POSLOVNI BOOM MEĐU MLADIMA

Zaboravite prljave rupe pune žohara, naši hosteli bolji su od mnogih zagrebačkih hotela

    AUTOR:
    • Lana Mindoljević

  • OBJAVLJENO:
  • 20.09.2012. u 12:13

Ranko Šuvar/CROPIX

Zagreb iz godine u godinu posjećuje sve više turista pa je osiguravanje smještaja za njih postao jedan od najekspanzivnijih biznisa u hrvatskoj metropoli. U brojkama to izgleda ovako: prije 2006. godine u Zagrebu su bila registrirana svega dva omladinska hostela. U sljedeće četiri godine otvorilo ih se još sedam, a od 2010. godine do danas registrirano ih je još 12. Neki su se, doduše, u međuvremenu zatvorili, pa je tako trenutno u Zagrebu aktivno 19 hostela, a u tijeku je postupak utvrđivanja minimalnih tehničkih uvjeta za još jedan objekt.

Još bolja godina

Prošle je godine glavni grad Hrvatske posjetilo 664.176 turista, koji su ostvarili milijun i 144.266 noćenja. Sudeći po podacima za prvih sedam mjeseci, ova će godina biti još bolja, jer smo samo do prvog dana kolovoza zabilježili plus od pet posto. Hosteli su tako postali vodeći biznis za mlade, obrazovane ljude.

Novi se objekti međusobno nadmeću svojim dizajnerskim uređenjem, upotpunjuju uslugu, svojim su gostima i turistički vodiči i uslužni domaćini, i društvo za piće i rame za plakanje.

Prate trendove

Zaboravite neudobne, metalne krevete nagurane u minijaturne sobe i jednu nečistu kupaonicu na dvadeset osoba. Hosteli modernog doba su čisti, dizajnerski uređeni, svaka soba ima svoj sanitarni čvor, a internet veza postala je standard. Patrick Franolić, stručnjak za nekretnine koji je i sam vlasnik hostela, upozorava da se ova industrija mijenja iz godine u godinu i da je nužno cijelo vrijeme pratiti trendove. Osim toga, za razliku od hotela, ova industrija ovisi gotovo isključivo o internetu i online rezervacijama.

- Ako rejting na booking stranicama padne za 5, 6 posto, odmah se smanjuje broj rezervacija. Gostima se ništa ne može sakriti - upozorava Franolić.

Obrazovani i puni ideja

Štoviše, hosteli toliko napreduju da bi uskoro mogli, smatraju svi naši sugovornici, potpuno istisnuti hotele s dvije i tri zvjezdice jer uslugom za njima više gotovo uopće ne zaostaju. Ljudi koji vode hostele su mladi, obrazovani, puni ideja, a prije svega filantropi kojima druženje svakog dana s novim ljudima nije napor, već zabava i ispunjenje.

Filip Srića (29) hostel Taban

Ova navala turista na zagreb će se i pojačati

Nije backpacker, nikada nije odsjeo u hostelu, donedavno je radne dane provodio za računalom, a danas i više nego uspješno vodi zagrebački hostel s vjerojatno najatraktivnijom lokacijom od svih - u srcu Tkalče. Filip Srića je matematičar koji je prije ovog proljeća radio kao freelance web developer, a onda je nakon promjene vlasništva u hostelu Taban dobio posao recepcionara. Snalažljivost i ideje brzo su ga doveli do pozicije voditelja u kojoj se odlično snašao. Hostel vrvi životom, gosti se vraćaju, posao nikada ne prestaje, no svejedno ga nekako ispunjava. Vikend kad smo ga zvali bio mu je prvi slobodan od ovog proljeća.

