Glavni urednik uglednoga nizozemskog dnevnika Volkskrant, Philippe Remarque, u javnoj isprici čitateljima otkrio je da je taj list ovoga srpnja, u povodu 20. godišnjice tragedije u Srebrenici, objavio lažni intervju s Draženom Erdemovićem, jednim od počinitelja maskra, koji je najvećim dijelom kopiran iz knjige hrvatske spisateljice Slavenke Drakulić “Oni ne bi ni mrava zgazili”.
Naime, mladi novinar na praksi u Volkskrantu, Geerlof de Mooij, kopirao je dijelove priče Slavenke Drakulić “Jedan dan u životu Dražena Erdemovića”, kazališni komad Kitty Felde “A Patch of Earth” i Erdemovićevo svjedočenje pred sudom, predstavivši ih kao vlastiti intervju s Erdemovićem koji je, kako je objavljeno, vodio telefonski.
Uspješna karijera
- Očito je mladom novinaru bilo stalo da što prije napravi uspješnu karijeru pa nije imao vremena istraživati i kopati po arhivama da bi napisao vjerodostojni tekst - kaže naša spisateljica Slavenka Drakulić. Do Erdemovića, nastavlja, nije mogao doći jer je on zaštićeni svjedok.
- A kako je već pročitao moju knjigu, našao je jednostavno “rješenje”. Računao je valjda da je moja knjiga u Nizozemskoj objavljena odavno, točnije 2003., i da je može slobodno pokrasti. Učinio je to tako da je treće lice iz priče “Jedan dan u životu Dražena Erdemovića” pretvorio u prvo, odnosno u glas samog Erdemovića. Problem je, navodno, nastao onoga časa kad je urednike netko upozorio da je čudno kako je dobio intervju od zaštićenog svjedoka. I tako su pokrenuli istragu - prepričava.
Mladić nije, dodaje, odmah priznao krađu, branio se sve dok mu nisu predočili tekstove koje je plagirao. De Mooij je prije objave intervjua kontaktirao Slavenku Drakulić 3. srpnja ove godine. Naveo je da je pročitao njezinu knjigu i napisao da bi želio pisati o Erdemoviću te je zamolio da mu pomogne oko mogućih izvora.
- Odgovorila sam mu, navodeći izvore koje sam koristila, u prvome redu dokumente Međunarodnog suda u Haagu, zatim materijale agencije SENSE koja se specijalizirala za praćenje suđenja te materijale iz tiska. Imao je dovoljno izvora, ali očito ne i vremena jer se sporni “intervju” pojavio već 11. srpnja. O tome, dakako, nisam imala pojma - kaže Slavenka Drakulić koju je uredništvo novina kontaktiralo i uoči objave isprike. Obavijestili su je što se dogodilo te da će objaviti ispriku s njezinim imenom.
- Naravno da nisam imala ništa protiv jer je u pitanju bila vjerodostojnost njihovih glavnih dnevnih novina, kao i lekcija mladim novinarima. Žao mi je što je navodno talentirani mladić posegnuo za plagiranjem, umjesto da gradi karijeru tako što će se afirmirati svojim tekstovima - kaže Drakulić koja ni u jednom trenutku nije pomislila tražiti naknadu štete sudskim putem.
Isprika uredništva
- Uredništvo je objavilo ispriku, a prije toga su me nazvali i pitali za dozvolu. I oni sami su prevareni, dakle mogla bih tužiti jedino Geerlofa de Mooija. Mislim da je dovoljno kažnjen time što mu se ime pojavilo u ovom kontekstu, tako da je već na samom početku karijere izgubio jedino što novinar uopće ima: vjerodostojnost. Ako mu to nije lekcija, onda zaista ništa drugo ionako ne bi imalo smisla - kaže.
Foto: glavni urednik uglednoga nizozemskog dnevnika Volkskrant, Philippe Remarque (Twitter)
U javnoj isprici je uredništvo novina objavilo: “Ovo je neprihvatljiva pogreška i mi u uredništvu snosimo odgovornost što nismo obratili dovoljno pažnje na mladog kolegu koji je pisao tako puno i dobro. Ispričavamo se čitateljima, kao i autorima i medijima čiji je rad zlorabljen”. S novinarom de Mooijom list je odmah prekinuo suradnju, a trenutačno traje istraga svih članaka koje je napisao i koji će se s istaknutim upozorenjem nalaziti na websiteu lista dva tjedna kako bi javnost u njih imala uvid. Čini se da oko trećine njegovih članaka sadrži plagirane dijelove.