EKSKLUZIVNA ANALIZA STANDARDA I KUPOVNE MOĆI

VELIKO ISTRAŽIVANJE Otkrivamo 15 gradova u koje se vrijedi preseliti

Reporterke Jutarnjeg analizirale su sve zarade u zemlji - zaposlenih, povremeno zaposlenih, sezonskih radnika, obrtnika, umjetnika, slobodnih zanimanja - u posljednjih 10 godina u 549 gradova i općina. Izračunale su koja su mjesta najbolja za život i gdje je zabilježen najveći rast zaposlenih i kupovne moći od 2002.

ZAGREB - Građani Hrvatske koji žive od prihoda ostvarenog radom živjeli su u 2012. bitno lošije, i to ne samo u odnosu na dobru, pretkriznu 2008., već i u odnosu na - također kriznu - 2002. Prema podacima Porezne uprave o neto primanjima građana, kupovna je moć radnika u tih 10 godina pala 1,5 posto. U odnosu na 2008., kupovna je moć manja čak 35 posto.

Dobra je vijest da ukupan broj zaposlenih - onih koji imaju ugovor o radu, povremenih radnika, obrtnika i slobodnih zanimanja - konstantno raste te je 2012., u odnosu na 2002., radilo 20,4 posto građana više.

Podaci zorno pokazuju da je kupovna moć građana strelovito rasla od 2002. do 2008. U tom je periodu narasla više od 50 posto. Međutim, kriza, koja se u Hrvatskoj realno počela osjećati tek 2009., pojela je na razini države sav rast kupovne moći ostvaren u dobrim godinama.

Iako je broj ukupnih zaposlenika rastao i u krizi, promijenila se njihova struktura: raste broj onih koji rade povremeno, a pada broj obrtnika te, osobito, stalno zaposlenih, koji su ipak generator stabilnosti. U odnosu na pretkriznu 2008. stalno zaposlenih bilo je 5,9 posto manje, a kupovna im je moć pala 4,25 posto. Rastao je pak broj onih koji su, nakon što je gospodarstvo krenulo u spiralu propadanja, radili sezonski ili kraće periode u godini, s nestablinijim i promjenjivijim ugovorima.

Velika nejednakost

Obrađeni podaci Porezne uprave na razini općina i gradova pokazuju da su razlike u standardu, zaposlenosti i kupovnoj moći diljem države goleme, da se u velikim gradovima i dalje zarađuje više nego na selu, a da je život pak najkvalitetniji u manjim mjestima blizu velikih gradova - poput Samobora, Zaprešića, Kostrene, Viškova ili Župe Dubrovačke. Prema nizu ekonomskih i demografskih pokazatelja, to su gradovi u kojima je najpoželjnije živjeti. Porezna uprava u pravilu ne objavljuje podatke o prihodima na razini općina i gradova te je ovo prvi put da za zadnjih deset godina imamo jasne pokazatelje o primanjima građana na najnižoj razini.

Državni zavod za statistiku objavljuje godišnje podatke o prosječnoj plaći na razini države i županija - ne i gradova i općina. Uz to, DZS objavljuje podatke samo za one radnike koji su radili svih 12 mjeseci u godini, a Porezna uprava vodi podatke za sve koji su platili porez te ih jasno kategorizira na zaposlenike, povremene radnike, obrtnike i slobodna zanimanja. Vodi podatke i za umirovljenike, no mi smo se ovdje koncentrirali samo na one koji žive od rada, iako je jasno da na kupovnu moć utječu i mirovine, kao i socijalni transferi.

Analiza podataka

Podaci o prosječnoj plaći Porezne uprave ne poklapaju se s podacima DZS-a upravo iz navedenih razloga: kada se izračuna prosjek primanja svih radnika, dakle i onih koji su radili tek nekoliko mjeseci, on je bitno niži od prosjeka stalno zaposlenih koji su odradili svih 12 mjeseci.

Tako je na razini države prosječna plaća 2012. godine, prema DZS-u, iznosila 5429 kuna, a prema podacima Porezne uprave iznosila je oko 1200 kuna manje (4222 kune). U komparaciji koristimo samo podatke Porezne uprave, koji su za sve promatrane godine usklađeni i usporedivi.

Također smo deflacionirali iznose primanja u odnosu na 2002. godinu. Drugim riječima, “umanjili” smo stvarne iznose za inflaciju i poskupljenja koja su se dogodila do 2012. godine kako bismo stvarno vidjeli koliko bolje ili lošije živimo.

