PITANJE ODGOVORNOSTI

'Turudić je trebao dati ostavku prije nego Ćelić'

    AUTOR:
    • Marko Špoljar

  • OBJAVLJENO:
  • 31.10.2019. u 12:47

Zagreb, 181218.
Ministarstvo pravosudja.
Ulica grada Vukovara 49.
Svecanost u sklopu projekta unaprjedjenja i modernizacije pravosudnog sustava u Republici Hrvatskoj, vrijednog vise od 90 milijuna kuna, na kojoj se okupljenima obratio ministar pravosudja Drazen Bosnjakovic
Na fotografiji: Ivan Turudic.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Ivan Turudić

Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića prometna policija je zaustavila jer je pokraj Bjelovara automobilom jurio 130 kilometara na sat na dionici ceste gdje je ograničenje brzine 80 na sat, a zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić uhvaćen je kako juri kraj Zadra čak 166 na sat, na mjestu gdje je dopušteno samo 50.

Prije nego što je Turudić u prekršajnom postupku osuđen i prije nego što je platio novčanu kaznu, on se mjesecima nije odazivao na sudske rasprave, tvrdeći da mu nikad nije uručen sudski poziv.

Za Ćelićevo počinjenje teškog prometnog prekršaja javnost možda nikad ne bi doznala da RTL nedavno nije objavio dokaze da je Ćelića još u ožujku uhvatila policija dok je jurio 166 na sat.

Nakon RTL-ova otkrića, Ćelić je prošli tjedan javno rekao da će ostavku dati samo ako mu se dokaže da je pokušao zataškati svoj prekršaj - a ne zato što je uhvaćen u trostruko prebrzoj vožnji.

Turudićeva jurnjava završila je samo novčanom kaznom jer ga je zaštitio predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, rekavši kako on ne smatra da je Turudić počinio “stegovno djelo nanošenja štete ugledu suda i sudačke dužnosti”. Pa tako Državno sudbeno vijeće nije ni razmatralo slučaj Turudić.

Ćelićeva je jurnjava, pak, završila njegovom ostavkom nakon što je policija provela internu istragu tijekom koje su utvrdili da je nakon što je Ćelića policija uhvatila u prekršaju, došlo do “komunikacije” između njega i načelnika Policijske uprave zadarske. Drugim riječima, sada pak ispada da je Ćelić dao ostavku samo zbog prebrze vožnje, jer policija nije rekla da su internom istragom utvrdili da je on pokušao zataškati cijeli slučaj.

O sličnostima, razlikama, logičnostima i nelogičnostima ta dva slučaja razgovarali smo s političkim analitičarom Žarkom Puhovskim.

- Strukturna razlika u ta dva slučaja je u tome što Josip Ćelić pripada izvršnoj vlasti koja ima demokratsku legitimaciju, a Ivan Turudić pravosudnoj vlasti koja nema demokratsku legitimaciju i od koje se ne očekuje da funkcionira prema demokratskim načelima, nego prema načelima pravne države - što nije isto.

U sadržajnom smislu, sudac Turudić trebao je dati ostavku na svoju dužnosti prije nego Ćelić na svoju. Ali je u proceduralnom smislu teže da Turudić ode sa svoje funkcije predsjednika zagrebačkog Županijskog suda zato što on nije pod takvim pritiskom javnosti kao što je Ćelić, koji je dio izvršne vlasti.

Političari i ljudi iz izvršne vlasti moraju voditi računa o tome što misli javnost, pogotovo u vrijeme prije izbora, a suci ne trebaju brinuti za svoj reizbor. Pritisak na suce može biti samo kapilaran, može doći samo iz samog pravosudnog sustava ako netko u tom sustavu ima svijest o odgovornosti. Turudić nije podnio ostavku jer zna da suci, za razliku od ljudi u izvršnoj vlasti, nemaju pritisak javnost - kaže Puhovski.

On misli da je Ćelić ostavku zapravo dao zato što je utvrđeno da je kontaktirao sa šefom zadarske policije, a ne zbog prebrze vožnje.

- Pa Ćelić je sam eksplicitno rekao da će ostavku dati ako mu se dokaže pokušaj zataškavanja. Dakle nije dao ostavku zbog brze vožnje, jer je to već bilo poznato i tada kad je Ćelić rekao da će ostavku dati samo u slučaju dokaže li mu se zataškavanje. Uostalom, da je ostavku htio dati zbog prebrze vožnje, to bi napravio već onda, jer je prekršaj priznao i sve činjenice vezane uz prebrzu vožnju već su tada bile poznate - kaže Puhovski.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo