Kada je 8. ožujka 2010. u zagrebačkom jezeru Jarun nađen izmasakriran trup muškarca, hrvatska policija odmah je posumnjala da se radi o ostacima tijela visoko pozicioniranog pripadnika srpskog podzemlja - Cvetku Simiću. Ono što tada nitko nije mogao pretpostaviti je da će taj događaj dovesti do uhićenja posljednjih odbjeglih pripadnika zemunskog klana, kao i da će ovo najmonstruoznije mafijaško ubojstvo na Balkanu i nakon sedam godina službeno ostati nerasvijetljeno.
Slučaj nije doveo ni do identifikacije osumnjičenog, optužnice i suđenja, a kamoli presude. Naime, istraga ubojstva i dalje je otvorena, a je počinitelj je nepoznata osoba.
Hrvatski je sud, koji je nadležan za ovaj zločin, piše srpski Blic, praktično arhivirao istragu nakon uhićenja dvojice u to vrijeme najtraženijih bjegunaca: Sretka Kalinića i Miloša Simovića.
Cvetko Simić ubijen je hicem u glavu, a njegovo tijelo je potom raskomadano i bačeno u Jarun. Prvo je pronađen trup, zatim noge, a potom i njegova glava.
Pravo žrtve da se ubojica osudi u ovom slučaju zakonski nije zadovoljeno, ali pravda je vjerojatno stigla počinitelja, piše Blic.
Naime, ubojstvo Simića, čiji je nestanak beogradskoj policiji supruga prijavila 18.veljače 2010. godine, istog dana kada je u blizini Jaruna pronađen zapaljen njegov džip, dovelo je do obračuna između odbjeglih Zemunaca, koji su se u Hrvatskoj krili upravo pod Simićevom zaštitom.
Početkom lipnja iste godine, kao bomba je odjeknula vijest da je Sretko Kalinić Zver, najmonstruozniji pripadnik zemunskog klana uhićen u Zagrebu, nakon što ga je ranio kolega Miloš Simović.
Kalinić se ranjen pojavio u zagrebačkoj bolnici, zatražio pomoć, ali i policajcima otkrio svoj pravi identitet. Dan kasnije, uhićen je i Simović, a zatim su obojica isporučeni Srbiji, koja ih je ranije osudila na zatvorske kazne za ubojstvo premijera Zorana Đinđića i ostala zlodjela zemunskog klana.
Svjedočenje Simovića na jednom od suđenja, otkrilo je pozadinu ubojstva Simića, i to takvu kakva se nimalo nije očekivala.
Umjesto mafijaškog obračuna unutar klana ili borbe sa suparničkim skupinama, motiv Simićevog ubojstva bila je ljubavna drama koja se odvijala u trokutu: Simić - njegova supruga Ana - Kalinić.
- Kalinić mi je ispričao da je Simića ubio u jednoj opuštenoj šetnji opalivši mu metak u glavu, a kasnije dijelove tijela bacio u Jarun da bi se vodio kao nestao, a on nesmetano bio s njegovom ženom Anom u koju je bolesno bio zaljubljen.
I Ana Simić je potvrdila Simovićeve riječi: - Svjesna sam da se ovim svjedočenjem izlažem sramoti, ali želim da se stane na put... Osjećala sam se zapostavljeno jer je moj muž često bio odsutan. Ovaj čovjek, s kojim me Cvetko upoznao 2006. u Zagrebu, počeo mi je slati poruke. Nažalost, pasale su mi. Tek kad sam u lipnju 2010. u novinama vidjela sliku čovjeka kojeg sam poznavala kao Borisa i shvatila sam tko je on. Počeo mi se vraćati film. Mjesta na kojima smo se sastajali, Jarun, gdje je moj muž ubijen... U meni se tog trenutka javila sumnja da on stoji iza ubojstva mog muža - svjedočila je Ana.
Kalinić je međutim tvrdio da nije ubio Simića.
- Kakav god da sam, toliko bolestan nisam - tvrdio je Kalinić.
Ubojstvo Simića dovelo je i do sukoba Kalinića i Luke Bojovića, koji je Cvetku i Ani bio vjenčani kum, piše Blic.