Idući utorak Ministarstvo obrane RH i Jutarnji list organiziraju konferenciju o domovinskoj sigurnosti i upravljanju u krizama. Riječ je o značajnom događaju koji će okupiti vrhunske stručnjake iz područja sigurnosti kako one domaće, tako i strane. Radi dubljeg uvida u naš sustav domovinske sigurnosti, uoči konferencije razgovarali smo s direktorom Glavnog stožera HV-a, viceadmiralom Robertom Hranjom te s umirovljenim general pukovnikom Dragutinom Repincem, posebnim savjetnikom ministra obrane koji se bavi područjem nacionalne i domovinske sigurnosti.
Glavna tema predstojeće međunarodne konferencije MORH-a i Jutarnjeg lista bit će sustav domovinske sigurnosti koji se u Hrvatskoj intenzivno razvija posljednjih godina. Međunarodni karakter konferencije dovest će i brojne strane goste, oko čega ste vi posebno angažirani. Kako se na međunarodnoj razini, u inozemnim krugovima stručnjaka, promatra naš pristup sustavu domovinske sigurnosti?
DRAGUTIN REPINC: Naš je sustav, formalnopravno, vrlo mlad i još nije doživio svoju međunarodnu afirmaciju, niti je to imperativ. Mi smo tek počeli na različitim forumima objašnjavati naš sustav drugim državama. Kao primjer možemo istaknuti interes Portugala za naš sustav nakon nedavnog susreta dvaju ministara obrane u Portugalu. Izgradnja nacionalnih sustava i njihova integracija u međunarodne sigurnosne sustave interes je svih onih koji se na upravljačkoj, organizacijskoj, akademskoj i drugim razinama bave područjem sigurnosti, a posebno kriznim upravljanjem. Sudjelovanje istaknutih međunarodnih stručnjaka na ovoj konferenciji i njihova mišljenja, stavovi, sugestije i savjeti pojačat će svijest o važnosti sigurnosti za opstojnost i razvoj države te dijelom usmjeriti daljnji razvoj našeg sustava domovinske sigurnosti, posebno u području kriznog upravljanja.
ROBERT HRANJ: Kao što ste i primijetili, sustav domovinske sigurnosti razvija se već nekoliko godina, a teško da ćemo ikada moći reći da je razvoj tog sustava u potpunosti završen. Ipak, treba napomenuti da je 2017. godina bila jedna od ključnih u tom procesu. Usvajanjem Strategije nacionalne sigurnosti te donošenjem Zakona o sustavu domovinske sigurnosti zaokružena je bitna faza u izgradnji tog sustava, jer smo propisivanjem i uspostavom sveobuhvatnog, koordiniranog i proaktivnog pristupa ključnih institucija hrvatske države pitanju sigurnosti države i društva koncepcijski uredili sustav domovinske sigurnosti.
Cilj je dostizanje najvišeg stupnja sigurnosti stanovništva, svih pojedinaca i građana kao i ključne infrastrukture, uspostava i razvoj sustava domovinske sigurnosti te razvoj i održavanje snažne i aktivne obrane. Dosadašnjim smo aktivnostima nastojali izgraditi sustav koji počiva na partnerstvu i zajedništvu državnih institucija direktno uključenih u domovinsku sigurnost, ali i pojedinaca, odnosno privatnih i javnih subjekata koji sudjeluju.
Sustav se kontinuirano razvija i modernizira, no kako vidite njegov konačni oblik, koja je po vama vizija prema kojoj se sustav kreće?
DRAGUTIN REPINC: Teško je opisati konačni oblik sustava u ovom trenutku. Današnja društva su sve otvorenija, međusobno sve više povezana i međuovisna i zbog toga sve više izložena sigurnosnim rizicima. Slabo upravljanje rizicima može lako dovesti do kriza različitih vrsta. Razvoj sposobnosti upravljanja u krizama, osobito onima koje zahtijevaju međuresornu koordinaciju, izuzetno je važna funkcija koju na razini države moramo razviti u okviru sustava domovinske sigurnosti.
Sustav domovinske sigurnosti koji čine samo određena tijela državne uprave i tijela javnog sektora zasigurno neće biti dostatan da odgovori na sve zadaće koje će se pred njega postavljati. Uključivanje pravnih osoba iz privatnog sektora jedan je od važnih smjerova razvoja sustava. Odnosi se to, na primjer, na industriju privatne sigurnosti, od koje se može očekivati snažniji ulazak u područje kibernetičke sigurnosti davatelja ključnih usluga, ali i u druga područja kao što je zaštita kritične infrastrukture.
