U prva tri mjeseca ove godine ostvarili su gubitak od 92,5 milijuna kuna, 2012. su završili s gubitkom od 370 milijuna kuna, a kratkoročna i dugoročna potraživanja vjerovnika iznose više od milijardu kuna.
To je u najkraćim brojkama financijska krvna slika nacionalnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa. Brojke koje u svakom slučaju govore da je tvrtka zrela za bankrot. No, Vlada pokušava izbjeći stečaj tvrtke koja je iznimno važna za razvoj turističkog sektora te bi njenom propašću bila nanesena ogromna šteta turističkoj industriji. Primjerice, Zračna luka Zagreb propašću Croatia Airlinesa pretrpjela bi goleme gubitke jer se 60 posto prometa na Plesu odvija avionima te kompanije.
Mimo ikakvog plana
U pokušaju da je spasi, država je nedavno tvrtku dokapitalizirala sa 862 milijuna te će uplatiti još gotovo 150 milijuna kuna svježeg novca. Tako će država u tvrtku uložiti više od milijardu kuna, a vrlo je upitno hoće li to biti dovoljno da se spase “kockice na repu aviona”. Naime, da bi se Croatia Airlines dokapitalizirala prema pravilima EU, tvrtka mora kontribuirati 50 posto vrijednosti dokapitalizacije, odnosno oko 500 milijuna kuna. A da bi to učinila, Uprava CA mora srezati linije, već je prizemljila jedan avion, a moguća je i prodaja zemljišta. Riječ je o terenu koji je 2003. tadašnja Uprava na čelu s Ivanom Mišetićem kupila u Zračnoj luci Zagreb za 17,9 milijuna kuna plus 898.000 kuna poreza iako te godine ulaganja u zemljište nisu planirana.
Pogodovanje low costu
Na tom se zemljištu planirala gradnja upravne zgrade, što nikad nije učinjeno, pa je zemljište sada postalo višak i teret tvrtki. Kao što joj je teret i narudžba četiri nova Airbusa u vrijednosti 200 milijuna dolara za koje CA nema novca, a isporuka je već odgađana u nekoliko navrata. Sve to odobravao je 13-člani Nadzorni odbor na čelu s Miomirom Žužulom koji je, kao i ostali članovi nadzornog tijela, koristio službeni auto tvrtke i besplatne avionske karte. Država je godinama “pumpala” proračunski novac u CA. U razdoblju od 2007. do 2011. u tu je tvrtku ubacila 350 milijuna kuna kako bi subvencionirala domaći promet koji je tvrtka obavljala tijekom zimskih mjeseci. No, istovremeno je prema svojoj kompaniji bila maćeha. Naime, sustav državnih turističkih potpora neselektivan je i stimulativan prije svega prema stranim prijevoznicima koji nisu u sustavu PDV-a niti plaćaju turističku članarinu. CA godišnje plaća turističku članarinu od 1,8 milijuna kuna, a na 5 milijuna kuna poticajnih sredstava platitili su više od milijun kuna PDV-a. Posebna priča je nabava mlaznog goriva u Hrvatskoj. CA u Hrvatskoj mora nabavljati gorivo od Ine koje je po toni skuplje od onog kupljenog u inozemstvu. Prema proračunima, da je CA u razdoblju od 1992. do 2010. gorivo, koje danas čini 30 posto udjela u ukupnim operativnim troškovima tvrtke, kupovala po prosječnoj cijeni inozemnih dobavljača, uštedjela bi 31,2 milijuna dolara. Poznavatelji situacije tvrde da je jedan od najlošijih poteza bivših uprava tvrtke i države bila dozvola low cost kompanijama da lete na najprometnije zračne luke Zagreb, Split i Dubrovnik, dok je u Europi pravilo da jeftine kompanije slijeću u manja mjesta i tako potiču njihov razvoj. To bi u Hrvatskoj bili aerodromi u Puli, Krku i Osijeku.
U korist Lufthanse
Tako je Germanwingsu dopušteno da Zagreb i Split povezuje s nizom gradova u Njemačkoj. Kako je Germanwings u većinskom vlasništvu Lufthanse, sumnja se da je procvatu njihova poslovanja u Hrvatskoj kumovao i blagoslov CA kojoj je Lufthansa glavni partner u zajednici avioprijevoznika Star Alliance. U CA uopće ne sumnjaju da je od tog partnerstva Lufthansa mnogo više profitirala. Primjerice, Lufthansa je proteklih godina preko interneta nudila karte u avionima CA po nižim cijenama od hrvatske kompanije. Istovremeno, CA Lufthansi svojim brojnim letovima dovodi putnike u München i Frankfurt, odakle zrakoplovi njemačke kompanije lete po cijelom svijetu.