Kad piješ ne vozi! Da, na razini teorije to zvuči uvjerljivo, ali u praksi ne samo koja čašica više nego čak i potpuno pijanstvo nisu prepreka da se sjedne za volan i odvede sebe ili druge u smrt unatoč prijetnji velikih kazni. Zadnja u nizu je vozačica koja je u stravičnoj nesreći u Labinu uletjela u kafić; poginula je jedna osoba, a još četvero ih je završilo u bolnici. Izmjereno joj je 1,37 promila alkohola u krvi, ne gine joj zatvor, ali to, na žalost, neće vratiti izgubljeni život.
Kako se u medijima u posljednje vrijeme nešto češće pojavljuju vijesti o pijanim vozačicama koje su izazvale teške prometne nesreće, nekako se vjeruje da je riječ o porastu alkoholizma samo kod žena.
Činjenica je ipak da muškarci četiri puta češće dublje zaviruju u čašicu i da su zato u vrhu hospitalizacija u psihijatrijskim bolnicama. Također, stvarnost govori da je u Hrvatskoj alkoholizam općenito u porastu, poglavito među mladima, pa čak i mlađima od petnaestak godina. Treba li onda čuditi da gotovo i nema prometne nesreće s težim posljedicama u kojoj vozač ili vozačica nisu bili pod utjecajem alkohola? Naravno, ne jer je u Hrvatskoj alkoholizam i dalje društveno prihvatljivo ponašanje, pa se u prevenciji te, najčešće ovisnosti ništa ne čini, a o njoj se i rijetko govori.
Čak 300.000 alkoholičara u zemlji i barem još toliko onih koji prekomjerno piju bio bi snažan razlog da se nešto učini u bilo kojoj ozbiljnoj državi, ali ne i u Hrvatskoj.
I dalje nema većeg poreza na žestoka alkoholna pića, i dalje je alkohol dostupan mladima unatoč zabrani prodaje mlađima od 18 godina, i dalje je pivo prehrambeni proizvod koji se bez problema reklamira, pa čak i povezuje sa sportom... No, to, ustvari, ne treba čuditi. Jaki alkoholni lobiji diljem svijeta čine sve da ne izgube mušterije. O kolikim je svotama riječ, nabolje pokazuje samo jedan podatak, i to onaj da godišnje samo svjetsko tržište piva iznosi 295 milijardi dolara. Zato se i ne treba čuditi otporu prevenciji alkoholizma koji u Hrvatskoj očito ima snažnu nišu.