ULICA 'A JE TO'

ULICA 'A JE TO' Evo zašto je jedan gradski vijećnik predložio da se ulica Nikole Šubića Zrinskog u Zadru nazove prema junacima češkog crtića

    AUTOR:
    • Ivica Nevešćanin

  • OBJAVLJENO:
  • 24.06.2019. u 08:12

Zadar, 210619.
Erol Gasi, SDP-ov gradski vijecnik danas je obisao ulicu Nikole Subica Zrinskog.
Foto: Jure Miskovic / CROPIX
Jure Miskovic / CROPIX

 

Trebalo je čekati gotovo 40 godina da se priča ponovi, kada je te davne 1979. za potrebe Mediteranskih igara u Splitu, sagrađeno novo, veliko, u Dalmaciji prije toga nikad viđeno, prometno raskrižje u Solinu, na samom izlazu iz Splita.

Načičkano semaforima, odvojcima, dvotračnim, trotračnim i četverotračnim cestama, mostovima, prestrojavanjima, pješačkim otocima i prijelazima, bilo je toliko grandiozno zbrčkano da su mu neki zajebanti iz Splita, samo koji mjesec nakon puštanja u promet, kada je “najveći prijatelj naših naroda i narodnosti” već otišao s ovoga svijeta, a u znak sjećanja na taj nenadoknadivi gubitak i u trajnu spomen na njegova dostignuća, nadjenuli prikladno ime: 88 semafora za druga Tita.

Trebalo je, eto proći 40 godina, trebala se urušiti jedna i niknuti nova država, trebalo je proći novi rat i preživjeti oslobođenje da se prisjetimo tih dana, baš danas kada Zadar “slavi” puštanje u promet četverotračne državne ceste koja prolazi kroz središte grada. Druga Tita više nema, a zadarskih 88 semafora u Ulici Nikole Šubića Zrinskog zaslužuje svog junaka. I za to ima nekoliko ozbiljnih kandidata.

Zadar, 210619.
Erol Gasi, SDP-ov gradski vijecnik danas je obisao ulicu Nikole Subica Zrinskog.
Foto: Jure Miskovic / CROPIX
CROPIX
 

kulminacija u samom finišu

Ali krenimo od početka. Sve je počelo kao dobra priča: Hrvatske ceste osigurale su 40 milijuna kuna za obnovu 4,2 kilometra ceste (DC407) koja praktično vodi kroz samo prometno središte grada, od ulica Ante Starčevića, Nikole Šubića Zrinskog, Marka Marulića, uz benzinsku crpku prema Obali kralja Tomislava, te od starog Kazališta lutaka u Jazinama do starog autobusnog kolodvora na Liburnskoj obali.

Radovi su počeli u rujnu 2017. godine u fazama, ali kako se koji kilometar završavao, građani, društvene mreže i mediji, počeli bi izvještavati o anomalijama tek položenog asfalta, ulegnućima koja poslije kiše zadržavaju vodu, lošeg kapaciteta oborinskog odvoda, krivo postavljenih kanalizacijskih poklopaca, premda zasigurno nije sve bilo tako crno.

Naprotiv, puno se toga na potezu od Jadranske magistrale preko Bulevara do Autobusnog kolodvora popravilo na bolje, ali ljudi su takvi.

Kulminacija se odgodila u samom finišu. S deset dana zakašnjenja završena je i posljednja, najsložnija dionica rekonstrukcije, Ulica Nikole Šubića Zrinskog. U tih nekoliko stotina metara između bolnice i poliklinike, od Ravnica do Kolovara, postojeći veliki rotor je srušen i zamijenjen kompliciranim semaforiziranim raskrižje.

U dužini od 300-tinjak metara prometnice dobili smo šumu semafora, izostale su najavljene biciklističke staze, nogostupi su svedeni na nekoliko centimetara širine i uz to su svaku malo dodatno zakrčeni rasvjetnim stupovima i semaforima, raspored pješačkih prijelaza je potpuno nelogičan i nepraktičan...

