Iako su mnogi već proglasili porez na nekretnine mrtvim Vladinim projektom, a neprincipijelnu koaliciju protivnika poreza ne nekretnine koju su, između ostalih, činili Udruga Lipa Davora Huića, bivši voditelj i DJ Hamed Bangoura, Živi zid, blogeri Liberala.hr, narodnjaci…, čini se da stvari ipak nisu tako jednostavne.
Nove izjave premijera Andreja Plenkovića, koji ionako nikad nije rekao da se u potpunosti odustaje o poreza na nekretnine, nego da se odgađa njegova primjena, potvrđuju kako Vlada RH ipak nema namjeru olako priznati poraz. Prije bi se moglo reći da se sada otvara pitanje kada će Plenkovićeva Vlada ponovo pokušati lansirati porez na nekretnine jer je evidentno da je 1. siječnja 2018. propušten kao prilika. Uz to, ključno je pitanje kakve bi sve promjene trebao doživjeti porez na nekretnine koji je prošao saborsku proceduru.
Kao mogući datumi novog lansiranja sada se spominju početak drugog kvartala 2018. godine ili 1. siječnja 2019. godine.
Za i protiv
Protiv prvog datuma idu argumenti da je to prekratko vrijeme da se značajni dio od 127 gradova i 428 općina doista pripremi za primjenu novog poreza, ali realisti upozoravaju da onoj trećini lokalnih jedinica koje su se šeprtljavo pripremale za novi porez do početka 2018. vjerojatno ne bi pomoglo niti nekoliko godina odgode.
Pojedini stručnjaci predlažu da se odgoda iskoristi za pojednostavljivanje formulara pomoću kojih se stvara nova baza podataka za porez na nekretnine koji bi trebao zamijeniti tri dosadašnja nameta - komunalnu naknadu, spomeničku rentu i porez na kuće za odmor.
- Trebalo bi iskoristiti postojeću bazu podataka komunalne naknade i proširiti je za 2-3 podatka, a ne na to dodavati još gomilu toga. Treba voditi računa da značajni broj ljudi neće uopće razumjeti formulare, iako djeluju jednostavno - upozorio je stručnjak blizak Vladi RH. Bilo kako bilo, premijer je već poručio građanima da nastave ispunjavati postojeće formulare.
Koeficijenti
Što se pak tiče 1. siječnja 2019. kao mogućeg novog datuma lansiranja poreza na nekretnine, može se reći da je početak godine logičan datum jer je porez na nekretnine godišnji porez. No, on se ipak razrezuje kvartalno, pa je moguće pokrenuti ga i tijekom kalendarske godine. Problem s čekanjem do 2019. je neizvjesnost oko budućnosti Vlade; što ako neke napetosti približe nove parlamentarne izbore? U izbornu utrku nitko ne želi ući s novim porezom.
Iako se iz vrha Vlade ne može dobiti službena potvrda, čini se kako bi ključna promjena u odnosu na porez na nekretnine koji je trebao zaživjeti s 1. siječnjem 2017. trebala biti vezana uz smanjivanje diskrecijskih prava lokalnih sredina kod određivanja koeficijenata. Postoje koeficijenti zone, stanja nekretnine, njezine starosti i namjene nekretnine. Svi koeficijenti osim onog za namjenu nekretnine omogućuju relativno mali diskrecijski prostor lokalcima za određivanje koeficijenata (od 0,8 do 1,2), ali je ta sloboda vrlo visoka kod koeficijenta namjene (od 1 do 10). S obzirom na to kako se može procijeniti da se niti jedan lokalni političar neće usuditi maksimalizirati porezni teret lokalnom stanovništvu koje ga bira na izborima, stvorila se bojazan da je lokalnim moćnicima praktično ostavljena mogućnost reketarenja gospodarskih subjekata. Posebno se to odnosi na hotelske tvrtke koje u vlasništvu i najmu imaju vrlo velike prostore. Nije tajna da su hotelijeri bili ekstremno zabrinuti zbog previsokih diskrecijskih prava ostavljenih lokalcima.
Dvorac ili garsonijera
Kod davanja tako velikog prava lokalcima da određuju vrlo različite koeficijente naplate prema namjeni nekretnine vodilo se dijelom logikom kako lokalna vlast mora imati pravo privlačiti ili odbijati djelatnosti kakve želi. Pravo je, recimo, lokalne politike da privuče kockarnicu u svoje dvorište ili je odbije. Međutim, način funkcioniranja lokalnih političara prije upućuje da se neće voditi zdravom ekonomskom logikom, nego onom lokalno-političkom, a što bi moglo ugroziti šire gospodarske interese RH.
Zaključno, valja reći da je još uvijek nejasno hoće li biti uklonjene preostale nedosljednosti postojećeg zakona koji se trebao početi primjenjivati od početka sljedeće godine. Primjerice, nejasno je je li održiv status posebno porezno tretirane “prve nekretnine”. Prva nekretnina može biti dvorac od 10 tisuća kvadrata, ali i garsonijera od 30-ak. Je li logično da imaju isti porezni tretman, ili se koeficijenti trebaju određivati prema kvadraturi u odnosu na broj korisnika?