SLAVONSKI BROD - Rodan-Klepetan je stigao kući! Po deseti puta, ponovo se vratio u Brodski Varoš, svojoj Malenoj - rodi koja je prije 20 godina nakon pucnja talijanski lovaca ostala slomljena krila, a brigu o njoj preuzeo je dojučerašnji domar varoške Osnovne škole, a odnedavno umirovljenik Stjepan Vokić.
Umoran, prljav, raščupan nije gubio ni trena već se odmah dao na stvaranje potomaka. Opet je frcalo granje po gnijezdu, a klepet kljunova odzvanjao ulicom. Nakon pozdrava, ljubavi, dodira, Klepetan je - onako muški, progutao dvije-tri ribe i blaženo zadrijemao. - Ma 'ajde ti u avionu preleti 13 'iljada kilometara. Ne bi znao kako se zoveš, a ne još….Vidiš da je momački odmah odradio svoj posao - blaženo se smijulji Stipa, sretan što se Rodan-Klepetan vratio, odagnavši njegove strahove s kojima živi od kraja kolovoza kada s mladim rodama napusti Slavonski Brod put Južnoafričke Republike, ispraćen tužnim Maleninim pogledom i zabrinutim Stipinim licem.
- Neka, neka se on nama vratio. A, bit će posla, valjat će svaki dan ići pecat na ribnjak i donositi im ribu. Malena ne može letjeti i Rodan ne može nasmagati sam hrane za mlade. Tako mu ja pomažem već deset godina. - priča Stipa dobro poznatu priču. Bez njega ne bi bilo ni ove ljubavne storije koja je ove dvije rode učinila najpoznatijim ljubavnim ptičjim parom na svijetu.
Neki će reći, ma daj, to je priroda i to je sve normalno. No, da li je normalno ili nije, ali je činjenica da je roda-invalid dobila životnog suputnika kojeg praiskonski nagon svakog kolovoza tjera na put dug 13 tisuća kilometara, preko tri kontinenta i tko zna koliko država. I povratak, svakoga ožujka skoro u isto vrijeme. - Ma nješt se pokvario. Prije je bio točan popu japanskih željeznica, a sada mi više slični na ove naše, hrvatske. No, može bit da i nije više tako mlad pa mu treba više vremena. Neka, najvažnije je da se vratio Malenoj i meni - mrmlja Stipa sebi u bradu dok se spuštamo s krova i gnijezda u kojem će uskoro biti 4-5 malenih roda .
Pogledajte fotogaleriju!