AUTOR ZBIRKI ZADATAKA IZ MATEMATIKE

TONI MILUN 'U Finskoj učenici uče da će tijekom života promijeniti tri različita zanimanja. Upravo to čeka mlade i u Hrvatskoj'

Zagreb, 060117.
Toni Milun, matematicar i profesor na Veleucilistu Algebra snimljen u svom stanu u Stenjevcu.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX

Maturanti će zahvaljujući projektu Jutarnjega lista i Algebre od idućega tjedna imati priliku dobiti četiri zbirke zadataka za pripremu državne mature iz matematike koje je birao profesor Milun.

Zahvaljujući portalu znanja s besplatnim lekcijama kojima pomaže učenicima u svladavanju matematike, Toni Milun postao je jedan od najomiljenijih hrvatskih profesora.

Rođen je u Splitu 1973. godine, diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, smjer profesor matematike i fizike, potom završio specijalistički poslijediplomski studij “Statističke metode za ekonomske analize i prognoziranje” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je zaposlen kao profesor matematike na Visokom učilištu Algebra u Zagrebu.

Njegovih više od 2000 videolekcija iz matematike i drugih predmeta dosad su zabilježile više od 20 milijuna pregleda, a maturanti će zahvaljujući projektu Jutarnjega lista i Algebre od idućega tjedna imati priliku dobiti četiri zbirke zadataka za pripremu državne mature iz matematike. Zadatke je birao profesor Milun, donoseći uz jednostavna objašnjenja i postupke rješavanja. Serijal počinje u ponedjeljak, kada je i prvi dan prijava na studijske programe.

 

Obeshrabruje li slab postotak maturanata koji upisuju studije matematike, fizike i informatike, pogotovo nastavničkog smjera?

- Žao mi je što nema većeg interesa za matematiku, informatiku i prirodne znanosti, prvo zato što su zanimljive, a potom i zato što nude mladima mnogo veće mogućnosti za posao u budućnosti. Tu bi Ministarstvo znanosti i obrazovanja moglo preuzeti značajniju ulogu u promociji onih zanimanja u kojima ima manjka stručnjaka. Mnogi mladi nakon završene srednje škole još ne znaju čime bi se bavili u životu pa velik dio njih upiše primjerice ekonomiju. Zato imamo hrpu nezaposlenih ekonomista. Bilo bi lijepo da se to promijeni i da oni koji nisu sigurni u svoj životni poziv odaberu nešto što ima perspektivu, poput informatike, tehničkih ili prirodnih znanosti.

Kako gledate na činjenicu da na državnu maturu izlazi podjednak broj učenika gimnazija i strukovnih škola, a nisu u istoj startnoj poziciji?

- Gimnazijalcima je generalno lakše jer su imali puno više satnice predmeta, no državna matura je u ovoj formi strukovnjacima postala instrument za upis na studije i ne radi se posebna razlika. Dakle, treba igrati prema pravilima koja su postavljena i ne očekivati popust. Gimnazijalci se uglavnom upisuju na željeni faks već u ljetnom upisnom roku, dok strukovnjaci moraju dodatno ‘stisnuti gas’ kako bi se dobro pripremili za ispite i zablistali već na prvom upisnom roku. Upravo zbog toga njima se posebno obraćamo da moraju čim prije krenuti s pripremama i dodatnim učenjem - oni kroz pripreme imaju prilike proći neke dodatne elemente gradiva koje nisu prošli u redovnom obrazovnom procesu.

Niste skloni kritizirati obrazovni sustav. Kako ga doživljavate na primarnoj razini i bi li po vama trebalo produljiti obavezno školovanje u Hrvatskoj?

- Iskustva zemalja koje su produljile obavezno školovanje su pokazala da je to dobro za društvo u cjelini. Bitno je da se ljudi što dulje obrazuju. Ali osim formalnog obrazovanja, postoji i ono neformalno, u obliku seminara i tečajeva gdje se mnogi ljudi mogu prekvalificirati za druga zanimanja. U Finskoj učenici uče da će tijekom života promijeniti u prosjeku tri različita zanimanja. Mislim da upravo to čeka današnje mlade ljude i u Hrvatskoj.

Imate iskustvo studiranja na dva fakulteta. Koliko ste zadovoljni znanjima i vještinama koje mladima pruža visoko školstvo?

- Oba studija koja sam završio bila su kvalitetna i mogu reći da su mi dala dobru podlogu. Ali, da bih kvalitetno radio svoj posao, ipak sam nakon studija morao završiti još dosta seminara, pročitati još mnogo knjiga i pogledati mnoga videa na YouTubeu.

Kada biste zamislili obrazovni sustav u moderniziranoj verziji, kako bi on izgledao?