Smjer u kojem se krećemo je stvaranje sveobuhvatnog, proaktivnog, koordiniranog, financijski održivog, učinkovitog sustava domovinske sigurnosti spremnog za upravljanje svim rizicima.
ROBERT HRANJ: Naravno, sustav domovinske sigurnosti treba kontinuirano i uporno razvijati dalje, to je zadaća koja praktično nikad neće biti gotova. Tako je pred nama izrada Priručnika za upravljanje u kriznim i izvanrednim stanjima. Također, čeka nas još mnogo posla na daljnjoj izgradnji sposobnosti za rano upozorenje, prenošenje informacija u realnom vremenu, unapređenju komunikacijskog sustava, organizacijskoj dogradnji sustava i preciznijem oblikovanju operativnih procedura.
U tom smislu, i obrambeni sustav, odnosno Hrvatska vojska, kao dio sustava domovinske sigurnosti, osim razvoja sposobnosti za obranu domovine, mora kontinuirano procjenjivati svoju ulogu u sustavu domovinske sigurnosti te, imajući u vidu potrebe racionalne i efikasne uporabe nacionalnih resursa, razvijati vlastite sposobnosti za pomoć civilnim institucijama u krizama, nesrećama i katastrofama.
Koje prijetnje smatrate najznačajnijima u budućnosti?
DRAGUTIN REPINC: Osobno smatram da se postojeće prijetnje neće mnogo mijenjati, osim po intenzitetu i učestalosti. To se prije svega odnosi na prirodne pojave (požari, poplave, potresi) koje su više ili manje povezane s klimatskim promjenama, a rizik moramo smanjivati bilo preventivnim djelovanjem, bilo bržim i boljim odgovorom za smanjenje posljedica i brži oporavak i povratak u stanje prije štetnog događaja.
Migracijski valovi, odnosno ilegalni prelasci državne granice sigurno će se nastaviti jer nije realno očekivati da će se uzroci zbog kojih dolazi do migracija kratkoročno riješiti. Hibridno djelovanje prije svega korištenjem lažnih vijesti i dezinformacija, kibernetički napadi, zlouporaba društvenih mreža, ekstremizam, proliferacija oružja i na kraju terorizam i dalje će zaokupljati pozornost i tjerati države i međunarodnu zajednicu da zajednički pronalaze načine suprotstavljanja s ciljem povećanja otpornosti.
ROBERT HRANJ: Globalno, broj stanovnika i potrebe za resursima rastu i, kako to obično biva, društvima koja se demografski brzo povećavaju nedostaju potrebni resursi. Nejednakost u svijetu je sve veća, a velika migracijska kretanja postaju globalni izazov. Klimatske promjene, pandemije i nove bolesti te štetni utjecaji na okoliš jačaju, potencijalno ugrožavajući osnovne uvjete za život, uz značajne društvene, političke, gospodarske i sigurnosne posljedice. Radikalne ideje i pokreti, koji mogu prerasti u ekstremizam i terorizam, multipliciraju se i šire na internetu i društvenim mrežama, čime poprimaju doseg i utjecaj kakav nisu imali ranije. Razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija omogućuje procese koji povezuju svijet i olakšavaju život, ali stvaraju i nove rizike i prijetnje. Ovisnost društava i pojedinaca o internetu predstavlja posebno ranjivu točku. Napadi u kibernetičkom prostoru, bez obzira na motive, imaju sve veći učinak na pojedince, organizacije i države. Zbog toga i govorimo o promjeni sigurnosne paradigme kakvu smo poznavali do nedavno, jer takvi novi i stari izazovi, primijenjeni na nove načine i u novim kombinacijama, zahtijevaju inovativni i proaktivni pristup, za razliku od tradicionalnih koncepata korištenja snaga. Odgovor je u koordiniranom i sveobuhvatnom angažiranju svih institucija države i civilnog društva, što u suštini i čini sustav domovinske sigurnosti.
