Josipa Rimac vraća se u politiku i HDZ-ov je kandidat za gradonačelnicu Knina. Vijest za novine ne bi bila nešto posebno atraktivna kada se ne bi znalo što je sve prethodilo povratku atraktivne Kninjanke na političku scenu. Kao perspektivni kadar Tomislava Karamarka, za vrijeme kojeg je bila i direktorica HDZ-ove kampanje za parlamentarne izbore, dolaskom novog vodstva HDZ-a potezom pera je marginalizirana pa se nije našla ni na listi koja bi joj osiguravala mjesto u Saboru. Ukratko, bila je ekspresno otpisana.
Danas, nekoliko mjeseci kako Andrej Plenković suvereno vodi stranku, bez vidljive konkurencije 'desne struje' koja je u četiri zida krajnje nezadovoljna i nervozna, ali javno šuti, jedna od najbliskijih suradnica nestalog bivšeg šefa HDZ-a ponovno je u igri, u gradu koji je za HDZ uvijek izuzetno važan.
A da Josipa Rimac ipak 'ima nešto' što je preduvjet za istinskog političara, pokazuje i njen odnos prema starom i novom stranačkom šefu. Za razliku od mnogih koji su bili vjerni Karamarku a danas u strahu prelaze cestu kada se sretnu i drhte čim se spomene njegovo ime, ona ne pokazuje strah kada je se pita 'čuje li se s bivšim predsjednikom HDZ-a'.
- U životu nikada nisam bila od onih koji bi svoje prijatelje ostavljali. I Tomislava Karamarka i mnoge koji danas nisu u vrhu HDZ-a, a neki više nisu ni članovi stranke. Kao što uostalom nisam birala prijatelje zbog stjecanja pozicija i funkcija. Nisam od onih koji se neće u najmanju ruku javiti, komunicirati, pozdraviti, a prijatelji se poznaju u nevolji.
Kaže mi da je najlakše biti dobar s političarima kada su 'na visini', a kada to prođe, onda ih se više i ne pozdravlja.
Put ljubavi
- Ja ne spadam u tu kategoriju i ne bih se osjećala dobro, pa ne bi mogla ni izaći pred moje Kninjane da se tako ponašam. Osjetila sam sve to i na svojoj koži, jer su mi mnogi okrenuli leđa. Ali, pustimo to, nisam ni ja to ljudima uzela za zlo, jer svatko bira svoj put. A ja biram put ljubavi, istine, da mogu svakome pogledati u oči i kada se penjem, ali i kada se spuštam.
Plenković je, naravno, sudjelovao i u odluci da Rimac postane stranačka kandidatkinja za gradonačelnicu 'kraljevskog grada' koji je devedesetih bio epicentar srpske pobune u Hrvatskoj. Kada se Josipu Rimac pita kako bi ocijenila prve mjesece vladavine novog šefa HDZ-a, spremno odgovara 's vrlo dobar'.
'Zašto s vrlo dobar?'
'Jer uvijek može biti bolje.'
Kaže da treba dati šansu novom vodstvu, jer 'svi smo mi u stranci na neki način sudjelovali u izboru da Plenković postane predsjednik HDZ-a. A teško je u kratkom vremenu posve točno ocijeniti što netko može napraviti. Uostalom, jedinu smo promjenu dobili u čelnom čovjeku HDZ-a, a svi ostali su godinama u vrhu stranke'.
Rimac tvrdi da je uvijek svojim primjerom, za razliku od nekih, pokazivala da je zajedništvo iznad svega.
- Ako se i ne složim s nekom odlukom vrha stranke, a i ne trebam se uvijek složiti, to ne znači da ja radim protiv HDZ-a i da neću odraditi posao. Konačno je došlo vrijeme da napustimo te podjele i unutar stranke, ali i na nacionalnoj razini, govori mi Rimac neposredno kako je donesena i formalna odluka da četvrti put ide u bitku za Knin.
Sa šesnaest godina je ušla u politiku, a prošla je i progonstvo kao mnogi Kninjani. Upravo to ukradeno djetinjstvo bilo je glavni motiv političkog angažmana jedne od pet sestara obitelji iz Čulina, čija je obitelj u Kninu imala obiteljsku kuću. Otac je bio poljoprivrednik, radio je u Nizozemskoj i vratio se u Hrvatsku, a posjedovali su i veliki vinograd.
- Moje sestre i ja smo iz jedne radničke obitelji i od malena smo naučile da treba samo raditi i raditi. Taj neki celebrity svijet u koji me neki žele staviti nikada nisam ni vidjela ni okusila.
Kada je obitelj napustila Knin, Josipa je imala deset godina. I danas se svega sjeća, profesora koji su bili jako korektni, ali i onih koji su vrijeđali djecu. A baš zbog tih ponižavanja i vrijeđanja obitelj je odlučila otići iz Knina i privremeno se nastanila u Rijeci. Drugi dan nakon Oluje otac se vratio u Knin, a zatim i svi drugi.