- Ljubitelj sam finskog obrazovnog sustava. Oni uče manje činjenica i imaju mnogo više primjene. Ono što mi se posebno svidjelo je njihova suradnja. Kod njih svi surađuju: i nastavnici i roditelji i učenici zajedno rade za dobrobit učenika. Kod nas je još uvijek naglasak na činjeničnom znanju. Sviđa mi se ideja o zamjeni predmetne nastave prikladnijim interdisciplinarnim sustavom.

Je li kurikularna reforma bila na dobrome tragu? Je li vam žao što nije ušla u primjenu?

- Baš mi je žao što nije krenula u primjenu, jer je pratila trendove i išla na ruku učenicima. Umjesto s procesa naglasak je stavljen na primjenu i ishode učenja. Učenici bi dobili najvažnije odgovore: zašto uče to što uče. Lakše se uči kad se konkretno zna čemu naučeno gradivo služi.

Radili ste kao profesor u školi, sada ste na visokom učilištu. Koliko su učitelji i nastavnici nezadovoljni svojim statusom?

- Sjećam se kad sam počeo raditi prije nekih 15 godina da sam u ušao u razred i promislio: kako je lijep ovaj posao. Tu su učenici koje želim nešto naučiti i osim ravnatelja nemam nikoga direktno iznad da mi naređuje. Vrlo brzo sam shvatio da to nije tako. Čim je došlo do prvih zaključivanja ocjena, pojedini su me roditelji počeli posjećivati na nastavi i tražiti veće ocjene za svoju djecu. Tada sam shvatio da mi je svaki roditelj potencijalno nadređena osoba. No, nisam se dao, nisam htio poklanjati ocjene samo zbog pritisaka. Danas su ti pritisci na nastavnike još veći. Ali ja se držim izreke Eleanor Roosevelt: “Nitko te ne može učiniti manje vrijednim ako mu ti to ne dozvoliš”. Mi nastavnici smo dozvolili da nas tretiraju kao manje vrijedne. Nadam se da će se to promijeniti.

Voditelj ste emisije Financijalac na HTV-u gdje objašnjavate ekonomske pojmove. Dojam je da se Hrvati ne snalaze najbolje s financijama?

- S financijama se ne snalazimo nikako (smijeh). Većina ljudi ne zna kako se obračunava plaća od bruto do neto, a mnogi ne znaju ni osnove postotnog računa. I nisu krive osobe koje to ne znaju. Naš školski sustav će trebati prepoznati financijsku pismenost i uvrstiti je u nastavni program. Kad sam bio dijete, moji roditelji su dobivali plaću na ruke i to što su dobili mogli su potrošiti. Danas postoje različiti oblici štednji i kredita i svaka osoba treba znati prepoznati onaj model koji je njoj najprikladniji. Često koristimo minuse na tekućem računu. Moj prijatelj je bio u prosjeku oko 20.000 kuna u minusu. Znači da je svake godine davao banci oko 2000 kuna kamata. Tijekom radnog vijeka svojoj banci bi dao oko 80.000 kuna samo na kamatu. To je vrijednost jednog automobila.

Mladima šaljete poruku da ne trče za brzim novcem.

- Mnogi pogrešno misle da odmah nakon završenog studija ili srednje škole trebaju pronaći stalni posao koji će raditi do kraja života i biti relativno dobro plaćen. Prvo moramo znati da nam školovanje daje samo neka osnovna znanja. Dok je prije dvadeset ili više godina završeni fakultet bio garancija znanja, danas je to znanje nedovoljno. Svaki student bi za vrijeme studiranja već trebao nešto raditi: ili pronaći neki honorarni posao ili volonterski. Morat ćemo učiti cijeli život.

Bivšem ministru financija pomogli ste oko prijedloga konverzije švicaraca. Je li vas kontaktirao novi ministar i tražio instrukcije?

- Bivši ministar Lalovac me pozvao da mu pomognem u nekim proračunima vezanim za švicarski franak, ali novi ministar Marić još nije. Poznato je da naši zakoni imaju puno rupa, a mi matematičari smo naučeni gledati na problem iz svih kutova. Vjerujem da bi se aganžmanom matematičara prilikom donošenja zakona oni bili mnogo kvalitetniji. Zato sam otvoren za poziv ministra i ostalih kojima je savjet dobrodošao.

Kako gledate na Hrvatsku, gdje joj je razvojna šansa?

- Imamo vrlo pametne mlade ljude. Ponekad me iznenade svojim drukčijim pristupom rješavanju problema. Razmišljaju praktičnije od nas. Oni su odrasli uz YouTube, Facebook i njihove mogućnosti su puno veće. Mnogi od njih su na pametan način iskoristili sve ono što pruža internet i naučili mnogo toga što je nama prije 20-ak godina bilo nedostupno. Zato sam sretan kad vidim koliko su velike stvari postigli. Mate Rimac je postigao čudo, tu su mlade tehnološke kompanije poput Bellabeata i Nanobita. Općenito vjerujem da se u svakom mladom čovjeku krije golem potencijal.

 

 

 

 

Izdvajamo