Gotovo tri četvrtine zaposlenih u Hrvatskoj, odnosno onih koji ostvaruju prihod od rada, mjesečno zarađuje manje od hrvatske prosječne plaće, odnosno manje od 5500 kuna.
Prema podacima Porezne uprave za 2013. godinu, među hrvatskim zaposlenicima, koji su podijeljeni u 32 platna razreda, najbrojnija su skupina oni koji mjesečno zarađuju od 2000 do 2500 kuna. Takvih je bilo 182,5 tisuća od ukupno oko 1,5 milijuna onih koji su te godine radili - nešto više od 12 posto. Ukupno, manje od minimalne plaće mjesečno je zaradio svaki peti hrvatski radnik - njih 20,6 posto.
Prosječna plaća
Porazna je to slika hrvatskih zaposlenika. Većina građana, ističe dr. Iva Tomić s Ekonomskog instituta Zagreb, često se vodi podatkom o prosječnoj plaći i percipira da tako živi većina zaposlenika. Međutim, stvarnost je bitno drugačija: mjesečni prihod onih koji žive od rada bitno je niži, a nejednakosti među zaposlenicima nešto veće od onih koje se bilježe na ukupnoj populaciji. Prema prvom, grubom izračunu dr. Tomić, Ginijev koeficijent među zaposlenicima iznosi 0,4: kad bi u društvu jednakost bila potpuna, Ginijev bi koeficijent iznosio 0, a kad bi nejednakost bila ekstremna, iznosio bi 1. Prema Eurostatovim podacima, Ginijev koeficijent u Hrvatskoj nešto je niži (0,3).
Podaci Porezne uprave odnose se na sve one koji su 2013. godine radili, bez obzira na to koliko dugo, te je i zarada onih koji su radili tek nekoliko mjeseci podijeljena na cijelu godinu kako bi se vidjelo s koliko su dohotka svaki mjesec raspolagali. To dijelom objašnjava tako veliki broj niskih plaća, ali istovremeno pokazuje mnogo realniju sliku: bez obzira na to što su u mjesecima kad su radili pojedini zaposlenici imali veću plaću, s tim su novcem morali preživjeti cijelu godinu.
Na drugom kraju ljestvice, gdje se nalaze zaposleni s višim plaćama, brojke su višestruko manje. Zaposlenika s plaćom većom od 10.000 kuna bilo je tek 4,8 posto, odnosno nešto manje od 73.000. U posljednjem, najvišem platnom razredu onih s mjesečnom plaćom većom od 100.000 kuna 2013. godine bile su 243 osobe.
Isplata na ruke
- Udio onih s većim plaćama doista je nizak, no i ovdje se struka, na temelju nekih iskustava iz prakse, pita ne krije li se dio objašnjenja i u isplaćivanju dijela plaće dobro plaćenim zaposlenicima ‘na ruke’ kako bi se izbjegla najviša stopa poreza - kaže dr. Tomić.
Ukupna neto zarada svih zaposlenika u 2013. godini iznosila je 76,2 milijarde kuna ili oko 4225 kuna po zaposleniku mjesečno. Bruto iznos iznosio je 108,7 milijardi kuna: od toga su na doprinose otišle 21,4 milijarde kuna, a na porez i prirez 11 milijardi kuna. Porezna osnovica svih zaposlenika iznosila je 46 milijardi kuna - tek desetak posto više od neoporezivog dijela na temelju osobnih odbitaka, koji je iznosio 41,3 milijarde kuna. Toliko su građani mogli zaraditi, a da na to ne plaćaju porez, na temelju svog osobnog odbitka te odbitaka na djecu i druge uzdržavane članove kućanstva.Umirovljenici, kojih je bilo 1,218.430, ukupno su primili 33,6 milijardi kuna mirovina ili, prosječno po umirovljeniku, 2300 kuna mjesečno. Zanimljivo je da i među umirovljenicima u bazi Porezne uprave postoje tri penzionera čiji je neto dohodak mjesečno bio veći od 100.000 kuna - ne radi se o samoj mirovini, već o ukupnom dohotku, koji, uz mirovinu, može uključivati dionice, prihod od najma ili sličnog.
Analiza Porezne
Nejednakost među umirovljenicima nešto je niža nego među radnicima te Ginijev koeficijent iznosi 0,3. Međutim, baš kao i među zaposlenicima, najbrojnija skupina umirovljenika su oni s mirovinom od 2000 do 2500 kuna.
U odnosu na 2011. godinu, kad je Porezna uprava prvi put Jutarnjem listu dostavila analizu zaposlenika i umirovljenika, broj umirovljenika narastao je za nešto više od 123 tisuće. Ukupan broj onih koji su te godine imali status zaposlenika istovremeno je narastao za oko 52.000 - upola manje od broja umirovljenika. U istom se periodu broj obrtnika smanjio za oko 15.000 te ih je u 2013. bilo oko 96 tisuća.