Ulaganja u obrambenu industriju mogu u velikoj mjeri potaknuti proizvodnju, investicije, zapošljavanje i izvoz te povećati konkurentnost gospodarstva. Sve to u konačnici, ističu ekonomisti, rezultira i većim gospodarskim rastom.
- Obrambena industrija je područje koje će uvijek biti atraktivno i visoko konkurentno te će zbog visoke dodane vrijednosti imati značajnu ulogu u stvaranju bruto domaćeg proizvoda (BDP). Ovaj segment industrije sve je značajniji i za izvoz, osobito sada kada Hrvatska kao članica NATO-a ima otvorene mogućnosti konkurirati najboljima na svijetu u tom sektoru - ocjenjuje Zvonimir Savić, direktor Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize Hrvatske gospodarske komore (HGK).
U kojoj mjeri obrambeni sektor utječe na gospodarstvo možda najbolje govore procjene Europske komisije koje govore da obrambena industrija godišnje ostvaruje preko 100 milijardi eura prometa. U toj je grani izravno zaposleno oko pola milijuna ljudi, a neizravno čak 1,2 milijuna, dodaje Savić.
I drugi makroekonomisti ističu kako ulaganja u obrambeni sektor mogu u znatnoj mjeri ubrzati razvoj gospodarstva. Hrvoje Stojić, makroekonomist Addiko Banka, vjeruje da bi veća izdvajanja za obrambeni sustav mogla privući i dodatna ulaganja u naše gospodarstvo.
Prednosti NATO-a
- Hrvatska može privući industrije koje bi ovdje proizvodile za NATO, a učinci bi bili znatni. Mi imamo jeftiniju radnu snagu od većine drugih članica NATO-a, ali i tradiciju i znanje, posebno u metalskoj industriji. Prilagodbu standardima NATO-a trebalo bi iskoristiti za privlačenje pojedinih investicija, kao i za povećanje izvoza naše vojne opreme i oružja - ističe Stojić, dodajući kako bi u tome veliku ulogu trebala odigrati država.
No, država je, može se reći, u dosadašnjem razvoju obrambene industrije prilično zakazala. Hrvatska kaska za brojnim zemljama po izdacima za obrambeni sektor koji su se u nas godinama smanjivali i potom stagnirali na razmjerno niskim granama. Potvrdu toga daju i podaci SIPRI-ja, instituta iz Stockholma, prema kojima su se izdaci za obrambene svrhe od 2003., kada su u nas iznosili 2,1 posto BDP-a, smanjili na samo 1,4 posto BDP-a u prošloj godini, što je znatno manje od dva posto BDP-a, koliko bi, prema standardima Sjevernoatlantskog saveza, trebali dosezati.
I podaci Eurostata pokazuju da Hrvatska po izdvajanjima za obranu zaostaje za nizom drugih članica EU. Prema podacima eurostatistike, Hrvatska je 2015. godinu zaključila sa 1,3 posto izdvajanja za obrambene svrhe, što je neznatno manje od prosjeka Unije, u kojoj se za te svrhe izdvajalo 1,4 posto BDP-a, no znatno manje od izdvajanja niza tranzicijskih članica Unije, s kojima se tradicionalno uspoređujemo. Ti se trendovi nisu puno promijenili ni posljednjih godina, pa među novim članicama EU manje od Hrvatske za obrambene svrhe, objašnjava Savić, izdvajaju samo Češka, Mađarska, Slovačka i Slovenija.
Dodajmo ovome kako podaci SIPRI-ja pokazuju da za obrambene svrhe više od nas izdvaja i Srbija koja je lani izdvajala 1,9 posto BDP-a, a godinu ranije dva posto BDP-a.
Pad izdvajanja
- Hrvatska je 2013. za obrambenu industriju izdvojila 1,46 posto svoga BDP-a. Prema podacima Europske obrambene agencije, Hrvatska je u ovoj godini izdvojila nešto manje svoga BDP-a za obrambenu industriju, 1,27 posto - ističe Savić.
Manja izdvajanja za obrambeni sektor na terenu znače i manje narudžbe za obrambenu, ali i niz pratećih industrija. Zbog toga se domaća obrambena industrija orijentirala na inozemna tržišta, na kojima postiže velike uspjehe, a što potvrđuju i podaci o rastu izvoza. Ne iznenađuje stoga što se u hrvatskoj poslovnoj javnosti pozorno prate najave državnog vrha o povećanju izdvajanja za obranu.
Od toga bi, prije svega, koristi imale prateće industrije, poput prehrambene, farmaceutske, tekstilne i obućarske. Za njih bi to značilo i povećanje narudžbi vojnog sektora - što domaćeg, što stranih - a time i sigurno tržište za plasman njihovih roba. Isto vrijedi i za “klasičnu” vojnu industriju, odnosno proizvodnju naoružanja i vojne opreme. No, stručnjaci ističu da bi koristi od većih ulaganja u obrambeni sektor i boljeg uklapanja Hrvatske u NATO-ovu vojno-političku slagalicu moglo imati i niz drugih grana.
To se posebno odnosi na brodogradnju. Naime, hrvatski bi škverovi, ističe Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, mogli obavljati remonte brodova članica NATO-a, a u njima bi se gradili i manji brodovi za njihove mornarice.
Glavne prilike
- Tu imamo realnu šansu, koja proizlazi iz naše brodograđevne tradicije, geostrateškog položaja i članstva u NATO-u - napominje Lovrinčević. Drugo područje u kojem se možemo razmjerno dobro pozicionirati je, dodaje Lovrinčević, elektronika, s posebnim naglaskom na komunikacijsku opremu i navođene sustave. Ipak, naglašava naš sugovornik, za tako nešto potrebni su strateški partneri.
