JAVNOST ZGROŽENA

VLASNIK IZMUČENIH ŽIVOTINJA'Konj je pao, pa šta? Mi smo naVelebitu, a ne na hipodromu!'

    AUTOR:
    • Mario Pušić

  • OBJAVLJENO:
  • 27.11.2014. u 07:04

To su radne životinje, žive kraće. Događaju se i padovi, pa se lome, a onda su za klaonicu. Ali dobro ih timarim, tvrdi Vinko Kalašević

Na slikama je Šarac. On je pao kada se spuštao s Velebita.

Bio je klizav teren, konj je posrnuo i pao, nije to ništa iznenađujuće. Pa nisu na hipodromu, nego na Velebitu. A lažu da je uginuo, eva ga tu pred vama - pokazuje Vinko Kalašević smeđebijelu životinju kojoj su na leđima vidljive ozljede od pada ili samara na kojemu je do prije nekoliko dana izvlačio metre i metra ogrjevnog drva.

Mora prehraniti obitelj

Fotografije njegova pada na društvenim mrežama objavili su Adis Dizdarević i Izet Muratović. Izazvale su zgražanje javnosti, ali i prijave Općinskom državnom odvjetništvu i Ministarstvu poljoprivrede koje su protiv vlasnika podnijeli prijatelji životinja.

- Zvala me danas i policija, ali što mi mogu kad sve imam legalno. Poštujem zakone, a o konjima se brinem i pod redovitom su paskom veterinara. A ova su dvojica radila na crno, uhvatili me doma da bi radili i bili kod mene svega nekoliko dana. Nisi dobro natovarili Šarca i zato je pao, a onda to uslikali, pa se hvalili kako znaju raditi na samarici. Odmah sam ih potjerao, ne znam ni kako se zovu - kaže ljutiti Kalašević.

Smatra da su ga Prijatelji životinja prijavili bez ikakva razloga te ih je pozvao da dođu vidjeti u kakvom su stanju njegovi konji.

- Još bih ih radije odveo na Velebit, neka vide kako je tamo raditi - dodao je. Objašnjava da nekako mora prehraniti obitelj u kojoj je petero djece, a jedino što zna raditi je samarenje, čime se bavio u rodnom Bugojnu, odakle je u ratu izbjegao u Gračac.

Troše se više

- To radim od 1996., imam desetak konja i sve je legalno. Imam obrt za sječu i vlaku konjima i ugovor s Hrvatskim šumama. Daju mi metar drva za oko 150 kuna, jer nitko osim konja ta drva ne bi svukao dolje. Radim uglavnom sam, ponekad mi pomogne sin.

Ne opterećujem ih, jedan konj može ponijeti oko 30 cm kubnih, teških 100 kilograma. Spuste tako dnevno možda po pet metara svaki. Rade dopodne i popodne, obavezno ih odmorim dva, tri sata - tvrdi Vinko. Priznaje da naporno rade i da se troše više nego drugi konji.

- To su radne životinje, žive kraće, jer su radno sposobni 10-15 godina. Događaju se i padovi, pa lome noge i vratove, a onda su za klaonicu. Ali dobro ih timarim, kada rade, dajem im sijeno, ali i zob dobivaju triput dnevno - izjavio je Vinko.

Prijatelji životinja navode da su konji prisiljeni na rad iznad fizičkih mogućnosti te da nemaju dovoljno hrane i vode, a njihovi se posjednici na njima nemilosrdno iživljavaju.

Podsjećaju da Zakon o zaštiti životinja zabranjuje nanošenje boli životinjama, patnje i ozljede, namjerno izlaganje strahu, nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima te zanemarivanje s obzirom na zdravlje, smještaj, ishranu i njegu.

Nema svrhe

- Udruga se pridružuje stavu stručnjaka koji drže da korištenje konja kao radnih životinja u 21. stoljeću nema nikakve svrhe jer su teški fizički poslovi prebačeni s čovjeka i životinja na modernizirane strojeve.

‘Jedan su dan iznijeli čak 100 metara’

Vinko Kalašević o samarenju je za medije govorio prije četiri godine. Tada je iznio mnogo brutalnije brojke od onih jučer u Gračacu: “U jednoj godini pripremimo drva za pola Zadra. Najbolji se posao radi u proljeće i jesen, kada nema vrućina. Dnevno svaki konj donese i do deset metara. Jedan dan su iznijeli na stovarište čak sto metara drva. Ne zna se tko je bio umorniji, mi ili konji”. I tada je imao nadničare iz Bosne.

Izdvajamo