- U svakom poslu s ljudima ima i pozitivnih i negativnih priča, no moje su gotovo sve pozitivne. Obožavam Zagreb i Hrvatsku i jako uživam u tome da ih gosti zahvaljujući meni otkriju. Zagreb je sve manje usputna stanica a sve više samostalno turističko odredište, i ne vjerujem da će ta ekspanzija skoro stati - kaže Filip, koji se ovim poslom želi još dugo baviti. - Imamo odličnu lokaciju, no bez kompletne usluge koju nudimo, visoke razine profesionalnosti i čistoće, ne bismo uspjeli jer danas zahvaljujući internetu sve možeš saznati u nekoliko minuta - zaključuje Srića.

Sara Ćuro (27), hostel Cherry

Svako jutro im ispečem kiflice

Kako spojiti korisno s još korisnijim otkrila je Sara Ćuro, mlada vlasnica hostela Cherry na Trešnjevci, koja je pišući diplomski rad istodobno istraživala svoj budući posao. Diplomirala je upravo turizam na ZŠM-u, a pišući diplomski zaključila da je tržište mladenačkog smještaja u Zagrebu u povojima i da je mali obiteljski hostel idealan biznis za nju. Prošle su zime počeli uređivati prostor, a od veljače su otvoreni za goste.

- Od početka uređenja do otvaranja već su u Zagrebu bila tri nova hostela - otkriva mlada ekonomistica, koja misli da je konkurencija dobra stvar ako svi igraju po istim pravilima. Na svakome je da svojom kvalitetom i uslugom zadrži gosta i postigne da se ovaj vrati i sljedeće godine, što je njoj već uspjelo.

- Neki su bili kod nas prije ljeta, otišli su na more, pa su na povratku opet odsjeli kod nas. To je najveća satisfakcija, kad vidiš da si nekome učinio odmor ljepšim - govori simpatična Sara, koja s majkom svako jutro svoje goste iznenadi toplim kiflicama. Hosteli su sve popularniji, ističe, tu ne dolaze samo backpackeri i siromašni studenti. U njima danas odsjedaju i poslovni ljudi, kao i parovi na medenom mjesecu.

- I kada je najnaporniji dan i kad imam najviše posla, opet sam na kraju dana ispunjena jer je ovo zaista više od posla, s hostelom se baš živi 24 sata na dan - zaključuje Sara.

Marko Šepetavec (27) i Niko Skrivaneli (28), hostel Shappy

Sin vlasnika ham-hama ideju za hostel dobio je u Kolumbiji

Ideja mu je sinula u Kolumbiji. Marko Šepatevec, najmlađi član obitelji koja je vlasnik Ham Hama, baš je tamo vidio zgradu sličnu onoj u Varšavskoj u kojoj je njegova obitelj vodila fast food i noćni bar. Ako mogu oni u takvom prostoru imati hostel, zašto ne bi mogao i on, pomislio je, pa se po povratku u Zagreb bacio na realizaciju te ideje. Imati prijatelja koji već pliva u turističkom biznisu nije bilo naodmet, pa je školskog druga Niku Skrivanelija pozvao da bude voditelj u njegovu objektu.

- Nismo se naspavali otkako je hostel otvoren - jednoglasno tvrde s osmijehom na licu, iza kojeg se doista nazire pozitivan umor. U ovom poslu nema slobodnih dana, nema vikenda za bijeg na more, nema gašenja kompjutora u 16 sati. Marko završava ekonomiju, a Niko je diplomirao turistički menadžment, tako da im teorijskog znanja od starta nije nedostajalo. U posao su od prvog dana unijeli svježinu i entuzijazam, a najljepši je dio posla, kažu, upoznavanje novih ljudi i njihovih životnih priča.

- Konkurencija je pozitivna, svi se trudimo više, a istodobno imamo dobru suradnju. Međutim, nisam siguran koliko će se ovaj porast broja gostiju nastaviti, u jednom bi trenutku moglo doći do zasićenja i onda će samo najkvalitetniji opstati - kažu Marko i Niko, koji se za svoj posao, u tom scenariju, nimalo ne boje.

