Na dan Svih Svetih prisjetih se dragog nam prvog predsjednika Franje Tuđmana. Trudio se dr. Tuđman, čovjek od povijesti, prikupljajući sva povijesna prerađena i izvorna (ako ih uopće ima) sveznanja ugurati u naše naslijeđe, čime je isposlovao da Hrvatska postane priznata kao suverena i samostalna. Tada smo bili uzvišena država, da bismo vremenom gubili integritet u svjetskim očima.
Što se dogodilo u državi dva velika zagorska heroja, jugo orijentiranog maršala Tita i zapadno orijentiranog dr. Tuđmana? Trebali smo uvijek iznova izabrati čovjeka sa zagorskih brega, urođenih fiškalskih korijena, da bismo ostali uzvišena loza. Koji je vrag ušao u nas i kada, a sve je dobro krenulo još u ranim devedesetima? Pristali smo na fabricirani imperijalizam. Međutim, vanjskopolitički vjetrovi divljih ruža možda su nas svojim trnjem ogrebli, ali nam nisu zadali smrtonosni ugriz. Jesmo li svoju ružu hrvatsku, ako je već nismo mogli zadržati u postojećem stanju, mogli organizirano prodati putem aukcijskih kuća, a ne ispod stola? Taj način političke potresuljke počeo je plesati i narod. Dr. Tuđman se očito okreće u grobu, moleći Boga da pošalje imperijalističkog Zagorca koji će po njegovim riječima 'stoku sitnog zuba' natrag pretvoriti u ljude.
Odrastanje na križanju malih uličica Velikog Trgovišća hraneći se skromnim obrocima, više praznog nego punog želuca, što mu je i bistrilo um, jer dobro napunjen želudac usporava umni rad, on se nije razvalio svom visinom i težinom na krevet i kao krepalina čekao prokuhavanje. Čovjek je korisno iskoristio vrijeme slažući puzzle svog budućeg životnog poziva. Učio je, učio, dok se nije naučio. Vladati sobom i drugima ne može baš svatko, a on nije želio biti svatko. Želio je biti NETKO tko će svoju voljenu hrvatsku djecu predstaviti svijetu kao izvrsnu. Bio je otac izvrsnosti, želeći potaknuti tu osobinu u svim Hrvatima. Obveza, dužnost i odgovornost… bile su tri svete riječi dr. Tuđmana. Znao je što hoće. Voditi svoj narod svojim putem, koji nije izgradio odjednom, nego godinama. Vrlo vješto je pronalazio ljude sličnih ideja i počeo graditi vlastiti vanjski Kineski zid braneći se od barbara koji su mu ometali realizaciju.
Izdvojimo kredite. Banke niču poput gljiva svjesne naše ovisnosti o njima. Kada su svi oko tebe 'crkveni miševi', a živjeti se od nečega mora, gdje će čovjek nego na bankovna vratašca. Još ako slučajno imamo osobnog bankara, odmah se osjećamo aristokratski, pa kao takvi i tražimo povoljnije uvjete. O povratu novca ne razmišljamo, jer dvije radnje ne možemo obavljati istovremeno. To prepuštamo sljedećim generacijama.
Da rezimiramo. Od uzvišene do gotovo ponižene države dovele su nas bankovne malverzacije, prodaja državne imovine, karirani stolnjaci… pa umjesto da smo čvrsto isprepleli hrvatske prste, mi smo prstima brojili bankovni netom tiskani vrijednosni papir. Tako su nas naučili oni s visokih balkona, koji su uzimali novčane priloge od EU za 'moguće' državne potrebe, gradeći njima i privatne kurije. E moj dr. Franjo, umjesto da smo nastavili slijediti tvoje snove o Hrvatskoj, mi smo danas država na kojoj piše SOS.
Moja prognoza
Iduća godina donosi povijesni novitet u bankovnom sustavu. Nikad lakše do svih vrsta kredita, s izrazito niskom i nepromjenjivom kamatnom stopom.