Brzo i ekspeditivno. Već na drugoj sjednici novog Upravnog vijeća KB-a Dubrava tri članice tog bolničkog tijela, Grozdana Perić, Veronika Laušin i Irena Jukić, presudile su sada već bivšem ravnatelju KB-a Dubrava Toniju Kolaku i potezom pera za novog čelnika bolnice postavile njima nepoznatog Srećka Marušića!
Zaposlenici bolnice u Upravnom vijeću nisu podržali smjenu uz tvrdnju da “čovjek nije napravio ništa loše, što su potvrdili i pravni stručnjaci”. Očito, nije uspio ni pokušaj prošlotjednog “mirenja” ministra Milana Kujundžića i sada već bivšeg ravnatelja Kolaka uz pomoć “medijatora”, premijera Andreja Plenkovića. Isto tako, rezultata zasad nije imala niti “pobuna” svih braniteljskih udruga, među kojima i Hrvatskog generalskog zbora, koje su zatražile od premijera da ih primi jer im je “dosta šikaniranja branitelja”, a među njima i Kolaka. Obavijestili su o tome i ministra Tomu Medveda te Damira Krstičevića i još čekaju poziv na razgovor.
Anonimna prijava
No, premda se o Kolakovoj smjeni govori otkako je Kujundžić postao ministar, “pokretač” je bila anonimna prijava od prije desetak dana prema kojoj je ravnatelj nezakonito potpisao ugovor kojim bi se u toj bolnici godišnje uštedjelo oko 310.000 kubika vode, odnosno oko osam milijuna kuna, a koja je stigla već na prvu sjednicu Upravnog vijeća. Ekspresno je pokrenut i “postupak razrješenja ravnatelja”. Proces je nastavljen na drugoj sjednici Upravnog vijeća na koju je stiglo i pravno tumačenje spornog tzv. ESCO ugovora iz Ministarstva zdravstva koji je, kažu, “protuzakonit i bez valjane procedure”. Ministar kaže da “nema s tim nikakve veze jer odluka nije na njemu nego na Upravnom vijeću”. No, to ne drži vodu jer je riječ o bolnici u vlasništvu države pa se i članovi Upravnog vijeća postavljaju voljom ministra, što znači da se njegovom voljom i s njegovim znanjem smjenjuju ravnatelje, a tako je bilo i u ovom slučaju.
Sporni ugovor
U pokušaju “spasa” nije pomoglo obrazloženje sada već bivšeg ravnatelja Kolaka da je ugovor potpisan zakonito i uz dozvolu sanacijskog vijeća te ministra od prije dvije godine. Pozivao se i na činjenicu da bolnica u tom poslu ne može izgubiti nego samo dobiti. Naime, u slučaju da ESCO tvrtka ne uspije uštedjeti barem polovicu potrošnje vode, bolnica može raskinuti ugovor bez ikakve štete. Potencijalno ta tvrtka može zaraditi 35 milijuna kuna, što je polovica uštede, ali i izgubiti i posao i novce. No, tri članice Upravnog vijeća nakon što su se “povukle na konzultacije”, očekivano su se po povratku na sjednicu priklonile mišljenju Ministarstva. Uzalud su članovi Upravnog vijeća iz bolnice objašnjavali da nije potpisan nikakav kriminalni ugovor nego ugovor uštede.
Zanimljivo je da je ESCO tvrtka koja se bavi uštedom vode prije nekoliko godina, u vrijeme HDZ-ove Vlade, zatražila mišljenje Ministarstva gospodarstva o potrebi primjene Zakona o javnoj nabavi za tu vrstu ugovora u, primjerice, bolnicama, brodogradilištima, odnosno svim velikim sustavima korisnika proračuna i prekomjernih potrošača vode. Odgovor je bio da se s obzirom na to da se radi o smanjenju potrošnje proračunskog novca kroz ostvarivanje značajnih ušteda, a u konačnici i računa za vodu, ne radi o javnoj nabavi kako to predviđa Zakon o javnoj nabavi.
Spor od 2011.
Slučaj prekomjerne potrošnje vode u Dubravi inače se vuče od 2011. godine i od tada je prekomjerno “iscurilo” i oko 30 milijuna kuna iz siromašnog bolničkog limita. Svaki pokušaj da se slavine i cijevi konačno dovedu u red ne uspijeva jer u presudnom trenutku stižu “anonimke”. Smijeni se ravnatelj i proglasi “pobjednik” po naputku “na neviđeno”, baš kao što su to i ovoga puta učinile tri članice Vijeća a da nikad nisu vidjele izabranog, a kamoli program rada.