USKOK je jučer u suradnji s policijom proveo seriju uhićenja i pretresa vezano uz godinama spominjanu “aferu pročistač”, koja građane Zagreba stoji, odnosno ukupno će stajati više od 11 milijardi kuna.
Državno odvjetništvo još od početka 2011. godine istražuje okolnosti sklapanja poslova izgradnje pročistača otpadnih voda, ugovorenog još 1999. godine s njemačkim tvrtkama RWE i Wassertechnik, ali i kasnije poslove povezane s tim projektom. Prema neslužbenim informacijama, istražitelji sumnjaju u nezakonitosti u jednom segmentu cjelokupnog “slučaja pročistač” te su stoga odlučili otvoriti istragu protiv osoba koje smatraju odgovornima.
Tako je jučer ujutro, uz prethodno ishođene naloge suca istrage zagrebačkog Županijskog suda, policija pokucala na vrata šestero osumnjičenih. Provedeni su pretresi u njihovim domovima i prostorima koje koriste. Također je obavljena i premetačina u jednoj tvrtki, koja se našla na popisu osumnjičenih kao pravna osoba kojoj je pribavljena protupravna imovinska korist. Iako službene informacije iz USKOK-a ili policije jučer nije bilo moguće dobiti, prema neslužbenim informacijama radi je o sumnjama na kaznena djela primanja i davanja mita te zloupotrebe, pri čemu je oštećen i Grad Zagreb.
Osumnjičeni za mito
Jedan od osumnjičenih, kako nam je potvrđeno iz dva neovisna izvora, je Ante Pavić, direktor Zagrebačkih otpadnih voda (ZOV), tvrtke u suvlasništvu njemačkih investitora i Grada Zagreba. Policija Pavića nije zatekla na kućnoj adresi. On se navodno nalazi na poslovnom putu u Njemačkoj. Međutim, iz kruga njemu bliskih osoba doznajemo da je Pavić, kada je saznao da ga policija traži, najavio da će se hitno vratiti u Hrvatsku.
Osim njega osumnjičeni su i Darko Turopoljac, vlasnik tvrtke Dija graditeljstvo, te Luka i Vinko Jurić iz tvrtke Bubanj niskogradnja. Obje tvrtke, prema sumnjama istražitelja, nezakonito su profitirale u tim poslovima. Uhićena su još dvojica osumnjičenika.
Neslužbeno, spominje se šteta veća od 40 milijuna kuna za ZOV i još jednu tvrtku. Istodobno su četvorica osumnjičenika i Bubanj niskogradnja, sumnjaju istražitelji, kroz mito i zloupotrebe nezakonito “zaradili” 40-ak milijuna kuna. U cijeloj priči oštećen je i Grad Zagreb, i to za nešto više od šest milijuna kuna.
Cijela priča počela je još 1999. godine kada je zagrebačka gradonačelnica bila Martina Matulović-Dropulić.
Tada je raspisan natječaj za koncesionara pročistača otpadnih voda, a Gradska skupština je 14. prosinca 2000. godina donijela Zaključak da se koncesija za obavljanje komunalne djelatnosti pročistača otpadnih voda dodijeli trgovačkom društvu Zagrebačke otpadne vode (ZOV) koju čine tvrtke WTE Wassertechnik i RWE Aqua, obje iz Essena, te Vodoprivreda Zagreb. Kako je tada objašnjeno, ponuda ovog konzorcija “najbolje je udovoljavala svim tehničkim i financijskim uvjetima”. Projekt preuzima gradonačelnik Milan Bandić, koji je tada osvojio svoj prvi mandat.
Cijena stalno rasla
Dva dana kasnije, potpisan je ugovor za Projekt infrastrukturnih objekata za potrebe gradnje centralnog uređaja za pročišćivanje otpadnih voda. Cijena osnovnog ugovora koji obuhvaća cjelokupno projektiranje, izgradnju pročistača i pripadajućih objekata, financiranje i upravljanje uređajem do 2028. godine, kada bi trebao biti predan Gradu Zagrebu, iznosila je 180,3 milijuna eura, a cilj je bio da se sve otpadne vode iz zagrebačkih kućanstava i tvrtki pročiste na uređaju na Žitnjaku te samim tim da se izbjegne moguća ekološka katastrofa.Prema službenom objašnjenju Grada, o visini cijele investicije do travnja 2014., ukupno je u projekt uloženo 304,8 milijuna eura, troškovi dodatnih radova iznose 78,7 milijuna eura, a proširenje uređaja na kapacitet 1,2 milijuna stanovnika iznosi 17,9 milijuna eura. Dakle, ukupno 400 milijuna eura, odnosno čak 220 milijuna eura više nego li je to određeno prvotnim ugovorom.
Sporni aneksi
U ugovoru stoji da će ZOV od Grada dobivati fiksni financijski iznos bez obzira na to koliko se vode pročisti.
Taj fiksni dio godišnje iznosi oko 420 milijuna kuna, a ukoliko Zagrebački holding taj iznos ne skupi kroz naplatu računa za otpadne vode, ostatak Grad plaća ZOV-u. Taj iznos Grad će plaćati još 12 godina, što znači da će koncesionar ZOV do 2028. godine dobiti još 5 milijardi kuna.
Do 2002. godine potpisana su dva dodatka ugovoru, a prema službenom odgovoru Grada, krajem te godine Županijsko državno odvjetništvo je ocijenilo da novi ugovor “nije u suprotnosti s osnovnim Ugovorom o koncesiji”.
Radovi na pročistaču počeli su 2003. godine, a završeni su po fazama 2007. godine kada je pogon pušten u rad. Tada je cijena projekta narasla na 253 milijuna eura.
Naime, zbog pročistača je sagrađen i Domovinski most, a ti su radovi stajali 40 milijuna eura. Preko tog mosta na pročistač je spojen sustav odvodnje otpadnih voda Novog Zagreba.