Ivana Bajić, Monika Tomin i Mario Zaper iz Osijeka na doček “vatrenih” u Zagreb su stigli navijačkim vlakom koji je polazio u 7 ujutro. Cijelu noć su slavili.
Sve troje rade u Poreznoj upravi i uzeli su slobodan dan u ponedjeljak.
“Moram ih još jednom vidjeti. Bila sam u Rusiji na utakmici s Argentinom i to mi je nakon rođenja moje dvoje djece bio najuzbudljiviji i najveći dan u životu.
Osjećaj je vrhunski, ne može se riječima opisati i zato sam zamalo otišla i na finale u Moskvu, ali ipak nisam jer mi je bilo preskupo. Zato je navijački vlak bio besplatan pa sam djecu ostavila svojim roditeljima na čuvanje i došla slaviti u Zagreb”, govori Ivana Bajić.
VIDEO: Novinarka: Slavica Parlov, snimatelj: Jure Cukar
Zagrepčanin Petar Franović velik je ljubitelj svih sportova i dobro pamti slavlje iz 1998. kada su hrvatski nogometaši osvojili treće mjesto pa je ovaj put odlučio na Trg dovesti svoje kćeri Marnu Maju, koja se tada tek rodila, i Ivonu, koja je imala samo četiri godine. Pridružila im se i prijateljica Petra Koprivnjak.
“Uživo sam jednom upoznao Dražena Ladića koji je odličan čovjek, skroman i jako pristojan. Obožavam sve naše reprezentativce, a posebno Danijela Subašića, našeg ministra obrane.
Iza nas je neponovljivih mjesec dana, izgubili smo mnogo živaca, ali se i proveselili. Te 1998. Hrvatska je tek izašla iz rata i dobro nam je došlo veliko nogometno slavlje, ali i ovo danas je neopisivo veselje”, kaže Franović.
Atletičarka Nika Rakić iz Samobora na Trg bana Jelačića stigla je u 7 ujutro nakon neprospavane noći i nastavila slaviti u društvu prijateljice Lucije Jukić, studentice psihologije, koja tvrdi da je nogomet najbolji lijek protiv tuge i depresije. “Nisam umorna jer mi ‘vatreni’ daju snagu. Najdraži su mi Rebić i Kramarić. Zašto baš oni? Zato što su slobodni. Ako i imaju djevojke, ostavit će ih kada mene vide!”, zavodnički poručuje Nika koja tvrdi da su žene mnogo vatrenije navijačice od muškaraca. “Živim za trenutak da ih ugledam uživo”, zaključuje mlada atletičarka.
Marija Grljušić, koja u Vrgorcu ima kafić, u 4 ujutro s mužem i kćerkom krenula je iz Vrgorca, a u Zagreb su poveli i svojega konobara Vicka Kuzmanića koji ima sindrom Down.
“Hvala Bogu da su naši ‘vatreni’ igrali u finalu. Oni su naša velika ljubav i sreća.
Nikada nisam bio tako sretan”, govori Vicko, a Marija dodaje da bi za Hrvatsku radila, vozila i slavila danima i noćima. Dolazak u Zagreb za nju je najmanje što je mogla učiniti da se zahvali nogometašima koji su joj svojom igrom u proteklim tjednima pružili neizmjernu radost. Najdraži joj je Andrej Kramarić.
“Došla sam sinoć iz Beča, gdje živim, samo da bih pogledala finale na Trgu bana Jelačića i danas ovdje slavila s našim ‘vatrenima’”, otkriva Manda Petrović, koja u Beču radi u dječjem domu.
Svi pričaju o Vrsaljku na policijskom motoru, frend Ico ga je i snimio.. pic.twitter.com/m6Qyi6HF7j
— Zoran Šprajc (@zsprajc) 17 July 2018
“Rakitić mi je posebno sladak, a za mene su oni prvaci i drugo mjesto na svjetskom prvenstvu veliko mi je kao da su osvojili zlato. A naš izbornik Zlatko divan je čovjek. Takvog majka samo jednom rađa”, govori razdragana Manda Petrović.
Ružica Crnogaj i njezin suprug Predrag godinama žive u Essenu u Njemačkoj, a u rodni su Zagreb došli prije tjedan dana kako bi uživali u nogometnoj euforiji koja je zahvatila Hrvatsku.
.jpg)
“Već sedam dana ne skidam hrvatski dres. Ovo je nezaboravno. Pila sam i apaurine i normabele, ali sve bih ponovila jer se pokazalo koliko smo mi Hrvati jaki kada smo zajedno i da nam to zajedništvo i ljubav prema domovini nitko ne može oduzeti.
Danas smo ovdje svi kao jedan i Hrvatska je najbolja zemlja na svijetu”, govori Ružica dok njezin muž dodaje kako će, kada se za koji dan vrati u Njemačku, i tamo biti posebno ponosan što je Hrvat.
Na posao u auto salon, u kojem radi, prvi će dan sigurno doći u hrvatskom dresu.
“Divno je bilo u Essenu gledati utakmice jer su za Hrvatsku u ‘kockastim’ dresovima navijali i brojni Poljaci, Turci pa i Nijemci. Tako je lijepo ovih dana biti Hrvat”, priznaje Predrag Crnogaj.
Ali Haidar i njegova supruga Zehra Pakistanci su koji žive u Budimpešti i u subotu su stigli autobusom u Zagreb kako bi ovdje gledali finale. Obožavaju Luku Modrića.
“Modrić je najbolji igrač na svijetu i ovdje sam danas samo da bih njega vidio. Prvi smo put u Hrvatskoj i oduševljeni smo kako su ovdje ljudi veseli i otvoreni, kako slave i uživaju. Sigurno ćemo opet doći”, kaže Ali Haidar, koji u Budimpešti radi u banci.
Na glavi mu je hrvatska trobojnica, a u rukama pakistanska zastava.
Obitelj Gračanin - mama Marina, tata Edo i sinovi Alen, Leon i Armin - žive u San Galenu u Švicarskoj, a trenutačno su na godišnjem odmoru u Crikvenici, gdje imaju kuću, pa su odučili doći na doček ‘vatrenih’ u Zagreb jer su veliki obožavatelji nogometa i ne propuštaju niti jednu utakmicu reprezentacije.
“Naši ‘vatreni’ su u Rusiji napravili čudo”, kaže Marina dok njezin muž Edo priznaje da je toliko uzbuđen da nije posve siguran sanja li ili je ovo oko njega stvarnost.
“Osjećam se čarobno. Uživam u svakom trenutku kao što bi me prošli trnci svaki put kada bih gledao hrvatske reprezentativce kako istrčavaju na travnjak.
Ovo je san svakog Hrvata navijača”, kaže Edo Gračanin.
Pozdraviti hrvatske nogometaše došle su i Marokanke Latifa Antifit i Alžirka Marwa Mezdour. Obje žive u Italiji, Latifa u Torinu, a Marva u Veneciji i navijaju za Juventus.
U Zagreb su došle prije 4 tjedna volontirati za Crveni križ i pomagati izbjeglicama. “Zagreb je predivan grad, a Hrvati jako dragi i ljubazni ljudi. Svi su tako opušteni i prijateljski raspoloženi. Zaljubile smo se u ovu zemlju”, kaže lijepa Marokanka.