Jedan od gorućih sigurnosnih izazova današnje Europe su ilegalni migranti, na čijem udaru se posebno nalazi Hrvatska. No stječe se dojam da se policija sama hvata u koštac s njima i brani granicu. Kako sustav domovinske sigurnosti djeluje u ovoj zadaći?
DRAGUTIN REPINC: Sustav domovinske sigurnosti raspolaže sposobnostima koje mogu biti potpora aktivnostima granične policije, neke od njih trenutačno već jesu, a neke bi kada bi to bilo potrebno sigurno bile uporabljene, uključujući i angažman Hrvatske vojske sukladno svojim sposobnostima i po uputama policije. Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti kontinuirano prati što se događa u tom području jer su migracijska kretanja jedan od najvećih rizika i izazova s kojima smo trenutačno, a prosudbe govore da ćemo biti i dugoročno suočeni.
S obzirom na to da je naš sustav domovinske sigurnosti razmjerno mlad, koja su se iskustva drugih država pokazala posebno korisnima pri njegovu razvoju?
DRAGUTIN REPINC: Prilikom uspostave sustava domovinske sigurnosti, a osobito imajući u vidu njegov daljnji razvoj, analizirali smo sustave i u drugim državama, poglavito onima koje su nam na neki način slične. U svim proučavanim državama postoji središnje tijelo koje vodi i upravlja sustavom, obično se radi o međuresornom tijelu na čijem čelu je ili predsjednik Vlade ili neki od ministara s propisanim ovlastima djelovanja. U potpori međuresornom tijelu djeluju nacionalna krizna/operativna središta i stručna koordinacijska tijela unutar određenih resora koja stvaraju analitičke podloge za odlučivanje središnjeg tijela. Za nas je posebno interesantan nizozemski sustav jer je Nizozemska podijeljena na dvadeset sigurnosnih regija vrlo dobro osposobljenih za odgovore na različite oblike štetnih događaja. Većina kriza autonomno se rješava na lokalnoj razini sigurnosne regije dok se država uključuje samo izuzetno, odnosno u slučaju kada su ugroženi vitalni nacionalni interesi.
Jedan od značajnih novih sposobnosti hrvatskog sustava domovinske sigurnosti je i korištenje besposadnih sustava Orbiter 3b. Kakvi su dojmovi vezani za korištenje? Vidjeli smo da se koriste za uočavanje i nadzor požara, pa i pronalaženje piromana. Jesu li neki od njih identificirani zahvaljujući Orbiteru?
ROBERT HRANJ: Besposadni sustav Orbiter 3, od preuzimanja u veljači 2019. do danas, intenzivno se koristi za redovne potrebe nadzora u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, ali i za izviđanje u protupožarnoj sezoni. Iskustva dosadašnjeg korištenja govore da taj sustav u potpunosti ispunjava zahtjeve i očekivanja Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane i svih ostalih uključenih za zadaće gašenja šumskih požara.
Tako nam npr. sustav Orbiter 3 omogućava bržu reakciju na požare jer se koristi preventivno te nam u realnom vremenu dojavljuje o pojavi požara u samom njegovom začetku. Isto tako, nakon što se požar lokalizira, s besposadnom letjelicom provodi se izviđanje područja radi prepoznavanja eventualnih kritičnih područja koja bi mogla dovesti do ponovnog izbijanja požara. Očigledno je da nam taj sustav omogućava bržu, kvalitetniju i precizniju uporabu resursa za gašenje požara.
Jasno da će Hrvatska intenzivno raditi na razvoju besposadnih sposobnosti. Mogu li se u budućnosti očekivati i nabave mnogo većih i potentnijih sustava od Orbitera?
ROBERT HRANJ: Sada je već posve jasno da besposadni sustavi, bili to oni u zraku, na kopnu ili na moru, postaju temeljni sustavi u području obrane i sigurnosti u neposrednoj budućnosti. Njihova primjena, kao što je to već očito i iz našeg iskustva u gašenju požara, nije rezervirana samo za vojnu organizaciju, već će se njihova primjena širiti u područja koja nam je danas teško i zamisliti.
Hrvatska vojska planira značajno povećati broj i vrstu besposadnih sustava, uključivo i nabavu sustava srednjeg dometa i povećane izdržljivosti.
Ovi sustavi sigurno nisu jeftini, stoga se mora ohrabrivati i pomagati i razvoj takvih sustava vlastitim nacionalnim kapacitetima.