Samo za članstva u različitim međunarodnim organizacijama Republika Hrvatska u posljednje je dvije godine izdvojila 16,3 milijuna kuna, što je novac dovoljan za gradnju jednoga dječjeg vrtića, a na pomoć izbjeglicama ukupno smo utrošili 30 milijuna kuna.
Ove brojke samo su maleni dio službene razvojne pomoći u inozemstvo, čitaj “donacija”, a čije je Izvješće o provedbi za 2017. i 2018. godinu u petak prihvatila Vlada, otkrivši pritom da je država tijekom 2017. za pomoć inozemstvu izdvojila 355,26 milijuna kuna, odnosno 452,63 milijuna kuna u 2018. godini, što zapravo čini 0,10 posto BND-a, koliko smo u ove svrhe prema odredbama Europske unije i dužni trošiti.
Kad je u pitanju pomoć izbjeglicama, Republika Hrvatska u dvije je godine najviše izdvojila za pomoć izbjeglicama u Turskoj, jednom 19,2 milijuna, a drugi put 9,6 milijuna, dok smo za pomoć sirijskim izbjeglicama u Jordanu ukupno izdvojili 1,5 milijuna kuna.
Poticaj za zdravstvo
Kad su u pitanju pojedinačne države, očekivano, Hrvatska je u 2017. i 2018. godini najveći iznos novca kroz donacije, pomoći, sufinanciranje i različite druge vrste novčane pomoći pomagala Bosni i Hercegovini, a dobar dio tog novca otišao je na nešto što se naziva “poticaj za zdravstvo u BiH”, koji pak uključuje različite vrste sufinanciranja.
Recimo, 39 milijuna kuna otišlo je na financiranje Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, a potom se na popisu financiranih projekata pronašlo još desetak stavki poput nabave parnog sterilizatora vrijednog 400 tisuća kuna, digitalnog ortopana za 100 tisuća, ultrazvuka za 150 tisuća, EKG aparata za jednak iznos i slično.
Osim toga, Republika Hrvatska Domu zdravlja u Neumu financirala je i nabavu sanitetskog vozila vrijednog 500 tisuća kuna, novo sanitetsko vozilo dobio je i Dom zdravlja Vitez, a 250 tisuća kuna bilo je vrijedno novo vozilo Hitne pomoći koje je RH financirala Domu zdravlja Žepče.
Potom, Udruzi za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini s 25 tisuća kuna pomogli smo financiranje izbora najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji, ali treba reći da smo za istu svrhu, ali gotovo dvostruko veći iznos, poslali i u Sjevernu Makedoniju, gdje je također organizirana ova manifestacija koju je iz nekog razloga financijski trebala potpomoći država.
Jedan od impozantnijih popisa u sklopu u petak prihvaćenog izvješća jest onaj koji se odnosi na različita obvezna i neobvezna članstva u međunarodnim organizacijama za koja smo novac izdvajali i u 2017. i u 2018. godini, a najveći pojedinačni iznosi pritom su se odnosili na članstva u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kojoj smo u dvije godine platili 6,1 milijun kuna, za Svjetsku turističku organizaciju (UNWTO) otišlo je 787 tisuća kuna, dok nas članstvo u Organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu u dvije godine košta četiri milijuna kuna.
Ipak, članstva plaćamo i u različitim manje poznatim udrugama poput Međunarodne udruge za ispitivanje sjemena ili pak Organizacije za zaštitu europskog i mediteranskog bilja.
Zanimljivo, ali inače vrlo opsežno izvješće koje se proteže na čak 94 stranice vrlo je šturo kod opisa pojedinih donacija i pomoći za koje je, čak i uz internetsko pretraživanje, zapravo nemoguće otkriti kojoj je organizaciji, odnosno državi taj novac otišao.
Uređenje platoa s križem
Recimo, tako se u dokumentima navodi da je Republika Hrvatska u 2018. godini s 30 tisuća kuna financirala “uređenje platoa s križem i pristupnom informativno-edukativnom stazom u sklopu zaštite kulturnopovijesnog i prirodnog naslijeđa” - ali nema podatka koja je organizacija i u kojoj državi primila ovu pomoć, a nejasno je i tko su ljudi koji su dobili 25 tisuća kuna pomoći u sklopu projekta “Branitelji u polju - sadnja eko češnjaka”, koje su žene pripremile osam tisuća kuna vrijedan projekt “ženskog tradicijskog češljanja i izrada oglavlja Hrvatica u regiji”, kao i gdje je točno održan koncert “Kolo igram, pismu pivam” (doduše, ovo je moguće pronaći na internetu kao projekt Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Hercegovac iz Širokog Brijega).
Zato se pak zna da smo državnim novcem, točnije s 3,3 milijuna kuna potpomogli financiranje “uspostave sustava plaća afganistanskog MUP-a”, 35,7 tisuća kuna izdvojili smo pak za podršku hrvatsko-ukrajinskom seminaru za ukrajinske psihijatre i psihologe, a 60 tisuća kuna otišlo je onda još i na pripremu, uređivanje i hrvatski prijevod knjige “Hrvati iz Paragvaja 1830. - 2018.”.
Da je Hrvatska socijalno osjetljiva država, dokazala je pak financirajući gradnju obiteljskih kuća socijalno ugroženim hrvatskim obiteljima u BiH, na što je otišlo 200 tisuća kuna, a dodatnih 250 tisuća izdvojeno je za proširenje Caritasova doma s hospicijem u Čapljini.
Hrvati izvan RH na studijima unutar Bosne i Hercegovine od Hrvatske su ukupno primili 2,7 milijuna kuna vrijednih stipendija, a Vlada je sve zajedno za povratak Hrvata u BiH izdvojila 5,9 milijuna kuna.
Sudeći prema podacima iz izvješća, Hrvatska je obvezna do 2030. godine znatno povećati iznos koji će godišnje izdvajati za razvojnu pomoć pa će kroz desetak godina tako on umjesto 0,10 iznositi 0,33 posto BND-a, dok će države koje su sastavnica EU postale prije posljednjeg proširenja taj iznos pomoći biti dužne povećati na 0,7 posto BND-a.
Izdvajanja za pomoć, članstva u svjetskim institucijama
30 mil. kuna za pomoć izbjeglicama u Turskoj i Jordanu
39 mil. kuna za bolnicu u Mostaru
6,1 mil. kuna za članstvo u WTO-u
787.000 kuna za članstvo u Svjetskoj turističkoj organizaciji
3,3 mil. kuna za “uspostavu sustava plaća u afganistanskom MUP-u”
5,9 mil. kuna za povratak Hrvata u BiH