Ukupno, prema tim podacima, u 2012. godini je na neki način radilo 2,2 milijuna ljudi koji su mjesečno zarađivali 5,1 milijardu deflacioniranih kuna. U 2002. godini, koja se stečajevima brojnih poduzeća može usporediti sa 2012. godinom u kojoj je počela sezona predstečajnih nagodbi, radilo je 1,8 milijuna ljudi i mjesečno plaćalo porez na 4,3 milijarde kuna neto plaća.

Na razini gradova i općina u 2012. - uzme li se ukupna mjesečna zarada svih radnika i podijeli na broj stanovnika - od rada se najbolje živjelo u gradu Zagrebu te gradićima u njegovu prstenu, poput Samobora, Svete Nedelje i Zaprešića. Svaki je stanovnik tih gradova imao mjesečno na raspolaganju više od 1600 zarađenih, “deflacioniranih” kuna.

Najbolji i najgori

U samom Zagrebu stanovnici su imali 17 puta veći iznos na raspolaganju od stanovnika posljednje općine na popisu, Ervenika u Šibensko-kninskoj županiji, koji su raspolagali s tek 100 zarađenih kuna.

Ne treba to čuditi jer je Ervenik staračko mjesto u izumiranju i glavni izvori prihoda su socijalna pomoć i mirovina. Stvarne su razlike, kažu stručnjaci, vjerojatno još i veće jer mnogi koji rade u Zagrebu zbog visokog prireza od 18 posto, prijavljuju prebivalište u nekoj drugoj općini.

Među prvih 15 općina su i turistički lideri iz Istre i Dubrovačko-neretvanske županije te mjesta poput Viškova ili Župe Dubrovačke, u blizini većih gradova u kojima živi mlađe stanovništvo.

Zbog jeftinijeg života sele se u okolicu gradova, rade u gradu, a porez plaćaju svojoj općini i na taj način podižu kvalitetu života u njoj. Kvadrati stambenog prostora u manjim su mjestima neusporedivo jeftiniji, što je glavni razlog za preseljenje. Ne gube najvažniju egzistencijalnu prednost grada - mogućnost za posao - jer im je grad dovoljno blizu: Župa Dubrovačka od Dubrovnika je, primjerice, udaljena oko pet kilometara.

Siromašne županije

Takva su mjesta gotovo jedina u 10 godina kojima je bitno narastao broj stanovnika, a i svake se godine rađa bitno više djece nego što ljudi umire. U Viškovu pokraj Rijeke broj stanovnika se od 2001. do 2011. gotovo udvostručio (narastao je sa 8907 na 14.445), a stanovnik tog mjesta prosječno je četiri godine mlađi od prosjeka države.

Na razini županija samo je njih pet (Međimurska, Krapinsko-zagorska, Bjelovarsko-bilogorska, Osječko-baranjska i Brodsko-posavska) ostvarilo rast primanja radnika.

Tri su stagnirale, odnosno imale su rast manji od 1 posto. To su Karlovačka, Vukovarsko-srijemska i Sisačko-moslavačka županija.

Sve su ostale županije imale pad kupovne moći, a rekorder je Požeško-slavonska županija s padom većim od 10 posto.

U 282 grada i općine kupovna je moć pala više od državnog prosjeka, dok je u njih 34 pala manje od državnog prosjeka.

Kupovna moć rasla je u 193 grada i općine.

Pogleda li se pak ljestvica općina koje su u 10 godina ostvarile najveći rast primanja od rada poredak je sasvim drugačiji.

Ta ljestvica pokazuje da su oni koji su 2002. imali jako malo ostvarili najveći rast do 2012. , ali su i dalje, po konkretnom iznosu novca, plasirani bliže dnu ljestvice. Izuzetak su Stubičke Toplice, općina s najvećim rastom, koja je i po konkretnim iznosima među 10 posto najboljih općina.

U Stubičkim Toplicama najveći rast zaposlenih i kupovne moći

Kada mještanima Stubičkih Toplica kažete da, prema podacima Porezne uprave, imaju najveći rast kupovne moći u 2012. u odnosu na 2002., i to od svih 549 gradova i općina, te da su po konkretnom iznosu zarađenih kuna kojima mjesečno raspolaže svaki stanovnik među prvih 10 posto općina u zemlji, oni se smiju. Ali, ne od sreće, nego ironično. Kada im kažete da su prema tim istim podacima 2012. imali čak 23 posto rasta zaposlenih u odnosu na 2002., namrgode se. - Možda smo imali te 2012. Ali lani su bazeni Stubičke toplice u potpunosti zatvoreni, a oko 120 ljudi je dobilo otkaz. Vjerojatno ćemo u sljedećem prikupljanju podataka imati najveći pad - sigurna je prodavačica Dragica. Stubičke Toplice, prema podacima te općine, imaju oko 2836 stanovnika. U odnosu na popis iz 2011. to je porast za čak 136 ljudi.

