Vrhovni sud je prihvatio žalbu Uskoka i preinačio rješenje zagrebačkoga Županijskoga suda kojim je bio opozvan istražni zatvor protiv bivšega čelnika MOL-a Zsolta Tamasa Hernadija, te je odlučio da istražni zatvor protiv Hernadija ostaje na snazi. Hernadija je raspravno vijeće zagrebačkoga Županijskoga suda, kojima je predsjedavala sutkinja Maja Štampar Stipić nepravomoćno osudilo zbog optužbi da je 2009. tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu dao 5 milijuna eura mita kako bi Hrvatska prepustila upravljačka prava u Ini mađarskom MOL-u.
Međutim, Hernadijeva odvjetnica Laura Valković nekon presude zatražila je od istoga suda da Hernadiju opozove istražni zatvor budući se predmet nalazi u "međufazi", odnosno ne postoji potreba da se u ovoj fazi postupka njega pritvori, budući je osuđen na kaznu zatvora manju od 5 godina.
Izvanraspravno vijeće zagrebačkoga Županijskoga suda, ali u drugom sastavu od onog koje donijelo osuđujuću presudu, s jednim izdvojenim mišljenjem prihvatilo je takvo mišljenje te opozvalo istražni zatvor Hernadiju, koji je, inače, od početka postupka protiv njega nedostupan hrvatskome pravosuđu, a mađarska ga ne želi niti izručiti niti ispitati pravdajući to interesima nacionalne sigurnosti.
Opoziv odluke o istražnome zatvoru značio bi i povlačenje Eurspskoga uhidbena naloga i međunarodne tjeralice koje je RH raspisala za Hernadijem te bi se on mogao slobodno kretati bez bojazni da će biti uhićen. Međutim, istražni zatvor nije bio opozvan jer je odluka izvanraspravnoga vijeća bila nepravomoćna te se čekala odluka Vrhovnoga suda nakon što je Uskok podnio žalbu. Odluka sada neće niti postati pravomoćna jer je najviša sudska instanca dala za pravo Uskoku te preinačila odluku čime EUN protiv Hernadija ostaje na snazi.
"U konkretnom slučaju, nije upitno kako razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen i nadalje postoje, a postoje i zakonski uvjeti za njegovo određivanje. Naime, protiv optuženika je donesena nepravomoćna presuda kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 348. stavka 1. KZ/97., čime je ispunjena osnovna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Nadalje, neupitno je, također, kako je optuženik nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske još od 2011., te je nesporno da je on i dalje u bijegu pa je zbog toga ispunjena i posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. za opstojnost rješenja o određivanju istražnog zatvora.
Stav prvostupanjskog suda kako nazočnost optuženika aktualno nije nužna jer se radi o "novom" stadiju kaznenog postupka obzirom da je raspravljanje pred sudom završeno i u tijeku je izrada nepravomoćne prvostupanjske presude, nije ispravan. Naime, kazneni postupak, a time i ocjena razloga za određivanje istražnog zatvora, traje do pravomoćnog okončanja istog te se ne može, kako to pogrešno drži prvostupanjski sud, promatrati fragmentarno, tim više što za takav stav nema uporišta niti u Zakonu u kaznenom postupku..", navodi se u odluci Vrhovnoga suda.