U jednoj noćnoj akciji neki je mangup sve te sporne točke obišao i bijelim sprejem na crnom asfaltu ispisao velikim slovima: Ha-ha-ha... Mediji su to prenijeli i cirkus je počeo. Kritike, ruganje, zafrkancija od jutra do mraka, po portalima i društvenim mrežama, za političkim govornicama i na licu mjesta, da bi se ta opća sprdnja na koncu pretočila u inicijativu za preimenovanje ulice. Umjesto dičnog Nikole Šubića Zrinskog neka se nazove ulicom “A je to”.

Takvi su naši ljudi, kad se nešto gradi i radi, uvijek nekome smeta, a takvi znaju biti glasniji od graditelja, jer ne vide “krupnu sliku”, ne vide kuda sve to vodi, da je tako kako je najbolje za nas, građane i sudionike u prometu. I zato je vrijedno istaknuti tih nekoliko kandidata kojima bi trebalo pripisati zasluge za tih “88 semafora”.

Zadar, 210619.
Erol Gasi, SDP-ov gradski vijecnik danas je obisao ulicu Nikole Subica Zrinskog.
Foto: Jure Miskovic / CROPIX
CROPIX
 

potencijalni krivci

Možda, recimo, gradonačelniku Branku Dukiću, ali bilo bi to nepravedno. Čovjek nije ni bio u primisli fotelje gradonačelnika kada je projekt izrađen, trasa određena, a financiranje osigurano. Dukić je, kao uostalom gotovo sve što se u njegovom mandatu radi, projekt naslijedio od svog prethodnika. Dapače, u nekoliko je navrata javno istaknuo da je protiv uklanjanja rotora koji je dotad odlično funkcionirao na Radnicima, ali nikad nije smogao snage da se takvom rješenju uistinu suprotstavi.

Da se toj moćnoj državnoj kompaniji usprotivi interese građana Zadra, jer njihov novac je i novac Hrvatskih cesta. Kada su ga na zadnjem gradskom vijeću zbog toga napali, kad su mu iz opozicije predložili da ulicu preimenuje po čehoslovačkom crtiću, a na zidu koji ulazi u rodilište napravi mural na kojem će biti nacrtani glavni junaci Pat i Mat, gradonačelnik je kazao kako je “potrebno pričekati još malo kako bi se ona u potpunosti dovršila.

A i onda kad se završi, vi ćete govoriti i protiviti se. Pa to vam je posao”, našalio se Dukić, ali se nitko nije smijao. Poznat po svom “always osmijehu”, Dukić već odavno nikome u Zadru nije smiješan, svakim danom postaje sve više tragikomičan, a njegov “zaštitni znak” mjerilo vlastite destrukcije.

Da Dukić ima, kao što nema, barem trunku političke inteligencije svog prethodnika, Božidara Kalmete, mogao je svim tim prigovorima doskočiti i jednostavno priznati da je cesta puna nevjerojatnih pogrešaka, kao što je Kalmeta znao bezbroj puta priznati kad se našao u opravdanom škripcu, kao što su to već priznali i ministar prometa Oleg Butković i predsjednik uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić. Ali ne i Dukić.

Znači li to da bi zasluge za zadarskih 88 semafora trebao prepisati Božidaru Kalmeti? Kad je u svibnju 2015. izrađen projekt, Kalmeta se kao gradonačelnik pohvalio novinarima kako je to zasluga njegovog lobiranja, a novinari su mu naravno vjerovali. Pa nije li Kalmeta kao ministar, ali i gradonačelnik u više mandata, izgradio Zadar, nije li kao ministar bi šef tim Hrvatskim cestama, nije li bezbroj puta dokazao da je mogao, kada drugi iz državnog proračuna nisu mogli dobiti ni lipe, u Zadar ulijevati milijarde.

Ipak, ako je i Kalmeta sve to politički odradio, netko je morao cijeli taj posao tehnički i operativno posložiti, uskladiti želje lokalne zajednice i mogućnosti Hrvatskih cesta, pozabaviti se izborom izvođača radova, a kada je ta građevinska matematika u pitanju, u Zadru se svi odmah sjete Zdravka Livakovića, bivšeg Kalmetinog državnog tajnika i dugogodišnje desne ruke u gradskoj upravi. Je li on zaslužio titulu “88 semafora”?

