Malim se državama povoljna međunarodna konjunktura, u kojoj one mogu ostvarivati svoje nacionalne interese uz minimalne zapreke, relativno rijetko pojavljuje. Hrvatska se nalazi upravo u takvoj situaciji. U 18 godina samostalnosti prošla je težak put, od agresije do poslijeratne obnove i konsolidacije demokracije i demokratskog političkog sustava, pa do punopravnog članstva u NATO-u. U završnoj je fazi pregovora s EU te može uskoro očekivati punopravno članstvo.
Na općoj razini, možemo zaključiti kako se koristi od članstva u NATO-u i EU mogu podijeliti u četiri skupine: prvo, koristi vezane uz transformaciju sigurnosnog sektora; drugo, ukupne institucionalne prilagodbe, odnosno jačanje “institucionalne operabilnosti”; treće, koristi od djelovanja u globalnom prostoru; četvrto, koristi od poticanja razvoja nove regionalne dinamike.
Jačanje odgovornosti
Dakako, članstvo ne znači skrivanje pod kišobranom, nego aktivno djelovanje i jačanje odgovornosti za međunarodni mir i stabilnost. Međunarodna se odgovornost, možemo slobodno reći, Hrvatskoj sada povećala, s posebnim naglaskom na odgovornost prema regiji. Jačanje euroatlantskih perspektiva u regiji i poticanje suradnje na svim razinama i u svim aspektima donosi jednu novu dinamiku i stvara povoljno okruženje za njezin daljnji razvoj. Samo u takvom nekonfliktnom okruženju Hrvatska, zajedno s drugim državama, može računati na gospodarski i politički prosperitet. Prednosti sadašnjeg geopolitičkog položaja Hrvatska neće realizirati ako ne definira aktivne politike podrške svojim susjednim zemljama u procesima europskih integracija, odnosno ako ne bude razvijala dobrosusjedske odnose.
Poticati europske procese
Ulaskom u NATO Hrvatska je promijenila i svoj geopolitički položaj. Našu povijesnu geopolitičku sudbinu obilježila je funkcija prostora kao “predziđa”, odnosno granice na kojoj su se sukobljavali otomanski imperij i carstva iz srednje Europe. Tek je osamostaljenjem Hrvatske došlo do novih uvjeta u kojima se njezin prostor može vrednovati na drugačiji način. On danas više nema funkciju “predziđa”, nego novu - funkciju “gatewaya” ili spojnice. To znači da Hrvatska ima novu ulogu kao poticatelj europskih integracijskih procesa i dinamike koji regiju usmjeravaju prema NATO-u i Europskoj Uniji. Posljedica te nove uloge bit će jačanje vanjskopolitičkih aktivnosti prema svakoj državi, ali i prema svim oblicima zajedničkog djelovanja država regije.
Prof. dr. Vlatko Cvrtila