U žalbi na nepravomoćnu presudu osječkog Županijskog suda bivšem čelniku "Dinama" Zdravku Mamiću i još trojici okrivljenika Uskok je Vrhovnom sudu predložio povećanje kazni za sve okrivljenike te da preinači oslobađajući dio prvostupanjske presude za Zorana Mamića i poreznika Milana Pernara, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nepravomoćnom presudom Zdravko Mamić je 6. lipnja proglašen krivim za izvlačenje oko 116 milijuna kuna iz "Dinama" te je osuđen na šest i pol godina zatvora. Njegov brat Zoran osuđen je na četiri godine i 11 mjeseci, bivši "Dinamov" direktor Damir Vrbanović na tri godine zatvora, a poreznik Milan Pernar na četiri godine i dva mjeseca zatvora.
U žalbi koju potpisuje zamjenik ravnateljice Uskoka Sven Mišković navodi se, uz ostalo, da su kazne "svih okrivljenika preblage i neadekvatne težini kaznenih djela, stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika, njihovoj štetnosti i opasnosti" te da se "od ovakvih sankcija ne može očekivati ostvarivanje preventivnog učinka, kako posebnog, tako i općeg karaktera".
Uskok smatra kako je prvotupanjski sud izrekao "neopravdano niske pojedinačne kazne za svako od kaznenih djela, a time i prenisku jedinstvenu kaznu zatvora", odnosno "da je precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a otegotne nije u dovoljnoj mjeri vrednovao".
Tužiteljstvo drži kako je sud posebno trebao uzeti u obzir da su Zdravko Mamić i Damir Vrbanović kaznena djela počinili zlouporabom odgovornih dužnosti u NK "Dinamu", a iako su bili dužni štititi interese kluba, klub su oštetili za preko 117 milijuna kuna, pri čemu je Zdravko Mamić sebi pribavio protupravnu imovinsku korist od 52 milijuna kuna, a svom branu Zoranu Mamiću od preko 25 milijuna kuna.
Navode kako je Zdravko Mamić ova kaznena djela činio kroz višegodišnje vremensko razdoblje, pri čemu je poduzeo niz radnji kako bi ih prikrio. U tome je surađivao sa Zoranom Mamićem i Damirom Vrbanovićem koji su, tvrdi Uskok, bili svjesni da svojim postupanjem oštećuju klub, a okrivljeni Vrbanović pokazao je upornost ne samo u činjenju kaznenih djela, već i u činjenici da je sačinjavanjem nevjerodostojne dokumentacije to pokušao prikriti.
Tužiteljstvo smatra da je osječki Županijski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je u obrazloženju oslobađajućeg dijela presude zaključio da izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak da je Zoran Mamić od poreznika Milana Pernara tražio da, tijekom provođenja poreznog nadzora, zlouporabi svoj položaj i ovlasti te mu obećao mito u vidu "točno neutvrđene novčane naknade", kao i da mu je mito isplatio nakon poreznog nadzora.
Uskok drži kako je sud pogrešno zaključio o nepostojanju dokaza za ovo kazneno djelo, iako je analizirao materijalnu dokumentaciju, nalaze vještaka te iskaz svjedokinje Jasne Vizec, koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan. Iz tog iskaza, prema tvrdnjama tužiteljstva, jasno proizlazi da je tijekom sastanka kod odvjetnika Krešimira Ćurkovića, u studenom 2010. Pernar tražio mito od Zorana Mamića kako bi mu ishodio povoljnu odluku u poreznom nadzoru.
U tužiteljstvu drže da je to bio trenutak kada su dvojica okrivljenika sklopili "koruptivni dogovor o nezakonitoj suradnji" koja je trajala sve do ožujka 2015. odnosno da se u tome vidi i upornost okrivljenog Pernara u činjenju kaznenih djela te da je i Zoran Mamić nezakonito postupao tijekom višegodišnjeg razdoblja utječući na Pernara i dajući mu mito kako bi mu pogodovao u raznim poreznim postupcima.
Uskok stoga predlaže da "Vrhovni sud RH preinači oslobađajući dio prvostupanjske presude na način da Milana Pernara i Zorana Mamića proglasi krivim za počinjena kaznena djela i osudi po zakonu, da pobijanu presudu preinači u dijelu osporavanih odluka o kazneno pravnoj sankciji, na naprijed izneseni način, odnosno, podredno da prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu ukine te predmet vrati osječkom Županijskom sudu na ponovno odlučivanje".
Uoči izricanja presude Mamić je otišao u BiH, a u međuvremenu mu je potvrđena još jedna optužnica za izvlačenje novca iz Dinama.