Prilike za Hrvatsku otvaraju se i u proizvodnji municije. Ipak, upozorava Lovrinčević, tu se radi o proizvodima male dodane vrijednosti, kod kojih vlada i velika konkurencija u zemljama u okruženju. Hrvatskoj se, uz to, otvaraju vrata i za pružanje raznih usluga u okviru NATO-a, osobito logističkih.
Dodatnim izdvajanjima za obrambene svrhe hrvatska bi industrija, naglašava i Savić, dobila daljnji poticaj za veća ulaganja u istraživanje i razvoj u području visokoinovativnih tehnologija. Trenutno se po izdvajanjima za te svrhe Hrvatska nalazi pri dnu ljestvice EU. Rezultati većih izdvajanja za istraživanje i razvoj ne moraju se, napominje Savić, koristiti samo za vojne, nego i za civilne svrhe.
Pitanje granica
Šanse, dakle, postoje, no one su, upozoravaju stručnjaci, u hrvatskom slučaju ipak ograničene. Nerealno je, naime, očekivati da će se u Hrvatskoj proizvoditi sofisticiranija oružja, kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama. Među njima su i neutralne Švedska i Finska, koje, međutim, neutralnost nije spriječila da uđu u rang vodećih izvoznika oružja i vojne opreme. Uostalom, Gripen i Patria već su odavno postali svojevrsni zaštitni znakovi tih dviju skandinavskih država. Hrvatska, naravno, uglavnom nije spremna za takav biznis. Osim toga, zbog izostanka proizvodnje sofisticiranijeg oružja i vojne opreme, ekonomisti upozoravaju i da će povećanje izdvajanja za obranu dovesti i do rasta uvoza. No, Hrvatska mora voditi računa o vlastitoj sigurnosti, a ulaganje u obrambenu industriju jedan je od načina za postizanje tog cilja.
- Obrambena industrija je naša prednost, posebno zato što smo u NATO-u, što nam omogućuje da opremamo vlastite oružane snage, ali i da ih prodajemo drugim zemljama. Uz to, proizvodi obrambene industrije ne moraju se isporučivati samo vojsci, nego i, primjerice, policiji, vatrogascima i zaštitarima. I druge države potiču razvoj tog sektora - poručuje Vlatko Cvrtila, stručnjak za sigurnost i dekan Sveučilišta Vern.
Politički poticaji
Osim ekonomskih razloga, poticaj za jačanje obrambene industrije svakako leži i u sve nestabilnijoj međunarodnoj politici. Politička, vojna i sigurnosna struktura svijeta posljednjih se godina jako promijenila i nastavlja se mijenjati, pa Hrvatska, kaže nam jedan iskusni hrvatski diplomat, koji je želio ostati anoniman, mora imati odgovor na takve izazove. Tim više što se problemi suvremenog svijeta prelamaju i preko njenih leđa.
- Sve je više migranata i izbjeglica, a te migracije zahvaćaju i Hrvatsku. Osim toga, Hrvatska se suočava i s nestabilnim okruženjem. Procjene su da je preko tisuću boraca ISIS-a s ovih područja, posebno iz BiH, Sandžaka i Kosova, i sigurno je da će se dio njih vratiti u regiju. Osim toga, BiH, odnosno njen bošnjački dio, sve se više naslanja na Tursku, pa i na arapske zemlje. Istodobno, Rusija je sve prisutnija i na ovim prostorima - analizira naš sugovornik.
- Hrvatska se mora brinuti o vlastitoj nacionalnoj sigurnosti i u sklopu nje razvijati i obrambenu industriju. Interes za to je i politički, i vojni, i strateški te opravdava ulaganja u obrambenu industriju. Bez toga, Hrvatska neće moći voditi uspješnu politiku - zaključuje.
Ključna područja za iskorak: od izrade obuće do škverova i fine elektronike
1. Brodogradilišta: U hrvatskim škverovima mogli bi se obavljati remonti brodova članica NATO-a, a i graditi manji vojni brodovi.
2. Elektronika: Možemo proizvoditi, primjerice, komunikacijsku opremu i navođene sustave, no za to nam trebaju strateški partneri.
3. Municija: I Hrvatska može proizvoditi municiju, ali tu se suočava s jakom konkurencijom zemalja u okruženju.
4. Oružje: Hrvatska već ima proizvodnju oružja, a u budućnosti bi je mogla dodatno razviti.
5. Vojna oprema: U Hrvatskoj se već proizvodi vojna oprema, a članstvo u NATO-u i sudjelovanje u mirovnim misijama u svijetu otvara vrata daljnjem razvoju tog dijela obrambene industrije.
6. Prateće industrije: Hrvatska ima jaku prehrambenu, farmaceutsku i tekstilnu te industriju obuće, čiji se proizvodi koriste i u obrambenom sektoru.
7. Logističke usluge: Kao članica NATO-a, imamo dobre šanse nuditi logističke usluge. Šanse za dobivanje takvih poslova imamo i zbog zemljopisnog i geopolitičkog položaja.
8. Istraživanje i razvoj: Dodatnim izdvajanjem za obrambene svrhe, hrvatska industrija dobiva poticaj za daljnjim ulaganjima u istraživanje i razvoj, po kojima smo ionako pri dnu ljestvice EU. Rezultati se ne moraju koristiti samo u vojne svrhe.