KOMENTAR SRĐANA DVORNIKA

VELIKI BRAT TE GLEDA ‘Policija misli’ stvarno postoji, samo se zove - NSA

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 13.06.2013. u 14:55

Nakon mnogih godina masovnog širenja televizijskih predstava pod znakom “Big Brother”, široke narodne mase imaju priliku saznati što ta naljepnica stvarno označava. Otkako je Edward Snowden provalio dokumente koji p(r)okazuju svu dubinu i širinu prodora “sigurnosnih” agencija SAD-a u privatne podatke i komunikacije gotovo svakog čovjeka obuhvaćenog internetom, bude se sjećanja na režim koji je George Orwell fikcionalno izgradio u romanu “1984.”. Na čelu mu je Veliki brat, da, baš taj Big Brother; nikada se ne pojavljuje kao realan lik, ali svi ga vide na plakatima, televizijskim ekranima, projekcijskim platnima... Svi ga vide, ali kao što svaki plakat kaže, “Veliki brat te gleda”: svaki stan opremljen je dvosmjernim videouređajima koji podanicima prikazuju obvezatni program propagande, (in)formiranja i indoktrinacije, ali istodobno i njih čini vidljivima za skrivene režimske motritelje . Kamere i mikrofoni su posvuda - na javnim mjestima, u prirodi, osobito u “privatnim” prostorima toaleta itd.

U Orwellovu zamišljenom totalitarizmu posvemašnja kontrola obuhvaća članove Stranke, vladajuće i jedine (Franjo Tuđman bi rekao: “vladavinske”), ali ako poneki od njih pomisli da će tome makar na čas umaknuti bježeći među običan puk, “prole”, bolno će otkriti da se režim samo igrao s njim, a prismotra prožima sve.

Ako nakon najnovijih saznanja o posvemašnjem špijuniranju umjesto Orwellove Eurazije stavimo Sjedinjene Države, a umjesto Policije misli Nacionalnu agenciju za sigurnost (NSA), dobivamo li isto? Po tome što država može znati tko je, kada, odakle, s kim i koliko drugo telefonski razgovarao, što je slao i primao digitalnim komunikacijama - odgovor je gotovo bez rezerve pozitivan. Istina, nema (još?) vizualnog motrenja, a formalno još nije dopušteno, ali je tehnički moguće i u praksi jamačno već korišteno, prisluškivanje i snimanje sadržaja razgovora, ali blizu smo: režim koji može o jednoj osobi objediniti sve javno poznate podatke, a i dio intimno-privatnih, zna o toj osobi sve. A nadzor koji je totalan postaje kontrola.

Ipak, u Orwellovoj konstrukciji, inspiriranoj dvama totalitarnim socijalizmima - nacionalnim i staljinskim, režimu su za kontrolu nužna još tri sredstva: stalno utjerivanje straha i provjeravanje lojalnosti, mobiliziranje masovnog neprijateljstva spram stranih sila i izdajnika u našim redovima te stalna prerada informacija i jezika koja onemogućuje da se i pomisli na neku realnu alternativu.

Današnji se podanici režima totalnog nadzora ne boje da će biti optuženi za “zlomisao”, ne tjeraju ih da “spontano” iskazuju mržnju spram neprijatelja i odanost Velikom bratu i ne moraju vjerovati u vrhunaravnu mudrost Stranke. Ipak, političkoj strukturi Sjedinjenih Država ne prijeti masovna pobuna zbog otkrića da i njezine podanike gleda Veliki brat. Umjesto straha - premda i njega ima, pred stalno obnavljanom slikom “terorizma” - na djelu je masovno radosno pristajanje na to da je taj svijet ipak najbolji od svih mogućih. Objašnjenje tog fenomena treba pak tražiti u drugom, barem isto toliko proročanskom romanu-fikciji: Huxleyjevom “Vrlom novom svijetu”, u kojem umjesto direktne kontrole uspješno djeluje radost potrošnje i konformizam hedonizma.

Izdvajamo