međusobni odnosi, nameće se zaključak kako neke kulturološke, političke i geografske ljubavi ostaju neuzvraćene. Diskrepancija s Nijemcima nije mala (57). Razlika od 21 boda pokazuje kako ni ljetovanja na Jadranu i generalni stav da su im ljudi s ovih prostora kroz desetljeća 'dobra radna snaga' i povijest prijateljskih odnosa ne može premostiti činjenicu da mi njih trebamo više – a to i nije privlačna osobina. Ljubav Hrvatske prema Dancima definitivno je jednosmjerna – oni Hrvatsku ocjenjuju s 49,84.
Šveđani su prema Hrvatskoj na rubu skepse, sa 51, kao i Finci (53). Sa susjedima smo na pola puta: Italija je nama dala 55, mi njoj 61, Slovencima 51,15, a oni Hrvatskoj 51,91. Loše rangiranje prvih susjeda i nije misterij; arbitražni sporazum i postavljanje žice na granici logično je tumačenje zahlađenja odnosa koji pamte puno bolje dane.
Demokrtaski deficit
Premda hrvatski ispitanici zasigurno nemaju razvijenu građansku kulturu poput britanskih, razvidno je ipak da su se vodili sličnim kriterijima u ocjeni drugih zemalja, procijenio je Maldini. 'S najmanjim brojem bodova označili su zemlje s najvećim demokratskim deficitima i izraženim ekonomskim problemima i obratno. Međutim, to su ipak znatno više kriteriji poželjnosti i percepcije tih zemalja kao perspektiv- nijih od vlastite, zbog čega su uostalom i najčešći odabir onih koji iseljavaju iz Hr- vatske. S druge strane, u odnosu na EU, iskazi hrvatskih ispitanika upućuju na pretežno utilitarnu orijentaciju gdje se EU sagledava s aspekta ekonomskog pro- bitka dok zanemarivanje drugih aspekata (sociokulturnih, vrijednosnih, političkih) upućuje na našu zatvorenost, nepoznavanje europskih društava i kultura i nesklonost prihvaćanja EU standarda.'
Hrvatsku pak, otkrilo je istraživanje, najmanje vole Grci, Ciprani, Maltežani i Danci – među njihovim građanima Hrvatska nije prešla magičnu sredinu. Veliki je raskorak u međusobnom doživljaju Poljaka i nas: dok Hrvatsku Poljaci najviše vole i visoko pla- siraju na skali sa 70,37, uz bok Dancima, Fincima, Francuzima i Ircima, mi smo njih svrstali na 54,04. Lalić smatra kako je to posljedica toga da više Poljaka dolazi u Hrvatsku nego obratno.
'S novostvorenom imućnijom klasom, Poljaci su počeli otkrivati Hrvatsku posljednjih nekoliko godina', drži Lalić. Poslije Poljaka, Hrvatska se sviđa Slovacima i Česima, oni nama ipak manje: Čehe ocjenjujemo 58,59, Slovake 53. Hrvatska dobro kotira među Estoncima (64), Austrijancima i Mađarima (62).
Među najstrožim ocjenjivačima isplivali su Portugalci koji su sami dobro prošli, prilično iznad zlatne sredine (65). Oni vole Dance (70) pa nakon njih dugo, dugo nikoga... Njihova 'crna' lista, nepovoljnih, ispod 50, duža je od ičije druge: Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Grčka, Mađarska, Latvija, Litva...
U očima Portugalaca Hrvatska ne prelazi prag od 50, ocijenili su Hrvatsku s 44,14. Dok se s izborom zemljama koje smo vinuli među favorite utapamo u europskom prosjeku, pogled na Britance nam je ipak drugačiji. Od 25 osobina (pristojni, pretenciozni, strastveni, efikasni, kruti, otvorenog uma, nepošteni, neprijateljski, materijalisti, sarkastični, ksenofobični, vrijedni...) Britance drugi europski narodi vide kao pristojne, domoljubne i kozmopolite.