Goran Osredečki (27), hostel Chill Out

Recept je jednostavan: napravio sam hostel u kakvom bih ja odsjeo

Kada netko diplomira s prosjekom 4,7 i dvije dekanove nagrade, prije 25. godine skupi radno iskustvo kojeg se u CV-ju ne bi posramio ni netko u četvrtom desetljeću, a uloži u hostel u centru Zagreba, onda je odmah jasno da je riječ o zlatnoj ideji. Samo što je Goran Osredečki naučio da u životu za uspjeh treba naporno raditi, a to je promaklo nekima koji su pomislili da je za smještaj turista dovoljno prostrijeti plahtu na krevet . Goran je trenutno direktor financija u jednoj agenciji, radio je i kao broker, a u hostel je uložio iako nikada u jednom nije odsjeo. Prošlo mu je ljeto sinula ideja, do Nove godine radovi su bili pred završetkom.

- Postoje različiti biznis modeli kod zagrebačkih hostela. U mojem ne radim ni ja ni moja obitelj, već sam zaposlio ljude s iskustvom koji ga vode. Prije otvaranja nisam bio opterećen ni konkurencijom ni time kako izgledaju neki drugi hosteli, već sam napravio smještaj u kojem bih i sam volio odsjesti - govori Goran, dodajući da je drukčije poslovanje nekoga tko hostel ima u vlastitom prostoru, jer ima puno manji rizik, nego onome tko je u najmu.

- S druge strane, u većem hostelu poput mog mogu se organizirati dodatni sadržaji samo za goste hostela, kao što je pub crowl i izlet na Plitvice - naglašava Goran, koji smatra da bi valjalo poraditi na promidžbi Zagreba u zimskom i jesenskom razdoblju, jer je ljeto najposjećenije po inerciji, a ništa se u gradu ne događa. Zadovoljan je kako se posao razvija i nada se većem angažmanu institucija u promociji Hrvatske.

- Jeste li znali da niti jedan moj gost nije znao da je Hrvatska zemlja sa 1200 otoka i otočića? - pitanjem zaključuje Goran.

Patrick Franolić (33), hostel Palmers Lodge

naši gosti nisu sirotinja, nego uspješni mladi ljudi

Direktor tvrtke za nekretnine Spiller Farmer prije otvaranja hostela zaista je imao dobar uvid u zagrebačko tržište. Patrick Franolić je rodom Austrijanac, no u Zagrebu je već deset godina. Ovaj magistar ekonomije koji trenutno završava i doktorat prije otvaranja hostela imao je priliku dobro analizirati lokacije.

- Hotela sa 4 i 5 zvjezdica u Zagrebu ima dovoljno, a hostela je, do ove godine, bilo nedovoljno. Naša lokacija u neposrednoj blizini kolodvora pokazala se idealnom baš za ovu djelatnost jer su gosti putnici koji ne vole puno vremena gubiti na javni prijevoz po gradu - govori Franolić, čiji je hostel dio britanskog lanca Palmers Lodge. Zahvaljujući londonskom partneru, zadovoljavaju visoke standarde usluge i kvalitete, a i u svakodnevnom poslu im puno koristi njihovo iskustvo iz cijelog svijeta. Gosti hostela nisu siromašni, odmah naglašava Partick, dodajući da kod njih odsjedaju i bankari i mladi ljudi koji na zabavu u jednoj večeri potroše nekoliko puta veći iznos od onoga koji su platili za smještaj.

- Gosti su sve zahtjevniji, znaju što žele. Hostel mora imati internet vezu, klimu, svaka soba svoju kupaonicu, a ne prolazi više naguravanje 8 ili 10 kreveta u jednu sobu. Četiri do pet osoba u sobi je standard - opisuje Franolić. Zasićenje tržišta hostela će se dogoditi u sljedećih godinu, dvije, predviđa, no svejedno planira otvorenje još jednog Palmers Lodgea u narednih godinu dana, čim nađe lokaciju. Taj će hostel biti veći i imati dodatne sadržaje.

Tagovi

Izdvajamo