Što biste rekli kada bi vas netko pozvao na koncert na kojem će, umjesto glazbenika od krvi i mesa, nastupiti - filodendroni, grmovi, ruže i tratinčice?
Nije teško pretpostaviti da biste onoga tko bi vam predložilo takvo što pogledali s popriličnom dozom skepse, baš kako smo i mi reagirali kada smo čuli da u Zagrebu postoji osoba koja biljke pretvara u prave glazbenike. No, nakon nekoliko sati provedenih s Majom Krapec, promijenili smo mišljenje.
Bilje svira
Maja je, naime, prije nekoliko mjeseci počela istraživanja na biljkama. Pomoću specijalnog uređaja koje spaja na biljke, Maja od svake biljke dobiva autentične i jedinstvene glazbene tonove. I pritom se odlično zabavlja.
- Riječ je o uređaju koji se spaja na dva mjesta s biljkom. Jedan dio ide u zemlju, blizu korijena biljke, a drugi se spaja na list. Razliku između električnih impulsa ovaj uređaj pretvara u tonove i tako možemo čuti melodije - objašnjava nam Maja dok vadi svoju "aparaturu" za svirku. Nalazimo se na zagrebačkom Jarunu koji je u ovo proljetno doba prepun života koji se budi i cvjeta na sve strane. Obilazimo biljke i "spajamo" ih na zvučnik, zadivljeni rezultatom.
Bilje, doista, svira.
Nije nas lako uvjeriti, pa Maju tražimo da makne samo jedan dio s lista biljke, kako bismo provjerili je li glazba unaprijed snimljena. No, čim "kvačica" kojom se uređaj spaja s biljkom izgubi kontakt s listom, glazba naprasno prestaje. Nekim biljkama treba nekoliko trenutaka da prosviraju, a i tada sramežljivo, dajući tek koji ton, dok druge već od prve sekunde stvaraju ozbiljne melodije.
Uređaj je rezultat istraživanja koja se već godinama provode u Damanhuru. Riječ je o jedinstvenoj duhovnoj zajednici na samom sjeveru Italije čiji članovi već desetljećima žive po vlastitim pravilima, istražujući energetske i prirodne fenomene, duhovnost, te biljni i životinjski svijet. Maja je već dulje vrijeme član zagrebačkog Centra Talej, svojevrsnog veleposlanstva Federacije Damanhur u Hrvatskoj, a proteklih mjeseci zainteresirali su je zvukovi biljaka. Otkriva kako je uvijek bila vezana uz prirodu, bavila se organskim vrtlarenjem te je dobar dio života posvetila biljkama, pa je ovo logična nadogradnja.
Biljni svijet osjeća što se događa
Maja nam tako pokazuje kako biljke doista mogu komunicirati pomoću ovog uređaja. Tako, kada se listovi pomaze, biljka odjednom počinje davati mnogo glasnije i skladnije tonove, a nakon nekoliko minuta, kada se "uštima", biljka počinje stvarati sve složenije melodije. Maja otkriva kako su eksperimenti pokazali da su biljke itekako zainteresirane za glazbu koju stvaraju. U jednom su pokusu tako spojili dvije biljke na dva različita uređaja, a vrlo brzo među njima je došlo do kompeticije. Tako je biljka proizvela melodiju, a druga biljka trudila se ponoviti ju u višem tonalitetu i glasnije.
- Po reakcijama biljaka možemo reći da doista osjećaju što se oko njih događa. Kada joj se šalju pozitivne misli reagirat će skladnijim melodijama. S druge strane, kada joj se odreže dio, može zapasti u stanje šoka i tada satima nije u stanju proizvesti ni jedan zvuk - kaže Maja. Dodaje kako sve to i nije toliko novo kako se nama čini. Kaže kako su u inozemstvu provedeni različiti pokusi koji pokazuju da biljke uistinu "osjećaju". Podsjeća na eksperiment koji je dao zanimljive rezultate.
- U jednoj školi htjeli su dokazati posljedice nasilja. Uzeli su dvije skupine i dvije biljke. Prva je skupina morala svakodnevno govoriti biljci kako je lijepa, prekrasna, poticati ju da raste i razvija se. Druga je skupina, pak, na svoju biljku vikala, nazivala ju pogrdnim imenima, rugala joj se i smijala.
- Tijekom trajanja pokusa prva je biljka procvjetala, a druga se sasušila i uvenula, iako su obje imale jednako zemlje, vode i sunca - kaže Maja.
Spominje nam kako je u Damanhuru proveden još jedan zanimljiv pokus. Pomoću elektroda povezali su lončanicu s električnim kolicima. Biljka se počela kretati u pravilnim intervalima i to u smjeru odakle je dolazilo najviše sunca.
Kako utješiti vegetarijanca
- Biljke smo dosad mogli gledati, mirisati, osjetiti i okusiti, a sada možemo i slušati njihovu glazbu - kaže Maja koja namjerava organizirati i radionice na kojima bi se ljudi mogli upoznati s tehnologijom. Kaže da na muziku biljaka najbolje reagiraju mala djeca, koja zadivljeno stoje ispred biljke koja svira, no impresivna je i starijima. Riječ je o laganoj, meditativnoj glazbi koja je odlična za neke vježbe i meditaciju, a Maja nam otkriva kako već postoje i snimljeni CD-ovi sa "albumima" glazbe koju proizvode biljke.
Slušajući sve to, u nevjerici, kolega vegetarijanac zaključuje kako sada neće smjeti jesti ni salatu. No, Maja ga tješi.
- Iako sam svjesna da sva bića, pa tako i biljke, imaju svojevrsnu inteligenciju, to ne znači da ne jedem povrće. Naprosto, iz mog iskustva, najbolje je postupiti kao što su radili Indijanci - svemu što pojedemo zahvaliti se što je dalo život radi našeg života.
Damanhur - zajednica čiji članovi putuju kroz vrijeme
Uređaj Bamboo jedan je u nizu zanimljivih eksperimenata koji se već godinama provode u Damanhuru, jedinstvenoj zajednici na sjeveru Italije čiji članovi žive nesvakidašnjim stilom života. Njih oko 800 živi u komunama u federaciji koju čini pet sela.
Damanhur je osnovan 1975. godine na obroncima sjevernotalijanskih Alpi u dolini Valchiusella, nedaleko Torina. Danas je jedan od centara spiritualnog, umjetničkog i socijalnog istraživanja. Damanhur je federacija zajednica sa socijalnom i političkom strukturom, svojim ustavom, vlastitom valutom (Credito), zdravstvenim sustavom, s 40 poduzetništava, internom školom, nakladničkom kućom i dnevnim novinama. Putnici namjernici imaju priliku vidjeti i Hram čovječanstva, jedinstven sustav od desetak dvorana građenih duboko pod zemljom.
Hram je godinama bio toliko dobro skriven od javnosti da ga ni policijske racije nisu mogle pronaći. Osim što se bave proučavanjem prirode i različitim metodama iscjeljivanja, stanovnici Damanhura tvrde i da u hramu posjeduju vremeplov kojim su u više navrata otputovali na Atlantidu, čemu svjedoče brojni umjetnički prikazi tog izgubljenog kontinenta.