Samo Grci misle da Britanci previše piju i prejedaju se, a Estonci ih više od svih ostalih doživljavaju inteligentnima, ali im Britanci to baš ne uzvraćaju – oni su u njihovim očima u zoni nepovoljnog mišljenja (48). Najveći broj građana u Hrvatskoj Britance smatra pod jedan rezerviranima, potom arogantnima pa tek onda pristojnima.
Slobodna trgovina
Ovo je istraživanje još jednom potvrdilo kako život u EU diktira Njemačka - tako su presudili na svim stranama svijeta građani EU. Većina građana EU smatra da je Velika Britanija treća zemlja, poslije Njemačke i Francuske, s najvećim utjecajem na donošenje odluka u Europi i strahuju da bi Brexit bio udar na stabilnost i prestiž EU.
Vidljivo je da su veće zemlje općenito pozitivnije prema član- stvu od manjih zemalja, kao i to da su zemlje eurozone pozitivnije (65) od onih koje nisu (58). Pritom većina njih želi da Velika Britanija ostane u EU (60 posto), pogotovo u Irskoj, Malti i Portugalu i novopridošlim članicama, Litvi i Rumunjskoj. Za Britance koji imaju vlastitu valutu najveća korist od članstva u EU je 'slobodna trgovina s drugim zemljama EU', u 27 ostalih pa tako i Hrvatskoj to je mogućnost da slobodno putuju diljem zemalja Unije.
Maltežani su najsretniji u EU (84), Njemač- ka (70), a Hrvatska 59. Ono što je privilegij u EU, procijenili su građani Hrvatske, ujedno je i mana: uz nepotrebna pravila EU, koje točno pola ispi- tanika smatra lošim, 48 posto njih navodi da je previše ljudi iz Hrvatske otišlo živjeti i raditi u inozemstvo.
Da je Europa s otvorenim granicama magnet, pogotovo mladima, potvrdilo je upravo ovih dana objavljeno istraživanje o zapošljivosti i povezanosti tržišta rada s visokim obrazovanjem, koje je provelo Vijeće studenata veleučilišta i visokih škola - čak 70,8 posto od 716 ispitanih studena- ta pokušat će konkurirati na tržištu rada izvan granica Hrvatske jer tamo vide bolje mogućnosti i bolje uvjete za budući život!
Osobna inicijativa
Dok 35 posto ispitanika u Hrvatskoj misli da je međusobno pomaganje u ekonomskoj krizi benefit, 26 posto njih smeta što Hrvatska plaća tuđe ekonomske nevolje… Tek 22 posto ispitanika misli da je s članstvom u EU Hrvatska dobila i veći utjecaj u svijetu – s velikom razlikom među dobnim skupinama: to misli 18 posto mladih od 18 do 24 godine i 31 posto starijih od 50 godina.
Sedam posto njih izjavljuje da nema vajde od EU. To će profesor Maldini pripisati indolenciji: 'I nakon 25 godina demokracije i tržišne ekonomije hrvatsku političku i društvenu kulturu i dalje obilježava izostanak osobne inicijative pa i dalje ne preuzimamo odgovornost za uvjete svojeg života, nego implicitno očekujemo da netko drugi – država ili EU – rješava naše osobne i društvene probleme.'
Zaključuje kako se taj ključni problem hrvatskog društva dobro vidi i na ovim rezultatima: 'I odnos prema EU gradi se često na nerealnim očekivanjima koja pritom ne uzimaju ozbiljno i obveze koje potencijalni benefi ti pretpostavljaju. Jednako tako propisi i procedure se smatraju nepotrebnim opterećenjima, a ne standardiziranim pravilima igre koja vrijede za sve. Istodobno, EU se percipira kao prilika za bolji život i rad u uvjetima koje su stvorili drugi kojima ćemo se radije pridružiti nego isto to pokušati ostvariti u vlastitom društvu. Pretežno pozitivne ocjene EU dolaze upravo odatle, a znat- no manje zbog pristajanja uz intrinzične vrijednosti na kojima su se izgradila ta najrazvijenija i zbog toga najpoželjnija društva.'
