RIJETKO USPJEŠNI

U zatvorima nema krize: Prošle su godine zaradili gotovo 600 milijuna kn!

Ranko Šuvar/CROPIX

U ekonomskim statistikama i analizama, kojima nas zasipaju državne i razne druge institucije, definitivno bi trebalo uvesti jedan novi segment - zatvorska ekonomija. Naime, proizvodnja, trgovina i usluge u zatvorskim postrojenjima rijedak je profitabilni segment hrvatske ekonomije. Možda i među najprofitabilnijima!

Godišnji odmor

Ukupni prihod svih hrvatskih kaznionica lani je iznosio 582,851.546 kuna, a troškovi 577,011.741 kuna. Dakle, za razliku od većine javnih, državnih pa i privatnih tvrtki, zatvori su bili u plusu za 5,839.805 kuna. Ukupni prihodi za prvih devet mjeseci 2012. godine iznosili su 387,175.535 kuna, a troškovi 410,481.242 kune.

Istina, radna snaga su zatvorenici, kojima je plaćen krov nad glavom, grijanje, voda, tri obroka dnevno, TV, a plaća im je samo 500 do 1500 kuna. No, ako zanemarimo tu činjenicu, jer ipak je riječ o zatvoru, a ne nekoj običnoj tvornici, mnogim direktorima preporučamo da obiđu njihova postrojenja i vide da se može proizvoditi više i stalno biti u plusu, iako je plaća nemotivirajuća. Ali barem je dobivaju.

Zatvorenici imaju prava koja radnici u mnogim privatnim tvrtkama mogu samo sanjati: radno vrijeme, pravo na godišnji odmor u trajanju od 18 do 30 radnih dana, naknadu za rad i nagradu, naknadu za prekovremeni rad, za neradne dane i blagdane, smjenski i noćni rad, zatim naknadu za bolovanje u visini od 70 posto naknade za rad ostvarene u proteklom mjesecu, naknadu za korištenje godišnjeg odmora, pravo na novčanu pomoć (zatvorenici bez prihoda stariji od 65 godina i trajno radno nesposobni) te dodatnu novčanu stimulaciju za izume i tehnička unapređenja. A mnoge civilne tvrtke uspijevaju propasti čak i ako radnicima ne isplaćuju plaće, a kamoli doprinose.

Širenje pogona

Napominjemo da zatvorenici ne moraju ništa raditi ako ne žele, no toliko ih je zainteresirano za rad da za mnoge jednostavno nema mjesta pa se upravitelji stalno bore za proširenje radnih pogona, poljoprivrednih površina, nabavu alata i strojeva...

Zatvorski biznis toliko se razvija da su u Lepoglavi nedavno morali zaposliti pomoćnika upravitelja za gospodarstvo.

- S obzirom na kontinuirani porast broja zatvorenika, broj radnih mjesta unutar kaznionica nastoji se povećati, a također se kontinuirano povećava i broj poslodavaca kod kojih se zatvorenici zapošljavaju izvan zatvora - tvrde u Ministarstvu pravosuđa.

Za razliku od mnogih hrvatskih poduzetnika, zatvori se ne moraju brinuti da će nedostajati narudžbi. Ima ih previše, kako iz Hrvatske tako i iz inozmestva, pa moraju čak i odbijati kupce.

Lokalni ugostitelji

Evo jednog primjera koji možda najbolje dokazuje stupanj produktivnosti. Prosječna proizvodnja kukuruza u EU je 10 tona po hektaru. U Hrvatskoj je devet tona, a ove su godine proizvedene samo četiri tone. Međutim, u kaznionici Lepoglava, gdje se, kao i u drugim kaznionicama, proizvodi sva hrana za potrebe zatvorenika, a višak se prodaje drugim zatvorima ili lokalnim ugostiteljima, na svojim su poljima uzgojili 11,5 tona po hektaru!

Proizvedu i 80 stolica dnevno, a izvoze ih u Njemačku, Austriju, Mađarsku, prodaju švedskoj Ikei. Jedino što to ne mogu sami, nego preko drugih tvrtki.

- Prihoda mora biti. Gubitak ne poznajemo - kaže upravitelj lepoglavske kaznionice Miljenko Mavrin. Restoran Ivančica, naslonjen na zatvorske zidine, najisplativiji je biznis te kaznionice. Lani je promet iznosio 5 milijuna kuna! Dobit je u prvih devet mjeseci ove godine iznosila 500.000 kuna. Ali ponuda nimalo ne zaostaje za luksuznim restoranima. Godišnje imaju minimalno 20 svadbi pa se rezervacije moraju obaviti i godinu dana prije. Zatvorenici rade kao perači suđa i konobari.

Niske otkupne cijene

Uglavnom, u obilasku četiri najveće hrvatske kaznionice iznenadilo nas je do koje mjere te ustanove više sliče holdinzima nego kaznionicama iz američkih filmova. Hrvatski zatvori se, što zbog opće krize, a što zbog nategnutog proračuna, sve više pretvaraju u samodostatne zajednice, ali i aktivni sudionici na tržištu.

Uvjerili smo se da svaka osoba, fizička ili pravna, može doći u kaznionicu u Glinu i naručiti ogradu po mjeri, u restoranu kaznionice u Lepoglavi pojesti ručak ili obaviti tehnički pregled i autoservis u kaznionici u Valturi, a sve po tržišnim cijenama. No, i zatvorsku ekonomiju muče civilni tržišni problemi. U Valturi proizvedu oko 1,1 milijuna litara mlijeka koje prodaju PIK-u Rijeka. Ali, kao i mljekare, muče ih niske cijene otkupa i visoki troškovi.

Eko proizvodnja

Zato stalno šire asortiman proizvodnje pa prodaju lavandu, pivski ječam, a ove su godine zasadili i 1000 trsova za proizvodnju vina. Tržište se pozorno promatra, a proizvodnja širi kako bi u ponudi stalno imali najtraženiju robu. Stoga se sve više okreću ekološkoj proizvodnji. U Glini su tako ove godine proizveli 26 tona ekološkog povrća.

Upravitelji ne skrivaju razočaranje što im propisi ne dopuštaju da se natječu za fondove EU.

- Gdje bi nam tek tada bio kraj! - tvrde. Frustrirani su i što ne mogu samostalno izvoziti te što plaćaju PDV.

- Dogodi se da iz Ministarstva ili iz drugog zatvora ne plate na vrijeme pa smo u problemu, jer mi PDV moramo platiti - tvrdi upravitelj Mavrin.

Država ne iskorištava potencijal

Na svakoj kuću u Baranji prije šest su godina postavljeni plinski ormarići izrađeni u metalskoj radionici Kaznionice u Požegi. Čim je na snagu stupio novi Zakon o oružju, u ovoj radionici konstruiran je metalni ormarić za oružje, koji je danas iznimno tražena roba, osobito među lovcima.

I u Glini su željni novih poslova, tvrdeći da država ne iskorištava ogromni radni potencijal, ideje i volju zatvorenika.

- Šteta što nemamo kapacitet da zaposlimo sve koji bi željeli raditi, kod nas je takvih još barem 200. Država bi trebala iskoristiti taj veliki radni potencijal - kaže nam upraviteljica kaznionice Katica Gašljević-Tomić.

Tagovi

Izdvajamo