Politička pozornica
Mnogi Josipu Rimac iz vremena kada je bila 'moćna', iako je ta riječ u svijetu hrvatske politike dosta profanirana, pamte i po atraktivnom odijevanju, što je izazivalo i razne reakcije.
- Znate, nije lako biti žena u politici', kaže mi, a na pitanje kako je obitelj primila odluku da se ponovno politički angažira i uključi u gradonačelničku utrku, kaže da ionako nikada nije donosila odluke bez konzultacija s brojnim članovima obitelji.
Kaže mi da je naučila u svim tim godinama kako je u politici bolje obitelj držati dalje od svjetala političke pozornice.
- Znam da je to teško, a imam i veliku obitelj. U četvrtak smo slavili pedeset godina braka mojih roditelja i bilo nas je dvadeset i dvoje iz najuže obitelji. Šalila sam se da dok ne dobijem zeleno svjetlo od njih ne mogu ni donijeti odluku hoću li se kandidirati za gradonačelnicu. Odgovorili su 'daj da se dogovorimo', a na to sam rekla 'pa nije lako postići dogovor s dvadeset i više ljudi'. Ali, uvijek su mi pružali potporu, iako nisu uvijek i bili oduševljeni što sam se politički angažirala.
Znali su joj najbliži govoriti 'ajde se ti malo odmori, jer smo svi pod povećalom', ali zov politike je očito bio jači.
- Trudim se da u svim javnim istupima moja obitelj bude sa strane koliko je god moguće. Kada sam se prvi put odlučila za kandidaturu za gradonačelnicu, moja je kćer imala dvije i pol godine i bez potpore obitelji nije bilo šanse da sve to uskladim.
'Novi početak' u HDZ-u s Plenkovićevom ekipom vidi pozitivno, a kritična je i prema SDP-ovoj vlasti koja joj je prethodila, ali i HDZ-ovoj Vladi na čijem je čelu bio Orešković.
- Bio je opći kaos, teško se moglo funkcionirati pa je i tako završilo. Nakon pet godina lošeg vođenja države i odluka koje nisu išle u pravcu razvoja Hrvatske, tek sada se osjećaju prvi pomaci i koraci. Čujem to i od ljudi na terenu, od ljudi koji vode županije i gradove, ali i od onih malih poduzetnika koji vode poslove u Kninu ili Gospiću.
Kapital s kojim Josipa Rimac ulazi u novo poglavlje političkog angažmana za nju je garancija da će Knin opet dobiti hadezeovsku gradonačelnicu.
- I kao direktor HDZ-ove kampanje imala sam pozitivni rezultat, jer smo tada dobili izbore i složili Vladu. Sve drugo ionako nije bilo u mojoj moći.
I nakon svega što joj se dogodilo ostala je aktivna u Kninu, a kaže da je mogla ovo vrijeme dok je nije bilo u javnosti mnogo toga napraviti.
- Sve projekte u mandatnom razdoblju smo više-manje realizirali. Kada budemo podvlačili račun mogu reći da smo u Kninu ispunili gotovo sva obećanja, a ostaju dvije stvari koje nisu realizirane, izgradnja mrtvačnice na gradskom groblju i obilaznica.
Veliki novac
Posljednjih mjeseci bila je i voditeljica velikog projekta za Knin kojim se privuklo 25 milijuna eura europskog novca.
- To su za nas veliki novci, a želimo prije svega oživiti kulturnu i povijesnu baštinu i pokrenuti gospodarstvo. Već će ovih dana izaći dva velika natječaja, a zadovoljni smo kako je Knin koristio europske novce.
Kaže mi da je ostvarila izuzetnu suradnju sa svojim najbližim suradnicima, prije svega Nikolom Blaževićem koji ju je zamijenio u gradonačelničkoj fotelji i Slavenom Ivićem, a na obojicu računa kao na najbliže suradnike i ako ponovno postane gradonačelnica.
- Uspjeli smo privesti kraju i priču oko studentskog doma i gradske knjižnice, a bila sam stalno na relaciji Knin-Zagreb lobirajući za projekte koji su nam važni.
Stalno je održavala i vezu s novim vodstvom HDZ-a i tvrdi da se u niti jednom trenutku nije osjećala napuštenom i otpisanom od stranke.
- Nije mi prvi put da sam bila visoko na listama, ali i potpuno izostavljena. Tako sam 2007. godine u posljednji tren otpala s liste za parlamentarne izbore, pet godina kasnije bila sam dvanaesta, a 2015. druga, pa onda opet izostavljena. Tako je to, a odanost stranci treba pokazati bez obzira na osobne frustracije.
Iako su Kninjani velikom većinom od 58 posto na posljednjim izborima dali podršku HDZ-u, u Saboru se to izborom zastupnika ne vidi, ali Josipa Rimac kaže da to sada nije u prvom planu.
- Činjenica što moji sugrađani daju podršku HDZ-u dala mi je dodatnu snagu da se ponovno vratim u politiku i kandidiram za gradonačelnicu. A nije samo Josipa Rimac HDZ, ima tu još mnogo ljudi koji će izaći na izbore. Za mene je najvažnije da potpora stranke postoji i da su konzultacije postignute, a lokalni izbori su test i za HDZ i za Plenkovića kao predsjednika stranke. Njegova generalna poruka, koja nije bila upućena samo meni, je ta da na teren trebaju istrčati najbolji.