Jure Mišković
 

88 semafora

Otkad se zajedno s bivšim šefom našao na Uskokovoj optužnici za izvlačenje novca iz državnih poduzeća, Livaković je postao jako osjetljiv na pojavljivanje svog imena u medijima. Bio je i prije toga osjetljiv, ali tada je iza sebe imao političku moć najveće hrvatske stranke i neograničenu moć upravljanja najrastrošnijim resorom u gotovo dva mandata Ive Sanadera. Nakon što je izašao iz istražnog zatvora, a politika oko njega naizgled napravila sanitarni kordon, Livaković se vrlo brzo vratio u igru i zaigrao možda nikad snažnije na lokalnom planu.

Od tada do danas teško je naći veći ili manji projekt državne, županijske ili gradske razine u koji nije na neki način uključen, u kojem njegova tvrtka D&Z nema neki svoj udio i zaradu, da ne spominjemo privatni sektor u kojem je gotovo u potpunosti zadominirao. Zapravo se vratio na svoje početke, kada je još kao poglavar za graditeljstvo u gradskoj upravi sudjelovao u donošenju odluka koje su izravno pogodovale razvoju njegove privatne tvrtke.

Tako je bilo i dok je bio državni tajnik, istina, tada je tvrtku prenio na odvjetnički ured, pa je mogla biti angažirana na izgradnji famozne Kalmetine, financirane od Hrvatskih cesta, a tako je bilo i sada, na obnovi 4,2 kilometra državne prometnice od Jadranske magistrale do Liburnske obale. Njegov D&Z nadzirao je izvođenje radova, zajedno s Investinženjeringom i Ramtechom iz Zagreba, a projekt je izradila tvrtka Građevinski projekt iz Šibenika, s kojom je D&Z prije toga već surađivao na projektu komunalne infrastrukture u poslovnoj zoni Crno.

No je li to dovoljno da Livaković ponese titulu zaslužnika 88 semafora ili ta čast možda treba pripasti bivšem direktoru poslovnice HC-a u Zadru, danas službeno umirovljeniku, Anti Šariću?

Taj se gospodin također hvalio novinarima da je projekt rekonstrukcije državne ceste kroz Zadar njegovo dijete, da je on u tome dao cijelog sebe, a kako i ne bi kad mu je do jučer, dok je bio tajnik, Zdravko Livaković bdio nad glavom, a njihova dugogodišnja i plodna suradnja, nastavila se i nakon optužnice, kada je, primjerice, dao suglasnost na projekt D&Z o gradnji benzinske postaje kod Supernove o kojoj su prometni stručnjaci i mediji napisali toliko toga da su i Državno odvjetništvo i Uskok postali živo zainteresirani.

Stvarno, kako je to Hrvatskim cestama uspjelo, od jedne normalne i pristojne ulice s dobrim prometnim rješenjima napraviti takav nelogičan prometni kaos da već danima pola grada time zabavlja na društvenim mrežama, da ratni veterani organiziraju demonstrativne vožnje u invalidskim kolicima zorno pokazujući apsurd da ne mogu prolaziti nogostupom, da su prije njih to isto napravile civilne udruge invalida, da je ravnatelj bolnice, uz koju ulica prolazi, uputio alarmantno pismo ministru prometa s fotografijama ukazujući najmanje osam propusta koji dovode u opasnost normalan rad bolnice i ugrožavaju zdravlje pacijenata.

Jure Mišković
 

- Mogao bih pola sata nabrajati sve propuste, ali reći ću vam sada samo dva. Pogledajte pješački prijelaz između poliklinike i bolnice. Kad ga prijeđete, udarate izravno u novi bolnički zid. Da biste ušli u bolnicu, trebate proći sve uokolo, najmanje 300-400 metara, umjesto da su pješacima između te dvije ustanove omogućili izravnu komunikaciju. Ona postoji tunelom u zraku, ali ovdje na ulici, ona je zapravo prekinuta – govori nam Erol Gaši, gradski vijećnik SDP-a, koji je i predložio preimenovanje ulice hrvatskog junaka u ulicu animiranih junaka.

