Ni domaće ni strane priznate odvjetničke zvijezde, kao ni one na nebu, nisu ostavile britanskog suca bez daha, a još ga manje uvjerili kako bi našem velikom gospodarstveniku trebao produžiti boravak u raskoši monarhije. Možda je baš dugosatno čitanje argumenata uvrijedilo sučevo znanje, a možda mu je i dosadilo baviti se nedužnim krivcem, pa da skrati i svoje i naše muke, odlučio čovjek izručiti 'paket' našim pravosudnim organima. Neka njima prodaje darove svoje nedužnosti, jer to mu je zapravo dužnost. Koliko se 'poslovni prebjeg' čvrstog tajkuna Todorića isplatio, sve će se razotkriti povratkom u zemlju gdje ga mnogi s radošću očekuju.
Iako ga je prekid prisilnog utamničenja u Londonu razočarao, po njegovim riječima ne namjerava pasti u depresiju, nego izbosti svojim rogovima one koji su ga nabili na rog. Povratkom u Hrvatsku spreman je na sve, a što to SVE podrazumijeva, tek će izaći na vidjelo dana, kad rječiti Todorić progovori. Puno domaće zadaće napisao je na 'dokovima Temze', zbrajao sito i rešeto, pa kada ga budu 'rešetali' pitanjima, zna on vrlo dobro po kome će raspaliti 'rafalnu paljbu'.
U Remetincu će imati vremena doraditi opcije, koje bi ga potpuno oslobodile u verziji hrvatske pljačke stoljeća, naravno uz povrat imovine, ponovno preuzimanje kraljevine Agrokor i svakako isprika. Čovjek nije navikao mijenjati navike. Zato ga i ne brinu navodi spisa Državnog odvjetništva u kojima lijepim rukopisom piše kako su on i njegovi 'siromašni prijatelji' nezakonito pribavili milijardu i 142 milijuna kuna. Jer, za takav sitniš pokrenuti istragu Todorić smatra običnom provokacijom, a ne krađom. On je Houdini današnjeg vremena. Za ono što je samom sebi namjestio i namijesio ne okrivljuje sebe, već se opravdava namještenim političkim progonom i procesom. Zašto smo svi zaboravili da je Todorić bio politički angažirana osoba i nevidljivo sjedio u Saboru, on ne može razumjeti. Je li boravak u kišnom Londonu ipak loše utjecao na njega, kad mu je u tako malo vremena isprao sjećanja ili on svima želi isprati sjećanja na počinjenu krađu iluzionističkim trikovima? Naš Houdini hud na sve, poslužio se društvenim mrežama, ne bi li krivce prije izručenja uhvatio u mrežu.
Ali nakon izricanja presude, odrekao se Ivica svojih iluzionističkih sposobnosti, spustio s oblaka i sjetio realnosti. A dio njegove realnosti je opasna crna knjižica u kojoj su pohranjeni svi podaci od vrha do dna. Hoće li ta crna knjižica otkriti najmračnije, fatalne tajne Banskih dvora i okolice, saznat ćemo dugoočekivanim povratkom 'crnog' Ivice. Šutnja je ionako trajala predugo. Neka kaže, koliko ih se, osim obitelji, s njegovog pojila napilo 'novčane tekućine' da bi zadovoljili svoje megalomanske želje. Bilo je tu ugošćivanja i stranih političkih faca od kojih je naš samoprozvani grof Kulmer kroz pregovore premazane svim mastima, podmazao pozadinske igrače iste megalomansko kradljive momčadi. Uostalom, dok se može krasti i ima od koga, takve se strasti ne propuštaju. Da u obrazovanju otvore lopovsku školu, mnoge bi škole ostale bez učenika. Kada bi to postala struka, stručno izvedenu krađu opravdala bi pravila struke, kao i u mnogim drugim strukama. Ali, s obzirom da smo mi nadasve pošteno društvo, pomisao na lopovluk već je kazneno djelo.
Nekako me pegla strah da će klima u našoj besprijekorno čistoj državi od lopovluka, čim ne (lopovska) čizma Todorića dotakne hrvatski asfalt, opet postati razorno lopovska. Pravde (osvete) željan Todorić nije se u Londonu zaposlio kao mesar, ali putem svojih odvjetnika pokazuje želju mesariti u Hrvatskoj. Tko će biti živo, a tko 'mrtvo' meso, neka kaže povijest. Ako je do završetka procesa potpuno ne ukinu iz obrazovnog programa.
Moja prognoza
Crna knjižica Ivice Todorića 'odrubit' će dvije velike političke glave, a treća će se otkotrljati sama