Dvije strane medalje
Kada smo se već dotakli Karamarka, pitao sam Josipu Rimac smatra li da treba biti i za njega mjesta u stranci, o čemu je javno progovorio i književnik Ivan Aralica.
- Mislim da se HDZ nikada nije odrekao svojih članova, ali je pitanje koliko mogu oni koji su bili na najvišim pozicijama nakon odlaska s njih biti spremni djelovati i kao obični članovi. Medalja je to s dvije strane.
Za nju takva dilema nije postojala, ni u trenutku kada je bilo jasno da je novo vodstvo s Trga žrtava fašizma ne vidi u prvom ešalonu.
- Meni nije bio problem biti onaj obični, mali član stranke. Nekima je problem kada se vinu u visine opet se vratiti na zemlju, ali meni to nije bio. Ja sam od šesnaeste godine članica HDZ-a i ostat ću i ubuduće, i titule mi u životu ništa ne znače i nikada neću promijeniti dres bez obzira jesam li na vrhu ili ne.
Objašnjava da se baš na njenom primjeru može pokazati da to cijene i birači, i upravo s tim političkim kapitalom, 'malo gore, malo dolje', ulazi i u ovu političku utakmicu.
'Svjesna sam da neće biti lako, ni jednostavno, iako još uvijek ne znam tko će mi sve biti protukandidati u Kninu.
Kada je riječ o Srbima u Kninu, Josipa Rimac naprosto ne želi isticati bilo kakve podjele, jer njih jednostavno, kaže, nema. Ponosna je što su međunacionalni odnosi godinama dobri, a Srbi su ionako uključeni u rad svih kninskih institucija.
- Bit će i dalje i ako ponovno postanem gradonačelnica, uopće mi nije važno tko je koje nacionalnosti ako dobro radi svoj posao. Ne volim ljudima brojati 'krvna zrnca', a mnogi Srbi su pokazali da svojim znanjem i kompetencijama mogu biti nezaobilazni kadar koji obavlja važne dužnosti u gradu.
Oko one uvijek vruće teme postoje li u HDZ-u neke struje, prije svega ona tvrda desna koja je usnula zimski san čekajući da Plenkoviću krene loše, kaže da je prije svega njen svjetonazor kršćanski i demokratski. Bez obzira što je neki percipiraju baš kao jednu iz one tvrde, desne struje.
Ljubav prema domovini
- Moj odgoj i djelovanje pripadaju tom demokršćanskom i jako izraženom nacionalnom stavu. A imati ljubav prema domovini ne znači biti desničar. Ne vidim doduše ništa loše ako se nekog definira kao velikog desničara, dapače. Gledamo kako i neki drugi naši prijatelju u Europi i svijetu vole svoju domovinu i u čemu je tu problem. Zašto bi onda, kaže mi, bio problem što ona pokazuje ljubav prema Hrvatskoj na možda nešto izraženiji način.
Sve ono što se vezalo uz njeno ime, od dobivanja stana u Kninu i mnogih često i isfabriciranih afera i aferica, Rimac je svjesna da će joj biti i uteg u kampanji.
- Svaki protivnik uvijek pokušava tražiti u protukandidatu slabe točke i može se zaključiti da će to biti moje. Jedan dio tih negativnih komentara i ružnih naslova u novinama, a bilo ih je gotovo 800, odnosio se i na činjenicu što sam žena u politici, a svaka koja nije spremna na te niske udarce teško se može nositi u političkoj utakmici. Ali i na meni, koliko god sam jaka, to je ostavilo ožiljke.
Za istrage koje su se provodile kaže da je sada posve svjesna da su bile politički motivirane.
- Danas mi je to posve jasno i kada se pogleda tajming kako su bile pokretane. Pitam se kome je SDP-ov policijski aparat otvorio istragu na početku kampanje, kao što je to urađeno meni. Za mene i moju političku karijeru je sve to došlo u najnezgodnijem trenutku, dvadeset i četiri sata prije sastavljanja Vlade, ali što sada. Da me danas pitate što mi je draže, da sam bila izabrana za članicu Vlade ili da se pokazalo da je moj obraz čist, lak mi je odabir, upravo ovo drugo.
Nije bilo lako izdržati, kaže Rimac, pogotovo čitati sve što su novine o njoj pisale.
- Kada se nije imali ništa drugo pisati onda su na red došle najniže teme, a pokušavalo me se na sve načine diskreditirati, pogotovo moj rad, što sam sve učinila u Kninu. Prije svega oko projekta vodoopskrbe, izgradnje crkve u Kninu, a sve se okretalo negativistički. Drago mi je da me to nije slomilo i da sam dokazala da nije bilo nikakvih zloupotreba položaja. Pokazalo se da su mojih deset godina rada u Kninu bili apsolutno čisti.