- Drugo, semafor kod hotela Kolovare prema Autobusnom kolodvoru. Moj prijatelj, koji ima dijete u kolicima, nekidan je tu pokušao prijeći preko zebre i zamalo ga je pokupio kamion. Lijevo skretanje ima zeleno svjetlo u isto vrijeme kad i pješaci, ali je vidljivost toliko slaba da su on i sin umalo stradali. Podsjećam vas da se već prvog dana tu dogodila prometna nesreća i bojim se da na tome neće ostati - uvjeren je Gaši koji drži da su četiri velika semafora u par stotina metara ceste potpuno nelogična s aspekta priče o većoj propusnosti prometa koju je rekonstrukcija trebala ostvariti.

- Nogostupi su toliko uski da se dva pješaka ne mogu mimoići, jedan se mora spustiti na kolnik. Uz takve uske nogostupe, svako malo na njima su još postavili stupove javne rasvjete. Pa kako tuda itko može proći, kako im se takve stvari mogu dogoditi, kako ne vide da to nije normalno, da nije sigurno – čudi se Gaši baš u trenutku kad jedna mlađa žena nogostupom gura invalidska kolica sa starijom osobom.

Kada shvati da smo novinari, prilazi nam i sa zastrašujućom mirnoćom govori. “Pišite o ovome, ovo je sramota! Vidite kako moram prolaziti. Ovo je sramota, sramota!” i onda s nadoveže izljev gnjeva. Gradonačelnik, projektanti, inženjeri i bageristi, svi zadarski zaštitnici i dobar dio kalendara katoličkih svetaca, svima spominje oca, majku, rodbinu i prijatelje. To je taj “zadarski dišpet”...

Jure Mišković
 

“Prometni stručnjaci”

- Slažem se sa svim primjedbama ravnatelja bolnice Željka Čuline. Vidjet ćemo kako će se i hoće li ispraviti, kao što mu je obećano, hoće li se nešto do uporabne dozvole dogoditi, ili će nam još jednom trajno ostati loše rješenje – kaže Gaši. Pitamo ga za prijedlog o preimenovanju ulice.

- Ulica nosi ime velikana hrvatske povijesti, ali ovako kako je napravljena, sa svim tim promašajima i krivim prometnim rješenjima, kao da su je radili junaci crtića “A je to”. Ja sam predložio, a koliko vidim po reakcijama, sugrađani su to dobro prihvatili - šali se Gaši. Naglašava da se u cijeloj raspravi o ulici postoji jedna bitna razlika između opozicijskih vijećnika i gradskih vlasti.

- Oni neprestano govore o cesti, a mi govorimo o ulici, što je širi pojam, jer taj projekt nije samo za vozače, nego i za pješake, mame i tate s djecom, tete s kolicima, invalide, a niti jedna segment ne funkcionira kao treba.

Gaši podsjeća na činjenicu da srušeni rotor, koji je sagradio Grad Zadar svojim sredstvima na državnoj cesti i po mnogima je bio odlično prometno rješenje, nikad nije imao građevinsku dozvolu. Baš kad se mislilo da je taj dio zaključen, ponovno se vraća semaforizirano križanje koje usporava promet.

- U ovom gradu kod bilo kojeg prometnog projekta sumanuto se inzistira na semaforiziranom križanju. Dok drugi gradovi pokušavaju pojednostavniti prometna rješenja, ovdje se rotori ruše. Zašto je to tako u Zadru? Ne stoji li iza toga uvijek ista grupica ljudi, a svaki novi projekt umjesto poboljšanja pogoršava prometnu situaciju. Pogledajte raskrižje na Žmirićima, objašnjava Gaši.

Možda ne zvuči tako gordo kao Nikole Šubića Zrinskog, ali ulica u čast Pata i Mata barem bi nekoga iskreno nasmijala.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo