Medvjedić Matija, koji je u utorak pronađen sam na cesti kod Kupjaka, za sada je dobro. Oprezni su u ocjeni njegova stanja zaposlenici Zoološkog vrta Zagreb koji o njemu brinu. Briga o životinjama koje su tako mlade odvojene od majke uvijek je neizvjesna, zbog čega nam kažu kako je za sada dobro, no teško je predvidjeti što će biti u danima koji su pred njim. Spava, igra se, promatra svijet oko sebe. Zapravo radi sve ono što i sve bebe ovoga svijeta rade.
- Kad se probudi, a i nakon hranjenja, uvijek je jako aktivan. Prošeće se po svom privremenom domu, igra se sa slamom, stavlja je u usta, prevrće se preko glave... Svašta izvodi i jako je zabavan, no nastojimo ne približavati mu se previše. Iako bismo ga mi stalno mazili, znamo da je za njega najbolje da ne bude previše izložen ljudima i da se na njih ne navikava - kaže Damir Skok, ravnatelj ZOO-a.
Zbog toga ga ne hrane onako kako smo zamišljali - da ga uzmu u krilo i daju mu bočicu. Zapravo, hrane ga preko posebno dizajniranog jastuka, tako da maleni medvjed zauzima sličan položaj kakav bi zauzeo da siše mlijeko svoje mame. Nakon hranjenja se malo siroče poigra i zaspe u karanteni zoološkog, u prostoru koji je tek privremeno njegov.
Pred njim je neizvjesna budućnost. Odgoj medvjedića uspješniji je ako su stariji i onda je veća mogućnost da će se vratiti u divljinu. Kad je riječ o ovako malenom biću, koje u mraku svog brloga i nije vidjelo svoju mamu, logično je da će se najviše vezati za onu vrstu bića koje vidi prvo. Ljudi će biti njegova vrsta, a to će za njega biti iznimno problematično.
- Šanse da će se vratiti u divljinu su jako male. Za početak, nije ga bilo lako prebaciti na umjetnu hranu. Uspjeli smo i jako smo sretni zbog toga. Ali ako to zanemarimo, njegov najveći problem je što će se previše naviknuti na ljude. Mogu zaposlenici zoološkog izbjegavati pretjeranu komunikaciju s njim, ali njihovi mirisi i glasovi su dovoljni - kaže profesor Đuro Huber, naš najveći stručnjak za medvjede.
Iako se ne zna zbog čega je medvjedić završio na ulici posve sam, kao ni zašto njegova majka nije došla po njega, Huber smatra kako je do cijelog slučaja došlo zbog više razloga. Zima nije bila hladna, a osim toga, zbog lova na divlje svinje, koji je aktualan, šuma je postala bučno mjesto i mnoge životinje bježe. Moralo se dogoditi nešto vrlo ozbiljno da majka ostavi svoje maleno. Ovo je, kaže on, treća situacija ove zime u koju su uključeni medvjedi i njihovi brlozi, pa je očigledno kako se nešto ozbiljno događa u šumama.
- On sad jako puno jede jer brzo raste. Kad dosegne četiri kilograma, moći će normalno hodati i tada ćemo ga početi navikavati na drugu hranu, osim ovog mlijeka koje sad pije. Problem je što ga mama više ništa ne može naučiti: koga se bojati, što jesti... Nosit ćemo mu biljke iz šume, one koje rastu u to doba i zaista ćemo dati sve od sebe da se vrati tamo gdje i pripada, no svjestan sam da je to ozbiljan posao i da su šanse da se to dogodi male - dodaje Huber.
Sigurno je, kaže, da će ga pokušati vratiti u divljinu, no pitanje je hoće li se on snaći tamo. Ako ne uspije, treba provjeriti gdje bi mogao biti smješten. Spominje se Kuterevo, no oni već sada imaju previše medvjeda, a i pitanje je hoće li moći funkcionirati s nekim od postojećih stanovnika tog utočišta.
- Da ga ljudi nisu poveli sa sobom, on bi uginuo. Nema šanse da tako malo biće samo preživi u šumi bez majke. No, ne znamo što će biti dalje i kakva mu je sudbina - kaže Huber, koji je tijekom karijere othranio pet medvjeda. Jasno se sjeća 1988. godine kada je sa svojim timom tri medvjeda pustio u divljinu. Bilo je to na početku ljeta. Ispočetka se činilo da je sve u redu, no onda su došle dojave planinara da ih tada još slatki i mali medvjedići slijede po planini, a javili su im se i ljudi koji su ih redovito hranili.
- Otišao sam da vidim što se događa, a oni su došli do mene i pokušali ući u auto. Htjeli su ići kući. Ljudi su bili dom. Na kraju je samo jedan od tih medvjeda uspješno vraćen u divljinu. Za tog jednog nismo imali nikakvih dojava, pa se zapravo nadamo da se uspješno navikao na život u šumi i da je zaboravio na ljude. Ostali su se vratili među ljude i zbrinuti su kako smo tada najbolje znali - dodaje Huber i pojašnjava kako je naviknutost divljih životinja na ljude veliki problem.
Te divne životinje misle da su im ljudi prijatelji, pa im žele prići. Nije to toliko strašno kada su slatki i mali, pa je to ljudima simpatično i hrane ih, no kada porastu, onda svi u panici zovu u pomoć, čak i ako medvjed nije agresivan. Namjere tako velikog bića se ne preispituju, tako da se ljudi automatski prestraše kada ih medvjed počne slijediti po šumi. Opasno je to i za same medvjede, s obzirom na to da određeni broj ljudi koji dolaze u šumu imaju pušku i dozvolu da ih usmrte.
Smeđi medvjedi u našoj zemlji, kaže Huber, nisu ugrožena vrsta. Ima ih oko 940 i taj se broj kontrolira. Pazi se da ne naraste i ne pada, pa zato lovci dobivaju dozvolu za odstrel tih čupavaca unatoč činjenici da su oni u Europskoj uniji smatrani ugroženom životinjskom vrstom. Kod nas je situacija dobra, kaže, pa se zato lovcima daju dozvole. Od ranih 80-ih, kaže, otkako on prati populaciju, došlo je do porasta broja medvjeda u divljini. U prirodi oni žive 20 godina, no najčešće ne dožive preko deset, jer ih lovci ubiju. U zatočeništvu mogu doživjeti i 40 godina, jer činjenica da nemaju zube i slabije vide nije problem, s obzirom na to da dobivaju hranu.
Podsjetimo, Matija je ime dobio prema čovjeku koji ga je pronašao na staroj magistrali između Rijeke i Zagreba. Mnogi koji su tog dana prošli tom prometnicom mislili su kako je riječ o plišanoj životinji. Nalaznik Matija je alarmirao policiju i lovce, a potonji su ga odveli u šumu. Tamo je prenoćio sam, a očekivalo se da će majka, ako je u blizini, doći po njega. No, to se nije dogodilo, pa je medvjedić najprije pregledan, gdje se ustanovilo da je premlad da bi sam preživio, pa je krenuo na put do ZOO-a u Zagrebu. Tu je pregledan i stručnjaci su bili suglasni kako je riječ o zdravom mladunčetu, što znači da ga majka nije odbacila, nego je očito bila spriječena da dođe po njega.
Matija će tamo biti dok malo ne poraste. Medvjedi postaju spolno zreli u dobi od tri godine, pa ih se tada može smatrati odraslima, no jasno je kako se neće čekati toliko dugo prije nego ga se pokuša pustiti u divljinu. Čim dovoljno poraste, kaže Huber, pokušat će ga vratiti nazad, gdje i pripada. Na njemu će tada biti da se pokuša snaći. Ako ne uspije, vratit će se među ljude.