Razlog je sljedeći. Mnogi Zagrepčani u tom su mjestu imali vikendice. Kada su im djeca odrasla, roditelji su se preselili u Stubake, a djeca su ostala u Zagrebu.

Poznato je to i gradonačelniku Vladimiru Bosnaru, članu DC-a, koji je na čelu te općine od 1993. Dakle punu 21 godinu. Dok ulazim u njegov ured koji se nalazi u prizemlju jedne stambene zgrade, u predsoblju su s ponosom istaknute plakete Zeleni cvijet, što je nagrada koju Hrvatska turistička zajednica dodjeljuje najuređenijem mjestu u kontinentalnoj Hrvatskoj. Nije ni čudo s obzirom na to da je ovo mjesto s razvrstavanjem otpada počelo još 1995.

- Siguran sam da je naša kupovna moć porasla. Gledajte, doživjeli smo šok sa zatvaranjem kompleksa Stubičke toplice. Ali mnogi ljudi koji žive u Stubakima rade u Zagrebu. Možda je i to razlog zbog kojeg su nam u prosjeku rasle plaće. No, tu su svakako i brojni obrtnici koji rade odličan posao. Nije im teško jer Stubaki su u potpunosti pokriveni komunalnom infrastrukturom. Nedostaje nam još 5 posto da svaka kuća u mjestu ima kanalizaciju - objašnjava Bosnar.

Vladimir Bosnar (Foto: Boris Kovačev/Cropix)

On ima plaću oko 9700 kuna, a u Općini je zaposleno ukupno 6 ljudi.

Oko 1600 ljudi je radno sposobno, a prema podacima iz Porezne, 1411 ih je platilo porez u Stubičkim Toplicama. Jedan od nositelja razvoja mjesta prvenstveno zbog zaposlenja su Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, koja zapošljava oko 140 radnika, i Stolarija Ćuk, koja je, među ostalim, uredila interijere u zgradi Vlade i Sabora. Stolarija je osnovana još 1974., 1992. su imali tri zaposlena, 2002. 15 zaposlenika, a danas ih je ukupno 40. Prema Poslovnoj Hrvatskoj, te 2012. imali su prihode oko 6,7 milijuna kuna, što je oko 5 milijuna kuna manje nego 2008.

- Napala nas je kriza. Osim toga, uložili smo u izgradnju skladišta, energane. Sve to smo napravili u vrijeme krize kako bismo poslije, kad kriza prođe, imali bolji uzlet - kaže direktorica Vlasta Ćuk.

Bosnar kaže da Stubičke Toplice danas imaju oko 120 nezaposlenih. Dok su bazeni radili, na burzi rada bilo ih je tek desetak.

Nezaposleni svoje nade u dobivanje posla polažu u poduzetnika Jaku Andabaka i općinske oce. Naime, u Stubakima bi do kraja ove godine trebali početi radovi na turističkom kompleksu Stubaki koji će imati ekoselo, 3 hotela i aqua park, čiji je investitor Andabak. Općina pak kreće s gradnjom auto-kampa.

- Tu će ukupno raditi oko 465 ljudi. Svi pripremni radovi su gotovi i nema razloga da u budućnosti ponovno nemamo najveći rast zaposlenih i kupovne moći - siguran je Bosnar.

GDJE SE NAJBOLJE ŽIVI U HRVATSKOJ

REPUBLIKA HRVATSKA

• BROJ RADNIKA

2002. 1,832,891

2008. 2,063,082

2012. 2,206,800

PROSJEČNA NETO PRIMANJA RADNIKA*

2002. 2,347.99

2008. 3,542.00

2012. 2,313.22

UKUPNI ZARAĐENI NOVAC*

2002. 4,3 milijarde kuna

2008. 7,3 milijarde

2012. 5,1 milijarda kuna

* Prosjek se odnosi na sve koji su promatrane godine zaradili novac radom - na stalno zaposlene, povremene radnike, obrtnike i slobodna zanimanja. Primanja su deflacionirana. To znači da nisu navedeni stvarni iznosi, već iznosi prilagođeni cijenama iz 2002. godine. Drugim riječima, toliko bi vrijedila stvarna plaća iz 2008. ili 2012. godine da nije bilo inflacije i da ništa nije poskupjelo od 2002. godine. Tako se može uspoređivati kupovna moć radnika u različitim godinama.

