Čitajući godinama komentare virtualnih raznoraznih sveznalica ili možda neznalica, otkrila sam bolest koja je danas zahvatila svaki kutak svijeta. Mržnja! Opravdavati samom sebi ili drugima tako negativno nabijenu emociju, znak je izostanka samokritičnosti. Bez samokritičnosti, temelj opstojnosti čovjeka kao bića s naglaskom na ljudskost, mogao bi nepovratno otići u prošlost. Tko je takvu budućnost upisao u svoju memorijsku karticu, trebao je još jučer potražiti stručnu pomoć, jer takvi umnoženi i umreženi pojedinci predozirani mržnjom, velika su opasnost nacionalnoj sigurnosti svake države.
Oni su razorne igračke zbog kritičnog stanja razuma, atipično poremećene osobnosti s naznakama banalnog zla koje ih tjera na akciju uništenja vlastite vrste. Bojim se da u ovakvim slučajevima neće ni struka biti od velike pomoći, ako uzrok iskonske mržnje ostane iza tamnog stakla. Svakako moramo biti u pripravnosti, da nas ovi nano predatori ne pretvore u samo njima zabavnu aplikaciju punu krvi. Očito je da ih krv opsjeda i nadahnjuje, što dokazuje njihov smijeh, gotovo identičan smijehu hijena kada ugledaju beživotno tijelo.
Zastrašujuća slika ovog nimalo čovjeku prirodnog načina ponašanja prenesena usmeno, pismeno ili preko trećeg lica ima svoju poruku. Pridruži se različitim čoporima mrzitelja svega što je još ostalo u granicama bilo kakve ljudskosti, ili ćeš biti stavljen na listu poništenja, čak i u smrti.
Ništa od tebe i tvojih djela kao čovjeka neće ostati u lijepoj uspomeni, nego ćemo te prozvati i prikazati kao nezasitnog monstruma koji je obeščastio ili opljačkao rođenu grudu, mučio narod do iznemoglosti, sve pod krinkom dobročinitelja. Namjerno će lažirati vijesti o nekom tko im svojom pojavom, djelom ili riječju izvuče na površinu osobne frustracije. Sve to govori u prilog kako su dugo skrivane frustracije evoluirale u devijantan oblik. Ono što još više užasava čovjeka je 'pobačaj' intelektualnog razmišljanja, što je očito odraz mutacije devijacije. Zar nikom ne pada na pamet, ako i zadnji od nas progovori glasom mržnje, što nas očekuje u budućnosti. Ovo me podsjeća na bolest nepoznate etiologije s mješavinom autoimunoloških elemenata.
Pokušamo li preciznom anamnezom otkriti barem mrvicu genetske predispozicije udarit ćemo u zid. Znači, nešto se krije iza zida što je uzrok ove po meni opako zarazne bolesti. Svakodnevno udišemo virus zvan mržnja bez imalo istinske zabrinutosti o možebitnim katastrofalnim posljedicama po ljudski rod. Svatko se ograđuje okretanjem glave na drugu stranu, očito iz nemoći da kao pojedinac riješi ovu zagonetku. To prebacivanje lopte od sljedećeg do sljedećeg samo je odgoda presude koju ćemo svi osjetiti na svojoj koži. Sučeljavanje i suočavanje s ovim izvanrednim stanjem sužene ljudske svijesti i gubitka kognitivnih sposobnosti nije više izbor, nego nužna potreba koja inzistira na hitnosti pronalaženja uzroka.
Uzmicanje pred neprijateljem čovjeka, čija nadnaravna bjesnoća eskalira u mržnju i pretvara ga u ugroženu zvijer, ili je dokaz našeg gotovanstva ili naivnog povjerenja u čuda čijem čudu nikad kraja. Ako iz dana u dan svjedočimo ovom misterioznom i sve otvorenijem nastavku bacanja kamenja punog mržnje na svim kontinentima, onda je krajnje vrijeme da to i zaustavimo. Detekcijom posljedice! Jer, ako je posljedica mržnje primarno počiniti mentalni zločin nad čovjekom, a upravo to i je, zločin podrazumijeva i kaznu. Moramo izmijeniti dosadašnje znanje. U ovakvim slučajevima posljedica liječi uzrok, a ne uzrok posljedicu. Treba ih izolirati na klinikama koje se bave liječenjem od ovisnosti. Iako mržnja nije navedena na listi ovisnosti, sigurna sam da bi dobar tim stručnjaka preciznim promatranjem i psihoanalizama ovu novootkrivenu ovisnost stavio na sam vrh prioriteta.