ZAGREB - Prijedlog izmjena Zakona o kazalištima trebao bi u Saboru biti usvojen već ovo proljeće. Po njemu, intendanta zagrebačkog HNK birat će izravno ministar kulture, kako je to bilo nekad, još u socijalizmu.
Mijenjat će se i sastav Kazališnog vijeća. Ubuduće će u njemu morati biti predstavnik radnika, ne samo umjetnika, dakle kozmetičarka ili scenac. To je u redu, budući da umjetnici zasad ne izrađuju scenografiju i ne šminkaju jedni druge. Ako je samoupravljanje omogućeno prvima, ne vidim zašto ne bi bilo drugima, a sve u skladu sa Zakonom o radu. Kvaka je u tome što Republika Hrvatska ne financira zagrebački HNK u cijelosti. Točnije izdvaja za njegov rad polovicu novca.
Traži novi mandat
Drugu polovicu osigurava Grad Zagreb, koji sad međutim uopće ne bi mogao nadgledati kako se taj njegov novac troši. Ostaje dojam da se zakon mijenja samo zato jer se po postojećem ne može izabrati novi intendant, odnosno zato što ministrica kulture Andrea Zlatar ne može smijeniti intendanticu Anu Lederer , koja ganja, po svaku cijenu, uz potporu Grada Zagreba, odnosno gradonačelnika Milana Bandića, svoj treći mandat.
Zagrebačkim HNK 12 godina nije upravljao nitko, a kamoli da se to dopusti Ani Lederer, koja je središnju nacionalnu kuću marginalizirala, u sklopu koje Opera doživljava zvižduke na otvorenoj sceni, a Drama gostuje po Kordunu. Njoj se ostaje u fotelji zbog fotelje same, po svemu sudeći. Da će se takvo što prije ili kasnije dogoditi, upozorili smo još prije šest godina, kad je postojeći Zakon o kazalištima prošao saborsku proceduru. Ovim izmjenama jedna se apsurdna situacija međutim rješava institucionalnim nasiljem. Još će na koncu Ana Lederer ispasti važnija nego što jest.
Dječji zakoni
Naime, ako je zbilja posrijedi njezin nerad i neracionalno trošenje novca, onda je, primjerice, država mogla poslati svoje revizore u HNK, koji ondje nisu zašli otkako je postojeći Zakon izglasovan u Saboru. Lani smo objavili analizu poslovanja HNK, na temelju (jedva) dostupnih javnih podataka. Već je i laiku jasno na temelju istih da se u HNK troše teški milijuni na nekakve vanjske honorare i usluge, a stavke za investicijsko održavanje čudesno se prenamjenjuju u ne zna se što. Efikasna država već bi, dakle, našla načina da neposlušnu intendanticu, pozove na red i na drugi način do da mijenja zakone.
Ovako od nje gradi žrtvu. Ako se Zakon izglasuje, a, primjerice, vlast u Zagrebu ostane ista, kako će HNK poslovati uskrati li mu Grad Zagreb sredstva?
Izmijenjeni Zakon posvećuje i varaždinski HNK kao “pravi” HNK, ravnopravan ostalima. U praksi to ne znači mnogo, jer u obrazloženju prijedloga zakona stoji da on ne iziskuje dodatna sredstva iz proračuna RH. Prema tome, varaždinski HNK će uz titulu (koju ionako nosi) dobiti još šipak. Takve zakone mogu pisati i djeca u vrtiću, rekli bismo.