KUPOVNA MOĆ (iznos zarađenih kuna po stanovniku, deflacionirano)

grad/općina: 2002. godina - 2008. godina - 2012. godina

1. Grad Zagreb: 1373 kn - 1880 kn - 1701 kn

2. Samobor: 1209 kn - 1795 kn - 1677 kn

3. Omišalj: 1554 kn - 1980 kn - 1665 kn

4. Sveta Nedelja: 1034 kn - 1815 kn - 1649 kn

5. Zaprešić: 1222 kn - 1796 kn - 1607 kn

6. Buzet: 1481 kn - 1832 kn - 1604 kn

7. Konavle: 1127 kn - 1727 kn - 1590 kn

8. Novigrad (Istra): 1240 kn - 1604 kn - 1519 kn

9. Župa Dubrovačka: 937 kn - 1552 kn - 1500 kn

10. Kostrena: 1249 kn - 1613 kn - 1499 kn

11. Rovinj: 1504 kn - 1660 kn - 1480 kn

12. Poreč: 1409 kn - 1692 kn - 1475 kn

13. Koprivnica: 1299 kn - 1616 kn - 1469 kn

14. Viškovo: 818 kn - 1455 kn - 1455 kn

15. Velika Gorica: 1232 kn - 1649 kn - 1453 kn

...

20. Varaždin: 1362 kn - 1653 kn - 1438 kn

21. Dubrovnik: 1140 kn - 1534 kn - 1425 kn

...

38. Pula: 1294 kn - 1536 kn - 1371 kn

39. Rijeka: 1348 kn - 1597 kn - 1366 kn

...

65. Krapina: 1072 kn - 1407 kn - 1285 kn

...

68. Osijek: 1112 kn - 1388 kn - 1280 kn

...

70. Čakovec: 1141 kn - 1420 kn - 1277 kn

....

72. Gospić: 1129 kn - 1287 kn - 1270 kn

...

81. Karlovac: 1084 kn - 1364 kn - 1240 kn

...

97. Sisak: 1153 kn - 1431 kn - 1206 kn

...

108. Šibenik: 1063 kn - 1313 kn - 1177 kn

...

110. Zadar: 1021 kn - 1310 kn - 1151 kn

....

138. Virovitica: 1085 kn - 1234 kn - 1100 kn

...

159. Vukovar: 935 kn - 1144 kn - 1062 kn

....

186. Požega: 1003 kn - 1163 kn - 1033 kn

...

239. Slavonski Brod: 854 kn - 1113 kn - 966 kn

....

535. Levanjska Varoš: 295 kn - 441 kn - 428 kn

536. Donji Lapac: 307 kn - 437 kn - 424 kn

537. Saborsko: 869 kn - 528 kn - 419 kn

538. Đulovac: 321 kn - 536 kn - 401 kn

539. Zrinski Topolovac: 166 kn - 421 kn - 390 kn

540. Donji Kukuruzari: 327 kn - 466 kn - 365 kn

541. Gvozd: 329 kn - 435 kn - 354 kn

542. Dvor: 277 kn - 423 kn - 333 kn

543. Krnjak: 183 kn - 339 kn - 307 kn

544. Orehovica: 196 kn - 296 kn - 298 kn

545. Vrhovine: 222 kn - 262 kn - 237 kn

546. Biskupija: 120 kn - 275 kn - 210 kn

547. Civljane: 155 kn - 160 kn - 171 kn

548. Kistanje: 66 kn - 148 kn - 136 kn

549. Ervenik: 29 kn - 61 kn - 100 kn

4. NAJVEĆI RAST KUPOVNE MOĆI U POSLJEDNJIH DESET GODINA (2002.-2012.)*

grad/općina: (rast broja radnika); (rast primanja)

1. Stubičke Toplice: (22.27%); (26.89%)

2. Sveti Martin na Muri: (24.72%); (25.67%)

3. Gornji Mihaljevac: (35.20%); (22.27%)

4. Belica: (23.66%); (18.63%)

5. Viljevo: (31.43%); (17.32%)

6. Prelog: (19.01%); (15.39%)

7. Podturen: (31.67%); (14.67%)

8. Sveti Juraj na Bregu: (24.10%); (14.58%)

9. Mala Subotica: (26.49%); (14.55%)

10. Barilović: (27.21%); (12.86%)

11. Domašinec: (30.23%); (12.78%)

12. Bedenica: (28.47%); (12.43%)

13. Ivanić Grad: (16.67%); (11.41%)

14. Privlaka: (26.11%); (10.52%)

15. Selnica: (30.73%); (10.27%)

* Rang lista složena je na temelju četiri kriterija: općine i gradovi su morali imati rast primanja i rast zaposlenih u 2012. u odnosu na 2002. godinu, a u krizi (od 2008. do 2012. godine) je dozvoljen pad, ali ne veći od prosječnog pada na razini države

Izdvajamo